Inflaciju stranaka koje se pozivaju na liberalizam, a rođenih u krilu HSLS-a, pokrenuo je prije četiri i pol godine LS koji se, premda u vladajućoj koaliciji, još uvijek bori za svoj dio političkog prostora. Jučer su pak članovi Kluba nezavisnih liberala, ne čekajući pravorijek Statutarne komisije HSLS-a odlučili napustiti stranku, najavljujući za kraj rujna novu liberalnu stranku.

Konačno, saborski zastupnik i potpredsjednik Županijskog vijeća HSLS-a Zagrebačke županije Jadranko Mijalić nije ni dovršio uvjeravati novinare da osnivanje nove liberalne stranke neće izazvati novi raskol među socijalnim liberalima, potvrđujući to i podacima iz stranačkih županijskih organizacija izuzev koprivničke, a oglasili su se Dubrovčani. Pero Cvjetović i Marijo Kraljević, županijski i gradski čelnik HSLS-a s juga Hrvatske, obznanili su Deklaraciju o osnivanju Dubrovačkog HSLS-a koji bi, bez istupanja iz stranke tamošnjih članova, djelovao na užem gradskom području Dubrovnika dok vodstvo stranke ne promijeni politiku.

Koliko god to s obzirom na iskustvo unutarstranačkih sukoba, frakcionašenja i raskola u Hrvatskoj proteklog desetljeća čudno zvučalo, primjera poput dubrovačkog dosad u povijesti hrvatskog višestranačja nismo imali. Praktički riječ je o nekoj vrsti neposluha vodstvu stranke i »mirovanja« nacionalnog članstva u stranci. No, realno gledajući jedino što ih veže s HSLS-om, osim zadržavanja imena stranke s dodatkom dubrovačkog pečata, jest članstvo u toj političkoj grupaciji dok, istovremeno, s Klubom nezavisnih liberala, s kojim bi se u rujnu mogli i objediniti pod istom (novo) stranačkom kapom, dijele kritiku politike aktualnog vodstva HSLS-a. A ona se ukratko može svesti na kršenje temeljnih načela stranke i njeno autoritarno vođenje.

Kako vrijeme od raspada vladajuće koalicije i početka oluje unutar HSLS-a prolazi, sve je očitije da su na sve tanjim i staklenijim nogama procjene, jučer izrečene iz usta Jadranka Mijalića, kako Nezavisni liberali (pa onda i svi ostali u HSLS-u koji misle slično) služe interesima SDP-a te da dalje rade na razbijanju HSLS-a. Ne treba ulaziti u biografske detalje Ive Škrabala ili Goranka Fižulića, primjerice, pa polemizirati o utemeljenosti takvih izjava. Neshvatljivo je, naime, da se kao mogućnost ne dopušta i situacija da netko doista želi nastaviti djelovati kao liberal, bez obzira što je u konkretnom slučaju bliži političkim procjenama SDP-a i ostatka vladajuće koalicije nego vodstva vlastite stranke.

Bit će da se neki vrag događa i unutar HSLS-a, da je i njegova aktualna politika, u najmanju ruku, podložna propitivanju kada joj se opiru do jučer istaknuti članovi stranke među kojima je i dobar dio njenih osnivača. Međutim, iz nacionalnog rakursa najveća je opasnost što bi cijenu ovih osobnih i programskih animoziteta, čiji je rezultat umnožavanje liberalnih stranaka, mogla platiti upravo sama liberalna politička opcija dijeleći ionako krhko i nejako liberalno biračko tijelo. Tako bi na posljetku mogli dobiti »kraljeve« (čelnike različitih stranaka) bez zemlje (dovoljnog broja birača za ulazak u parlament). Bilo bi to trasiranje puta u dvostranačje, nimalo veselu varijantu ideološki i socijalno polariziranog hrvatskog društva.