Novi list: 20. 07. 2002.

Alibi vlada za alibi premijera

Piše: Denis Romac

Mandatar za sastavljanje nove vlade Ivica Račan ponovno je prije nekoliko dana zaprepastio čelnike stranaka iz čijih će se redova regrutirati novi-stari ministri. Kako nam je ispričao jedan od njih, na jednom od zadnjih sastanaka s budućim premijerom trebalo je odlučiti o rekonstrukciji Vlade na kojoj je Račan inzistirao u svim svojim javnim istupima. »Iz ovih stopa krećem na posao«, rekao je tako Račan čim mu je predsjednik Stipe Mesić dodijelio mandat, misleći pritom da će sljedeća dva dana s koalicijskim partnerima razgovarati upravo o smanjenju Vlade, jer postojeća, kako je tada uvjeravao, ne odgovara demokratskim zapadnim standardima.

– Novi premijer mora biti energičniji – laskao je Račan sebi samom, da bi nekoliko dana kasnije, na spomenutom sastanku s čelnicima stranaka nove Vlade, podjednako energično odustao od vlastite ideje da rekonstruira Vladu i prije nego što je borba za nju uopće otpočela. Bez ispaljenog metka i na opće iznenađenje stranačkih šefova koji su, svaki na svoj način, bili spremni na ustupke premijeru kako ih se ne bi optužilo da budućeg premijera blokiraju i prije samog početka.

Lakoća odustajanja

No, ispričali su nam upućeni, kako Račan nije inzistirao na smanjivanju broja ministara i ukidanju nekih ministarstava, a kamoli davao bilo kakve ultimatume ili ucjene, preko cijele ideje naprosto se prešlo, uz neodređeni zaključak da se ideja o smanjenju jedne od najglomaznijih vlada u Europi razradi do sljedećih izbora, pa da rekonstrukcija bude spremna za vrijeme poslije toga. Premda je kao mandatar imao mandat tražiti što god misli da treba i na tome ustrajati, jer su upravo takvog Račana očekivali njegovi partneri.

Odmah potom u kuloarima se pojavila teorija da je cijelu priču o rekonstrukciji Vlade Račan pustio ne bi li pokazao da se njegove progresivne ideje ne mogu realizirati upravo zbog nedostatka političke volje u preostalim strankama koalicije. Iako priču nije moguće potvrditi, možda je ne treba olako odbaciti. Naime, Račan je svako ljeto u dosadašnjem mandatu, obično u vrijeme kada se nalazio pred nepremostivim problemima, naveliko otvarao priču o jesenskoj rekonstrukciji vlade, što nije nailazilo na oduševljenje koalicijskih partnera. Međutim, nakon povratka s godišnjeg odmora rekonstrukciju više ne bi spominjao.

Premijer traži alibi?

Ako je priča točna, moguće je da budući premijer već sada, i prije nego je Vlada formirana, traži alibi za njezin budući neuspjeh. Za dosadašnje neuspjehe nije bilo previše teško optužiti mrski HSLS i njegova predsjednika Dražena Budišu. Kako se o tome lijepo i precizno izrazio Račanov neformalni glasnogovornik Mato Arlović, koji obično kaže ono što nije pristojno čuti od njegova šefa: 'Nije došlo do krize Vlade, koja i dalje ima većinu u Hrvatskom saboru, nego do krize u jednoj od stranaka vladajuće koalicije koja je pokušala opstruirati rad Sabora i Vlade i ponašati se kao oporbena stranka'.

Kako je počelo, sada bi štafetu glavnog remetilačkog faktora od Budiše možda mogao preuzeti Zlatko Kramarić i njegov LS, jer je Račan nepozivanjem Kramarića na prošlotjedni sastanak koalicije na Markovu trgu nagovijestio tko je gazda. Kramarićev odgovor nije trebalo dugo čekati. On sada žestoko inzistira na promjenama nekih ministara, tvrdeći da nije jedini problem bio u Budiši, navodno dodatno revoltiran činjenicom da u Vladu nikako ne može ugurati svoju stranačku tajnicu, Helenu Štimac Radin.

Dolaze izbori

I najnoviji potez lukavog mandatara govori kako on odnedavno svaki svoj potez povlači imajući u vidu i činjenicu da će se uskoro, još ove ili iduće godine, održati izbori. Na upražnjena će mjesta, naime, prema najnovijim informacijama postaviti nestranačke ljude i stručnjake. Tako će na mjesta ministara prometa i gospodarstva umjesto Budišinih ljudi Vojkovića i Kovača zasjesti struka, baš kao i na mjesta Hrvoja Kraljevića i Andre Vlahušića koji su se opredjelili za pobunjeničku frakciju, a koja je preko Radoša i Granića dobro zastupljena u Račanovom timu.

Koliko će stručnjaci moći učiniti u tim, kako su stalno naglašavali haeselesovci dok su bili u Vladi, najtežim i neatraktivnim resorima, veliko je pitanje. No, neće li to ponovno biti odlična prilika kada neuspješni premijer na kraju još jedne neuspješne Vlade bude mogao objasniti da je on sve napravio: da je pokušao smanjiti Vladu, ali mu nisu dali, da je poslušao glas javnosti i u nju čak postavio i stručnjake. Ali kad ne ide, ne ide...