Jutarnji list: 18. 07. 2002.
Dnevni osvrt
O distanciranju HDZ-ovaca od svoje spletkarske politike 90-tih piše Jurica PavičićRecite to na sudu
Punih 10 godina hrvatsko je opozicijsko novinstvo u maniri špijunskih trilera opisivalo vatikanske hodnike hadezeovske vlasti. Unutrašnji tuđmanovski krug po tim je opisima bio nalik despotskim orijentalnim dvorovima gdje se šuruje, spletkari i siječe glave, ali se sve to radi na prstima da se sultana ne bi razljutilo. O toj kloaci podmetanja i tračanja izvještavali su novinari, o njemu su govorili otpadnici i disidenti, poput Šarinića ili Manolića.
Ljudi koji su još uvijek željeli vjerovati da car nije gol nisu se na to obazirali: za njih su novinari bili maliciozni protivnici, a disidenti mizerije kivne zbog otpadništva. O prašumi visoke HDZ-ove politike nikad nije progovorio nitko s obje noge iznutra.
Sve do sada. U doista šokantnom intervjuu za naš list hadezevski insajder Vladimir Šeks do riječi je potvrdio sve ono što je oporbeni tisak špekulirao. Hoteći difamirati iz stranke izbačenog Pašalića, Šeks je u glavnim crtama opisao Pašalićev uspon, grijehe i metode obračuna. Potvrdio je da je Pašalić u cijelosti dizajner Kutlina uspona i pokrovitelj koji ga je štitio od kazne. Potvrdio je da
je Pašalić koristio marginalne tabloide i podivljale odvjetke sigurnosnog sustva za difamiranje, zastrašivanje i eliminaciju protivnika. Pašalić je i po Šeksu odgovoran za Dubrovačku banku, tajkunizaciju, tuneliranje privatiziranih tvrtki, kadrovske makinacije itd. Po Šeksu, Pašalić je već od 1993. perfidno preuzeo kadroviranje.Šeks hladno govori o bivšim kolegama Greguriću i Šariniću kao o lopovima, a o Rebiću i Kapulici kao o krivokletnicima. Ni trust "stoke sitnog zuba" i konzuznenata "Judinih škuda" ne bi hadezeovski Olimp opisao kao takav ćumez!
Svaka čast na iskrenosti. Ipak, u priči koju je Šeks raspreo postoje dva elementa o kojima Šeks i njegovi istomišljenici nisu skloni govoriti.
Prvi od njih je uloga Franje Tuđmana u svemu, a drugi konsekvence koje Pašalićeva mreža opačina povlači u sadašnjici.
Prema Šeksovu svjedočenju, Pašalić je potpuno zadobio Tuđmanovo povjerenje i manipulirao njime. Servirao je vrhovniku selekcionirane i iskrivljene informacije, lagao mu o naravi i tijeku privatizacije, prema van gradio dojam da su njegove odluke u stvari vođine. Premda Šeksu to vjerojatno nije bila namjera, njegove tvrdnje grdno kompromitiraju Franju Tuđmana kao političara, državnika i naprosto osobu zdrava razbora. Ako su stvari doi
sta stajale tako, onda je Tuđman morao biti neinteligentna lutka na koncu, politički pajaco s kojim se prefrigni lokalni liječnik igrao kao beba sa zvečkom. Je li moguće da nam je puno desetljeće gola koža bila u rukama osobe koje nije u stanju izvršiti osnovnu selekciju suradnika i percipirati bazičnu zbilju?Naravno da je bila rezultati se vide. Mnoge opačine o kojima Šeks sada progovara bile su ili još jesu predmet bavljenja saborskih odbora, suđenja i istraga. Postoji samo jedan način na koji Sanade
r i Šeks mogu pokazati da baština Doktora više ne stanuje u HDZ-u.To je da svjedoče: Šeks i ostali morali bi doći pred sud, sjesti na stolicu i reći sve što znaju o kriminalnim političkim operacijama koje su i danas nekažnjene. To je jedini način na koji nam mogu jamčiti da se HDZ distancirao od vlastite prakse iz devedesetih. Milijuni hrvatskih radnika, trgovaca, štediša i dioničara platili su to krvavo.
Da bi oni povjerovali Sanaderu i Šeksu, potrebno je nešto više od trenutka iskrenosti u novinski diktafon. Potrebno je da istinom iznesenom u stenogram. Šeks i društvo pomognu kažnjavanju krivih.