Vjesnik: 19. 07. 2002.

Čiča Tomina koliba

Kad su nakon pobjede 3. siječnja u ministarstva nagrnuli stranački aktivisti koalicijske šestorke, nitko od njih, osim starijih SDP-ovih aparatčika, nije imao iskustva u vladanju državom. Ali postojala su strana iskustva. Postojao je zdrav razum. Ali nije postojala zajednička volja da se državne službe, a posebno tajne službe, očiste od onih koji su jasno zlorabili svoje ovlasti da bi kršili tuđa prava

ZORAN VODOPIJA

Nije lako zamisliti Đurđu Adlešić kao modernu Matu Hari. Žena je, doduše, vrlo aktivna, poduzetna i ambiciozna.

Ima konja i jaše u slobodno vrijeme u Bjelovaru, u kojem je gradonačelnica. Njezino je ime u igri kad se kroji budućnost HSLS-a koji je napustio vladajuću koaliciju i formalno uzrokovao pad Vlade. Ona je predsjednica saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Taj se odbor zauzimao za efikasniji nadzor tajnih službi. A iz svijeta tajnih službi izvučena je vijest da je Đurđa zapravo Tom.

Priča o Đurđi Adlešić kao agentici koja je hrvatskim tajnim službama, koje su radile za HDZ, prije 2000. godine odavala što radi tadašnja oporba stara je i poznata u obavještajnim krugovima. Isto kodno ime, Tom, i ista uloga prišivali su se i šefu konkurentskih liberala Zlatku Kramariću. Takve su se priče, s razlogom ili bez razloga, lijepile uz opozicionare i intelektualce još od vremena Jugoslavije pa do današnjih dana. One su uvijek izazivale nekoliko osnovnih pitanja.

Zašto baš taj i taj? Zašto baš sada? Tko je pokrenuo priču? Koliko je ona točna? Kome je to u interesu?

Đurđa Adlešić je pogodna i prikladna za pokretanje priče iz najmanje dvaju razloga. Prvo, bila je i još je predsjednica važnog saborskog odbora koji se bavi nacionalnom sigurnošću. Drugo, jer je važan igrač u mogućem zbijanju, razbijanju ili usmjeravanju preostalog dijela HSLS-a koji će imati određenu ulogu u opoziciji, ali i na budućim izborima.

Nakon lakših odgovora na pitanja zašto baš ona i zašto baš sad, slijede teža pitanja, zasad bez pravih odgovora. Tko je i zašto lansirao priču i koliko je ona točna.

Priču su u optjecaj mogli pustiti disidentski nezavisni liberali koji su istjerani iz HSLS-a, da bi destabilizirali svoju bivšu stranku ili nagnali neodlučnu Đurđu Adlešić na akciju protiv Dražena Budiše.

Priča je mogla poteći iz Budišina kruga, da bi se neutralizirala opasna konkurentica u stranci.

Priča je mogla krenuti iz neke od konkurentskih stranaka u koaliciji ili izvan nje.

Priču su mogli lansirati oni dijelovi tajnih službi koje nova vlast nije uspjela staviti pod kontrolu. Onima koje je kontrolirao Pašalić može biti u interesu da HSLS gurnu još više udesno uklanjanjem umjerene Đurđe Adlešić.

Vrijeme će pokazati, a možda i neće, je li Đurđa Adlešić svjesno radila kao informatorica HDZ-ovske tajne agenture, je li bila iskorištavana jer je neki njezin prijatelj cinkario sve ono što bi mu ona naivno rekla ili je sve to skupa dobro plasirana dezinformacija.

Doba kad padaju vlade i u zraku lebde mogući izbori pravo je doba za rat poluinformacijama i izvlačenje pripremljenih dosjea iz podruma na svjetlo dana.

HDZ-ova je vlast bila zaslužna za neumjereno bujanje tajnih službi koje su u Hrvatskoj godinama služile za obranu i promicanje stranačkih i osobnih interesa. Zato je njihova sprega sa svijetom kriminalaca i reketara, gdje se vrti novac, bila logična.

Dosadašnja koalicijska vlast u ostavci, s dominantnom ulogom SDP-a i HSLS-a, zaslužna je za to da se u taj polusvijet nije prstom dirnulo. Jedini gubici koje je to miješano društvo agenata, lažnih tajkuna i kriminalaca pretrpjelo su oni nastali u međusobnim obračunima na gradskim ulicama. Hrvatsko je pravosuđe, još u porođajnim mukama, tome kao garnirung priložilo nešto malo dana istražnog zatvora za Kutle, Guciće i slične već polurehabilitirane očeve hrvatskog pretvorbenog čuda.

Kad su nakon pobjede 3. siječnja u ministarstva nagrnuli stranački aktivisti koalicijske šestorke, nitko od njih, osim starijih SDP-ovih aparatčika, nije imao iskustva u vladanju državom. Ali postojala su strana iskustva. Postojali su primjeri smjena vlasti u sličnim tranzicijskim zemljama. Postojao je zdrav razum. Ali nije postojala zajednička volja da se državne službe, a posebno tajne službe, očiste od onih koji su jasno zlorabili svoje ovlasti da bi kršili tuđa prava.

Često netko u razgovoru spomene kako mu se čini da ova vlast nije učinila ništa jer je izgledalo kao da je ucijenjena, ili je u pitanju neki tajni dogovor s onim bivšima. Bili su toliko desnobojazni da su zaboravili da djeluju kao koalicija lijevog centra. Nisu imali muda raščistiti tajne službe pa su sami sebi ostavili, kako kaže IDS-ovac Kajin, »kukavičje jaje koje se sad, nakon dvije trećine mandata, počelo aktivirati«.

Zbilja čudno. Počeli smo s Đurđom kao Tomom da bi na kraju ustanovili kako je, zbog bojažljivih političara, ova zemlja bila i ostala Čiča Tomina koliba u kojoj svatko može, kad se to nekome prohtije, osvanuti kao dežurni Tom.