Bez bankarskog sustava na koji ima snažan utjecaj – država ne može rješavati niti problem zaposlenosti, niti dinamizirati razvoj. Dvije godine sve se radi pomalo diletantski, niti jedan projekt nije do kraja razrađen, niti je napravljena strategija – od stečajeva koji su se pokazali katastrofom, do privatizacije banaka. Imam povjerenja u nove birače, a ne u novu Vladu

Gotovo je cijeli bankarski sustav Hrvatske u rukama stranaca, no da niti oni nisu uvijek uzorni vlasnici pokazao je primjer Riječke banke, koju je njen vlasnik napustio čim je 'zagustilo'. To je iznova aktualiziralo pitanje smisla prodaje banaka i općenito prodaje državnih poduzeća. Nova će se Vlada ponovno naći razapeta između dugoročnih ciljeva i rupa u proračunu, a ima li pravo uvijek se odlučivati za ovu drugu opciju ili bi nešto ipak trebalo ostati u državnom vlasništvu, govori nezavisni ekonomski stručnjak Dražen Kalogjera.

– Bankarski sustav Hrvatske treba biti privatiziran, u njemu treba biti privatni kapital, ali nikako se ne treba dozvoliti da država, pa čak i lokalne zajednice, nemaju svoje banke i utjecaj na te banke. Primjerice, danas i Njemačka osniva svoju državnu banku za malu privredu, a osniva se i niz regionalnih banaka. Odnos države i tržišta danas postaje mnogo složeniji nego što je bio prije pet, šest godina i država si ne može dozvoliti da se potpuno povuče od problema pune zaposlenosti i dinamiziranja razvoja. No, bez bankarskog sustava na koji ima snažan utjecaj – država ne može rješavati niti problem zaposlenosti, niti dinamizirati razvoj. Nitko se, naravno, ne zalaže za to da se ukinu gospodarski kriteriji, ali unutar tih kriterija postoje oni koji u prvi plan stavljaju isključivo profit, ali i oni kriteriji, koji ne zanemarujući profit, dinamiziraju razvoj. Ja sam pristalica ovih drugih, pogotovo u situaciji kad se hrvatsko gospodarstvo po nizu pokazatelja nalazi na dnu srednjeeuropskih zemalja. Znači, u situaciju kada treba dinamizirati razvoj, kada poduzetnicima treba omogućiti da dobivaju poticaje, kad je izvoz deset godina najnegativnija stavka hrvatskog gospodarstva, potpuno se prepustiti tržišnim interesima stranih banaka, u najmanju je ruku – neodgovorno.

– Apsolutno. Pa pogledajte što se dešava u Americi – najtržišnijoj zemlji na svijetu – koliko je država prisutna i koliko intervenira, od industrije čelika do spašavanja posrnulih divova i vođenja kontrole razvoja. Taj odnos države i gospodarstva danas dobiva novu dimenziju. To nije niti državni socijalizam, niti državni intervencionizam u klasičnom smislu, već država postaje partner tržištu i, kao takva, ima svoje nacionalne ciljeve koji ne moraju uvijek biti 100 posto za maksimiziranje profita, ali mogu biti usmjereni u razvoj i neke druge vrijednosti.

– U deset godina bivše vlasti naša se država iskompromitirala do krajnjih granica, a iskompromitiralo se i čitavo društvo. Mi smo živjeli korupciju, bilo je pravilo da se sve može napraviti novcem. Međutim, problem korupcije je uvijek prisutan kad god birokracija uzme stvari u svoje ruke. No, to sada ne može biti alibi, jer se korupcija javlja i u najrazvijenijim zemljama, ali te su zemlje izgradile vrlo dobre mehanizme protiv korupcije. U Americi, na primjer, postoje legalni lobiji za pojedine zakone, plaćaju porez i imaju svoju ulogu u društvu. Očito je da mi taj model partnerstva niti sada nismo pronašli i da se kod nas država opet pojavljuje u negativnom smislu. Hrvatska preuzima sve negativnosti kapitalizma, ali ne usvaja ono pozitivno.

– Tako je. Tim više što se pokazalo da je privatno vlasništvo u našim uvjetima čak bilo lošije nego državno. Privatizacija po svaku cijenu koju je bivša vlast deset godina provodila, dala je rezultate da od 100 poduzeća koja su ušla u privatizaciju, u 80 ona nije bila u skladu sa zakonom, a koliko je bilo korupcije to nitko ne zna.

– Mislim da je najveći problem Hrvatske da ova Vlada nije u stanju dinamizirati razvoj, nego živi od danas do sutra, da »pokrpa« proračun. To bi trebalo zaustaviti istog trenutka, a državne banke koje još uvijek imaju neku snagu, kao HBOR ili Hrvatska poštanska banku, ojačati i vratiti na poziciju da mogu preuzeti inicijativu razvoja.

– Zakonski je okvir jako važan, ali mnogo važnija od zakona je njihova primjena, a ako ne nađemo sredstva da te zakone primjenimo, da imamo adekvatan državni aparat da ih regulira – onda od njih nema ništa. Dvije godine sve se radi pomalo diletantski, niti jedan projekt nije do kraja razrađen, niti je napravljena strategija – od stečajeva koji su se pokazali katastrofom, do privatizacije banaka. Radi se bez strategije, odluke se donose stihijski, od danas do sutra, prodaje se ono što se može prodati, bez prave vizije o tome što sve to znači za Hrvatsku, a najgore je kad kratkoročne interese pretvorite u dugoročnu katastrofu.

– Imam povjerenja u nove birače, a ne u novu Vladu.