Račanova tajna kupovina Đapića i njegova četiri zastupnička mandata radi izglasavanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina na slijedećoj, izvanrednoj sjednici Sabora, nije bila ovaj puta samo za šaku dolara, prelazak izbornog praga i jedan troipolsobni zagrebački stan, već je cijena bila puno, puno veća – legaliziranje Tuđmanovog nasilja nad parlamentarnom strankom prava i potpuna kompromitacija koalicione vlade glede uspostave pravne države i raskida sa posljedicama Tuđmanove autoritarne vlasti.

HSP-1861 kao legitimni pravni sljednik izvorne Hrvatske stranke prava odlučila je protiv Ingrid Antičević Marinović podnijeti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske kaznenu prijavu, jer je kao ministrica pravosuđa vlade koja je u ostavci (vlada u ostavci obavlja samo najnužnije poslove iz svojeg resora za neophodno funkcioniranje države), stavila svoj potpis na rješenje nadležnog ministarstva, čiji je sadržaj na razini bezobraznog političkog pamfleta bez ikakvog pravnog temelja.

Ne samo da Ministarstvo pravosuđa nikada nije donijelo rješenje zahtjevano presudom Upravnog suda 2000. godine, već nije nikada donijelo niti rješenje po prijedlogu za izuzeće Ljiljane Masnec, pravne savjetnice u ministarstvu pravosuđa, koja je 1993. godine provela Tuđmanov diktat smjene legitimnog vodstva stranke prava i ostala raditi do danas na ovom predmetu, bez obzira na višekratne zahtjeve za njezinim izuzećem zbog pristranosti i neobjektivnosti.

Ono što posebno sablažnjava svaku iole pravu vičnu osobu ali i svakog istinoljubivog čovjeka ogleda se u flagrantnom gaženju elementarne istine i činjenica poput one da A. Đapić nikada nije bio legalno izabran za dopredsjednika HSP-a pa stoga nije mogao niti sazvati sjednicu Predsjedništva HSP-a (sjednice Predsjedništva HSP-a prema tada važećem statutu stranke mogao je sazvati samo predsjednik, dopredsjednici ili glavni tajnik stranke) na kojoj je donijeta odluka o sazivanju tzv. Izvanrednog Sabora stranke u Kutini 11.09.1993. ili nesporna činjenica da od osam potpisa članova ondašnjeg Predsjedništva stranke za sazivanjem Izvanrednog sabora, njih čak četvorica više nisu bili niti članovi stranke(Karamatić, Ćosić i Barbarić dali ostavke i napustili stranku 1991/92. godine a Šiljak isključen iz HSP-a odlukom Časnog suda stranke pod predsjedanjem B. Kandarea 1992. godine) a kamoli članovi Predsjedništva HSP-a.

Pozivam vas da isključivo u svrhu zaštite ustavnog i pravnog poretka zaustavite pravnim i političkim sredstvima ovu pravosudnu ljagu protiv ugleda države i pravosuđa, a pogotovo u svjetlu činjenica da je vlada N. Valentića izdala 01.06.1993. godine priopćenje u kojem je javno pozvala na svrgavanje D. Parage slijedećim riječima ”vlada očekuje da će političke stranke pa i HSP, Sabor i sudske vlasti poduzeti ono što smatraju potrebnim u ovom slučaju” (vlada RH o Paraginoj izjavi u Washingtonu, Vjesnik, 03.06.1993.), a što je tri mjeseca kasnije i provedeno nelegalnim sazivanjem tzv. Izvanrednog sabora HSP-a u Kutini kao i činjenicu da je u kartoteci MORH-a 2001. godine pronađen i u tjedniku “Nacional” 27.11.2001. objavljen dosije SIS-a iz 1992/93. godine o suradnji A. Đapića sa KOS-om JNA i korištenju te činjenice za njegovo vrbovanje za suradnju sa hrvatskim obavještajnim službama radi puča u HSP-u i podvrgavanja te stranke pod kontrolu HDZ-a, što je i učinjeno.