Treba vas, štovani štioci, izvijestiti o epilogu slučaja Bandić kako ne biste više imali iluzije ni o jednoj, pa ni ovoj vlasti. Uz tisuću smicalica, pregaženu uljudbu, moral i etiku, uz ponovljeno, 12 godina timareno licemjerje Milan Bandić održao se na vlasti, a policajac Krešimir Mišić, koji je s Bandića skinuo masku, dobio je - nogu. Zbog čega? Jer je neradnik. Zato što se usudio suprotstaviti se pijanom političaru, k tome još gradonačelniku, Mišić bi u nekoj uređenoj, pravnoj, demokratskoj državi, gdje političari nisu beskrupulozni vladari i despoti dobio kolajnu, a ne vritnjak. Dogodilo se, koje li ironije, upravo ono što je Bandić Mišiću i obećao. A što mu je »obećao«? Da će mu, ako ga ne pusti na miru i ako sudar, njegovo pijanstvo, te bijeg s nesreće ne zaboravi, šefovi već pokazati. I jesu. Jer ne štuju red i zakon, jer su međusobno povezani istovjetnim interesima te, naravno, poslovima koji im, daleko od očiju javnosti, omogućuju život kao bubreg u loju. Političarsko-policijska kasta ponovo se pravnoj državi grohotom nasmijala u lice. To što je umjesto Bandića pao Mišić, primjer je svima onima koji su nakanili raditi po savjesti i zakonu. Kad su moćnici u pitanju, poručuju Mišićevi šefovi i šef Mišićevih šefova, zaboravite savjest, moral, zakone i savijajte kičmu. Ako treba i do poda. Jedino na taj način možete sačuvati egzistenciju.

Kakve karakteristike krase ljude koji, unatoč tome što u povjerenom im kreativnom poslu nižu isključivo loše rezultate, nisu kadri prihvatiti ni jednu primjedbu, savjet ili kritiku? Ili su potpuno nesposobni, ili tvrdoglavi, ili uopće ne shvaćaju da im kuća kojoj žele postaviti temelje - gori. Što, pobogu, reći političarima koji iz svojih tisuću promašaja ne izvuku niti jednu pouku?! Gledam sapunicu zvanu koalicija svaku večer koncentriranije od »Čarolije« i »Tanga u Parizu« zajedno i ne mogu se načuditi otkud političarima toliko hrabrosti, točnije neodgovornosti, pa da se usude ponovo hazardirati s našim sudbinama. Ništa u dvije i pol godine prepucavanja tko će sjesti u koju fotelju, tko koju tajnu službu kontrolirati i tko će kome efektnije, sa što većom štetom baciti klip pod noge koalicijski suparnici (a ne partneri) nisu naučili. Zato ne vjerujem ni u »k« od te nove kolacije. Iako im je praksa dokazala da vlada s političarima bez glave i repa, s ministrima koji nisu kadri voditi jedan prehrambeni dućan, a kamoli državna ministarstva, neće ni uz najbolju volju zemlju izvući iz krize, većina ponovo podliježe partitokraciji. Prevedeno, podjeli fotelja, utjecaja, moći. Fućka im se za Hrvatsku i Hrvate. Osim ako nisu u pitanju njihove žene, djeca, unuci, tete, stričevi, kumovi... Sad je već i vrapcima na krovu jasno da se tzv. nezavisni liberali nisu okrenuli protiv autokrata Budiše i njegova nevjerojatnog nagona za uništenje HSLS-a, već su se okrenuli foteljama u vladi. Primjer drugi. Jak, stabilan i - busali su se u prsa - pouzdan partner čini sve da Račanu zagorča život i poremeti nakanu da prije vremena formira novu-staru vladu. O seljacima je, dakako, riječ. Osjetio je svoju važnost čak i drugokategornik Luka Trconić te usput, posluživši se, naravno novinarima, opalio šamar, dva Račanu. Štetu pokušava sanirati Zlatko Tomčić, ali još jednom pljuskom. Ne vjeruje Tomčić da je Račan sposoban sastaviti vladu do petka!? Pa, zašto ste ga onda podržali kao mandatara?! I dajte se strpite do petka, pa onda nagrnite.