Vjesnik: 20. 07. 2002.
Staljinisti su uvijek drugi
TIHOMIR PONOŠ
Donedavni članovi HSLS-a, njih 12, prema ocjeni Dražena Budiše su agitprop SDP-a čija će zadaća biti da se obračunaju sa svim ostalim strankama. SDP se vratio, naveo je Budiša u četvrtak, starim komunističkim metodama i obrascima. To što je dvije i pol godine bio s tim SDP-om u istoj koaliciji, prestaje biti važno. Komunističke metode uvijek koristi onaj drugi.
Budiša je u četvrtak, kao i mnogi drugi političari inače, djelovao u skladu s narodnom izrekom »što na umu to na drumu«. Baš zahvaljujući tome, političari uporno uspijevaju zagaditi naš javni prostor. Naime, kad god netko ima nešto protiv nekoga jednostavno ga se označi komunistom, boljševikom, staljinistom, fašistom ili nečim sličnim. U blažoj, neizravnoj varijanti, ne poručuje se da je netko - n
a primjer - komunist nego da se ponaša prema komunističkom obrascu. Iza takvih izjava rijetko kad stoje činjenice, ali takav verbalni napad je najbolja diskvalifikacija suparnika.Donedavni HSLS-ovci vjerojatno su očekivali snažne napade iz svoje bivše stranke, ali Budiša je krenuo u verbalnu ofenzivu prije no što je i osnovana nova liberalna stranka. Od tih 12 otpadnika može se naravno očekivati svašta, ali doživjeti Gorana Granića kao agitpropovca, dakle reinkarnaciju Milovana Đilasa, stvarno je teško. No
, to nije važno. Važno je da im je Budiša jasno poručio kakvima ih smatra.Potezanje teške ideologijsko-verbalne artiljerije koristi se bez imalo razumijevanja što takva kvalifikacija zapravo znači. Svako malo možemo slušati kako se netko žali da je nad njim provedena prava staljinistička čistka. No, da se kojim slučajem to doista dogodilo, ne bi se mogao žaliti novinarima, nego, eventualno, Bogu.
Takve kvalifikacije izriču, gotovo uvijek, oni koji gube. Osim onih koji gube nešto konkretno (političku moć, utjecaj, novac...) koriste se time i oni koji gube živce. Naravno, u pozadini svega je nedostatak argumenata ili nesposobnost artikulacije argumenata. Lakše je ad hominem.
Političari, a Budiša je tu najsvježiji primjer, nisu ni svjesni da se njihova lakoća
kvalificiranja prenosi na sve segmente društva. Mali je korak od toga da se nekoga proglasi boljševikom do toga da (recimo neke novine) nekoga proglase pedofilom a da istraga nije ni pokrenuta.I njima, a i svima nama, bilo bi makar malo bolje kad bi »što na umu to na drumu« zamijenili jednom drugom izrekom - jezik za zube.