Novi će sastav te nove/stare Račanove koalicijske ekipe idući tjedan najvjerojatnije lakoćom proći slabašno saborsko rešeto iz jednostavnog razloga što će biti »krajnje realističan«, te se neće oslanjati ni na kakav novi program. Tako će Račanov SDP propustiti neponovljivu, zadnju priliku da preostalih manje od godinu i po svojega mandata na Gornjem gradu iskoristi kao povlašteno vrijeme za još jednu obećavajuću predizbornu kampanju.

Da Račan doista misli ponovno preuzeti vlast, doslovce, u ime naroda, tada bi na sve moguće načine najprije artikulirao taj novi program ciljeva i mjera, kojim bi do kraja mandata počeo ostvarivati stvarne dugoročne interese većine građana, pa bi ga već testirao preko svih dostupnih medija. Da procjenjuje da za to nije sposoban ili da za tako zahtjevan posao nema naklonjene zvijezde na nebu i birače na zemlji, tada bi već odustao od svega, te zatražio i od šefa države suglasnost za raspisivanje prijevremenih izbora.

Račan, međutim, pokušava dostići najgori od svih dostupnih ciljeva: ponovno sjesti na premijerski tron u Banskim dvorima, ali bez ikakva novog programa, pogotovo onog koji su mu preporučivali vodeći hrvatski »katastrofičari« i ostali neovisni kritičari. Tako, nakon što je odblefirao javnost prijedlogom o radikalnoj promjeni sastava vlade i o redukciji njezinih resora, koji napredna koalicijska družina nije prihvatila, sada slaže kadrovsku križaljku, ističući koje sve započete poslove ta njegova nova/stara vlada mora dovršiti. Novi se vladin program, dakle, svodi na dovršavanje započetih poslova.

Istodobno je novi mandatar, u proteklih desetak dana, sve ključne dileme, koje već dugo opterećuju najširu javnost, pretvorio u tobože najstrožu pregovaračku tajnu, pa za novi sastav vlade, marginalizirajući značenje njezina programa, nije uspio dobiti ni zrno oduševljenja i potpore na široj političkoj sceni. Prodati INA-u, JANAF, HEP, Croatia-osiguranje, turističke i poljoprivredne bisere ili ne, pošto i zašto, kome i kada, o tome se Račan ne izjašnjava. Pretvoriti Omišalj u novo veliko spot-tržište za prodaju nafte na Sredozemlju i žrtvovati turističke potencijale većeg dijela Kvarnera ili ne, ni o tome se u ovim rizičnim trenucima premijer ne izjašnjava, kao ni o tome kome služi visoko precijenjeni tečaj kune, nego radije govori o značenju tenisa u jačanju turističke ponude (koja je sve više u posjedu stranaca). Naposljetku, ne odgovara ni na krunsko pitanje: mora li sve što u ovoj zemlji nešto vrijedi, skončati u vlasništvu stranaca ili ne?

Da je kojim slučajem u konzultacijama o novoj vladi ovih dana Račan stao na stražnje noge i tvrdo, ili-ili, postavio svoje uvjete za vođenje te vlade u delikatnim okolnostima, koje bi se vrlo skoro mogle preobraziti u argentinski kaos, tada bi se morao osobno očitovati o svim ključnim ekonomskim dvojbama nove razvojne politike, kao što je to svojedobno, vrlo jasno, radio u slučajevima velikih sporova na idejnoj sceni.

Budući da je sve očitije da propušta svoju novu životnu priliku, sve veća je vjerojatnost da će i najnovija Račanova vlada proći Hrvatski sabor, osobito stoga što nema nikakav novi program i ne »talasa« ni prema vani, niti prema unutra. To će na njegovu povratku u premijersku fotelju za Račana načas biti olakšavajuća okolnost, ali će za Sabor ubrzo postati kobni znak da sve teže razaznaje znakove vremena i dugoročne interese ljudi koje predstavlja.