Vjesnik: 25. 07. 2002.

Moć, veze i sustav jači od sustava

BRANKO VUKŠIĆ

U Krupnom planu - nakon kojega ne znamo ama baš ništa više o tome što može a što ne može epohalnog učiniti novi Račanov kabinet - dojmila me jedino točna i na vlastitim leđima provjerena teza Nadana Vidoševića da je u Hrvatskoj teško živjeti jer ne funkcionira sustav. Dakle, ne stvaraju nam muku ni lijevi, ni desni, ni oni na centru, već nemoć u borbi s birokracijom koja se otela kontroli. Život u Hrvatskoj je težak zato što trebate mjesecima čekati i na operacije o kojima vam ovisi život, što ne možete dobiti na recept nužne lijekove, što ne možete dobiti svoj zarađen novac, što ne možete pronaći posao ili što mjesecima obijate šaltere raznih službi kako bi ishodili građevinsku dozvolu. Život u Hrvatskoj poprima gorak okus već i na pomisao da po pravdu morate otići na sud.

Zašto vas šikanira šef na poslu? Zašto se poslodavci usude bez ikakvog opravdanog razloga baciti vas na cestu ili vas siliti da radite bez plaće? Zašto vas susjed ili neki slučajan prolaznik usudi terorizirati? Zbog čega će vam majstor popraviti frižider, krov ili kupaonski odvod samo uz uvjet da isplata bude na ruku i bez prijave poreznicima?

Zato jer sudski sporovi traju godinama, a neki, svjedočeno je to na HTV-u u nekoliko emisija (Joška Martinovića, npr.), desetljećima. Znadete što vam majstor, susjed, poslodavac ili trgovac svjestan štete koju je napravio kaže s ironičnim smješkom na usnama?

»Tuži me sudu!«

Pa što ako i za godinu, dvije, tri ili pet dobijete sudski spor protiv poslodavca?! Neće vas, dokazuje turobna hrvatska praksa, primiti natrag na posao. Neće... Jer poslodavca zbog nepoštivanja suda te produžetka vaše agonije neće stići nikakva kazna. Moć, veze i novac jači su od pravde, suda i sustava.

U državama gdje funkcionira sustav manje je važno hoće li na izborima pobijediti ljevica ili desnica ili pak će kruna doći na ludu glavu.

U Krupnom je planu - s Mislavom Bagom koji je čitavu emisiju vodio kao da hoda po jajima - Željko Ivanković načeo temu o medijskom reketu malih i glasnih grupica ljudi koji često da bi pojeli jednu šniclu ubiju čitavo tele. Zbog njih, tvrdi čak i djelomično točno Ivanković, vlade odustaju od dobrih i dugoročno za čitavu državu korisnih ideja, zakona ili akcija. Zar to znači da se vlast napokon počela bojati sedme sile, odnosno, javnosti? Ma, vraga. S tonama putra na glavi lukavi političari tim malim i glasnim grupicama rade sitne ustupke kako bi ih efikasno i jeftino ušutkali. Ali zato moćnici ništa ne čine kada su u pitanju revizije pretvorbe o kojima rogobore glasnije i veće grupe od npr. onih koji vode bitke protiv dodatnog oporezivanja ne honorara umjetnika, novinara i znastvenih radnika već ugovora o djelu, na kojima tajkuni zakidaju porezne obveznike i povećanu dobit trpaju u vlastiti džep.

U Hrvatskoj je teško živjeti jer postoje poput ličkih medvjeda zaštićeni radnici i oni nad kojima se poslodavci - uglavnom u privatnom sektoru - mogu iživljavati do mile volje. Ovi prvi, zaposleni u birokratiziranim, nekontroliranim i politiziranim državnim uredima, na sudovima, u inspekcijama ili policiji čine sve kako bi ovima drugima, nezaštićenijima i od neraritetnih ptica pjevica, zagorčali život. Često i nesvjesno. Ali - čine. Zato će se Račan u popravnom roku usredotočiti prije svega na funkcioniranje države i cestogradnju, kojom želi Hrvatskoj vratiti odavno izgubljen optimizam. Živi bili pa vidjeli.