Razgovor s odvjetnikom Antom Nobilom iskrsnuo je potpuno neplanirano: naime, željeli smo napraviti s njim veliki intervju nakon izricanja drugostupanjske presude generalu Blaškiću, no događaji su nas preduhitrili, pa je tako "slučaj Blaškić" ponovno aktualiziran odbijanjem haaškog tužiteljstva da se očituje o dokumentaciji koju je u drugostupanjskom postupku pred Haaškim sudom dostavila Blaškićeva obrana. Objašnjenje je bilo iznenađujuće: Tužiteljstvo se pozvalo na izjavu dr. Miroslava Tuđmana, bivšeg ravnatelja HIS-a, koji je u listu "Vjesnik" izjavio da su Blaškićevoj obrani bili dostupni svi dokumenti. Stoga naše prvo pitanje upućeno odvjetniku Nobilu glasi:

- Postupci Tužiteljstva su logični, ali ne i postupci Miroslava Tuđmana. Naime, Tužiteljstvo može osporiti nove dokaze samo u dva slučaja - ukoliko su novi dokazi nerelevantni, što očito nisu, i drugo, ako ih je strana koja ih predlaže imala na raspolaganju tijekom prvostupanjskog postupka, pa ih nije iskoristila. U tom slučaju, ne može ih koristiti ni u toku drugostupanjskog postupka. Logično je da Tužiteljstvo pokušava dokazati ono što jedino može: oni stoga objašnjavaju kako je obrana navodno imala dokumente i ranije ali ih nije koristila i nemaju drugi dokaz osim te nesretne izjave Miroslava Tuđmana u "Vjesniku". Postupanje Tužiteljstva je potpuno jasno - ono očito ima problema s novim dokazima i sve dok ih Sud ne prisili, oni se ne žele izjašnjavati o tim dokumentima, pokušavajući ih osporiti, kako ih se uopće ne bi ni koristili. Što se tiče izjave Miroslava Tuđmana, ne bih joj htio pridavati važnost i komentirati je iz dva razloga: najprije, ne bih želio pridavati važnost njegovom društvu "političkih mrtvaca" i uvoditi ih na javnu scenu, a s druge strane, smatrao sam da je nebitno ono što on kaže, jer imamo dovoljno dokumenata i svjedoka koji mogu potvrditi notorne činjenice. Međutim, sada kada se Tužiteljstvo pozvalo na njegovu izjavu, ukoliko Miroslav Tuđman bude pozvan kao svjedok Tužiteljstva protiv Tihomira Blaškića, jasno da ćemo nastojati da njegove izjave pobijemo tijekom unakrsnog ispitivanja. Držim da to i neće biti osobito teško.

* Zašto ste tako sigurni?

- Miroslav Tuđman ne može pobjeći od činjenice da je doslovno sjedio na dokumentima HVO-a od kojih su mnogi oslobađajući za Blaškića, a da nije pustio obranu da pregleda tu dokumentaciju. Ona je bila u strogo čuvanom podrumu HIS-a kojega je on bio šef, i u koji se uz evidenciju moglo ući jedino uz njegovu suglasnost. Naša obrana nikada u tom podrumu nije bila. Nadalje, on ne može poreći činjenicu da je svog oca, šefa države, moram priznati vrlo točno i istinito informirao tko je počinio zločine - tko je naredio, a tko izvršio, a da vlast koju je i on predstavljao u okviru svoje funkcije ravnatelja HIS-a nije ništa napravila da kazni te počinitelje - s njima je surađivala, a mnoge je i unaprijedila. Postoji još niz drugih dokaza koje smo predočili Sudu i čime dokazujemo da ono što Miroslav Tuđman govori nije istina.

- A zašto je Miroslav Tuđman imao potrebu ulaziti u haaški postupak i koji je njegov motiv? Naime, on i njegovo "društvo političkih mrtvaca" sebe doživljavaju kao borce za nacionalne interese. Njegov otac i bivša vlast su obranu Blaškića pred Haaškim sudom proglasili činom od nacionalnog značaja. Sad se postavlja pitanje ako se u predmetu Blaškić utvrdi da su on (M. Tuđman) i njegovo društvo skrivali dokumente koji bi koristili Blaškiću, a s druge su strane Blaškića nespremnog i bez dokumenata (i o tome imamo zapisnike) nagovorili da se preda Haagu, onda se postavlja pitanje tko ovdje brani nacionalne interese?

- To su gluposti! Ne vidim zašto bi Miroslav Tuđman bio veći Hrvat od mene? Međutim, moja i njegova Hrvatska nisu iste: on brani onu Hrvatsku koju simbolizira politika njegovog oca u Bosni. Drugo, ja u Haagu s pozicija koje su pravno održive branim Blaškića: mogu braniti Blaškića da nije sudjelovao u zločinima, a ni jednog trenutka nisam želio, kao mnogi, braniti zločin - u smislu da nismo mogli počiniti zločin u obrani i ostale nebuloze koje su prodavali ovom narodu. Dakle, Blaškića branim s pravnih i civilizacijskih pozicija, i drugih interesa nemam, jer s druge strane, ne sudjelujem u politici.

- I to je jedna ordinarna laž, jer to govore oni koji nikad nisu pročitali transkripte sa suđenja Blaškiću. Dapače, mi smo žestoko nastojali dokazati, i mislim da imamo realne šanse za to, da u srednjoj Bosni nije bilo HV-a. Doveli smo i profesora Đuru Degana koji je vrlo stručno objasnio da svaka intervencija susjedne države ne mijenja karakter sukoba iz unutrašnjeg u međunarodni. Ako je iskonski karakter sukoba unutrašnje prirode pa jedna strana sila pomogne nekoj od strana u sukobu, sama ta intervencija ne mijenja karakter sukoba, što je profesor Degan dokazao na niz primjera. Druga je stvar što je nakon toga Bobetko napisao onu svoju knjigu, nakon čega je bilo vrlo teško braniti tezu da Hrvatska nije bila u BiH, jer Bobetko izrijekom tvrdi suprotno.

- Kad dođe vrijeme, otkrit ćemo sve, ali ono što mogu reći je da su svi moji zahtjevi išli pisanim putem prema MORH-u, kad sam tražio vojne dokumente i da sam tijekom nekoliko godina koliko sam vodio istragu producirao 19 zahtjeva, a svaki je imao više desetaka točaka, a na kraju sam napravio tri rezimea u kojima sam naveo što nikako nismo dobili, svih ovih godina, a između ostalog, bila je to arhiva vojne policije SIS-a o zločinima u Ahmićima, upravo ono što je pronađeno nakon trećeg siječnja. Postoji i niz drugih dokaza kojima možemo potvrditi da nam bivša vlast točno određene dokumente nije dala. Iako je nam je dala niz drugih dokumenata, dokumenti koji otkrivaju paralelnu liniju zapovijedanja i zločince za nas su bili nedodirljivi.