Vjesnik: 19. 07. 2002.

Priča nakon koje je teško zaspati!

BRANKO VUKŠIĆ

Do neprofilirane i loše vođene emisije »Halo, Zagreb« u četvrtak, u kojoj su voditelji Uršula Tolj i Matija Lovrec pokušavali glumljenom ležernošću crne vijesti prezentirati kao da govore o Severininom donjem rublju, hrvatsko sam sudstvo doživljavao kao najneuređeniji, najkompromitiraniji i najneorganiziraniji segment pravne države, ali ne i kao cirkus. U to se, naime, hrvatsko sudstvo iz dana u dan pretvara. Uvjerilo me u to Lozinino redikulozno tretiranje »slučaja Lora«, tragikomično nastojanje izvjesnog vrbovačkog suca Kranjca da silom zadrži mjesto predsjednika suda te, konačno, dobar i pomalo ironičan raport Edija Škovrlja o još jednom seksualnom izgredu (ne)časnika nad ročnikom u benkovačkoj vojarni.

Način na koji zadarski sud nastoji relativizirati zločin (ne)časnika HV-a - po uzoru na dosadašnje slučajeve maltretiranja, šikaniranja i bludničenja (ne)časnika nad ustrašenim i bespomoćnim ročnicima - graniči s pljuvanjem nezainteresiranoj javnosti u oči. Pazite, iako postoji sumnja da je poručnik I. M. i prije ovog, na sreću razotkrivenog silovanja ročnika iz Osijeka, počinio slična zlodjela, zadarski sud smatra da ne postoje zakonski uvjeti za (ne)časnikovo zadržavanje u pritvoru. Zašto? Zato, objašnjava sudac Branko Brkić u emisiji »Halo, Zagreb«, jer okolnosti silovanja nisu osobito teške!? Time što je I. M. prisilio vojnika na felatio, nije, tumače nevjerojatni suci, narušeno žrtvino zdravlje. I. M., dakle, nije vojnika prethodno pretukao, nije mu pucao u koljena, nego ga je samo prisilio na bludnu radnju. Pritom, prema Brkiću, bezbolnu. Zadarski sud silovanog, samo zato što nema okom vidljive povrede, tretira kao bezosjećajnog robota, što je u sudskim analima rijetko zabilježeno neandertalstvo.

Objašnjenjem zbog čega sud nije (ne)časnika do suđenja strpao iza rešetaka, macho Branko Brkić tone u još dublju glupost. Naime, I. M. nije vojnika prisilio na seks kao poručnik, dakle putem zapovijedi, nego - pištoljem!? Ili, kako to uvijeno tumači Brkić i kolege mu, I. M. se nije pri silovanju služio nadređenim položajem s osnova vojne hijerarhije!? Eto kakvi nam ljudi »pravdu« dijele?! Brkić i drugovi sa zadarskog suda omogućili su ostalim I. M.-ovima da i dalje, ali bez povika »Silujem te kao časnik!«, čine zločin, koji, s obzirom na razne Brkiće, žrtve i ne prijavljuju.

Iz Škovrljove kratke priče o kaosu koji vlada i u vojarnama i na sudovima lako je razaznati da je upitno hoće li se optužnica protiv poručnika HV-a uopće i podići. Kako? Zašto? Zbog I. M.-ovih crnih pipaka, zbog podzemlja, korumpiranosti, zaborava i nemoći tzv. običnih, malih ljudi te zbog javnosti koja sve više gura glavu u pijesak pred silnicima s oružjem, činovima i privilegijama. A što na sve to kaže I. M.? Da je šokiran saznanjem o svom zlodjelu!? Zar ste drugo i očekivali? Uostalom, prisjetite se samo kakvo je Damir Džeba izigravao nevinašce pred sucem kada je svojim autom uništio maćuhice pred zagrebačkim HNK-om? Kleo se da je to učinio u nesvjesnom stanju (jer je, dobrica, popio jednu pivu) te da inače, pri punoj svijesti, ni mrava ne bi zgazio. Mrava možda i ne. A ljude? E, to je već druga priča s kojom, u izmijenjenim okolnostima i s dosad skromnijim rezultatima, nastavlja još uvijek HV-ov poručnik I. M.