Slobodna Dalmacija: 26. 07. 2002.

Znanje i strančarenje

Marina KARLOVIĆ-SABOLIĆ

Jurčić, Budak, Agotić, Kuštrak... Kockice političkog mozaika na Markovu trgu tek što nisu posložene, koalicijski partneri samo što se nisu dogovorili, a građani odbrojavaju sate kojih ih dijele do formiranja "nove, odlučnije, energičnije i sposobnije" vlasti. Na stranu što ona nije ni nova (posada u Banskim dvorima uskraćena je tek za društvo Dražena Budiše i dijela njegova HSLS-a), o odlučnosti bi valjda dovoljno trebala govoriti neslavna epizoda s ultimativnim najavama za smanjenjem glomaznog vladina aparata, energičnost je prošloga tjedna u istoj "antibirokratskoj" sapunici izgubila utrku s prizemnom političkom pragmom, a krajnje je domete svoje sposobnosti Račanova ekipa već imala priliku pokazati, pa kooptiranje dvaju stručnjaka u Vladu u kojoj su od 22 člana njih 18 stranački puleni ne bi, ruku na srce, trebalo imati zamjetnijeg učinka.

A upravo bi stručnjaci, oslobođeni okova stranačke iskaznice, trebali biti ona integrirajuća forca, ona diskretna mirodija koja će surovu socijalnu kašu hrvatske posttuđmanovske svakodnevice pretvoriti u jestivi obrok. Dvije i pol godine prekasno, lako će se složiti svi analitičari, s nostalgijom se sjećajući optimizma koji je na valu izborne pobjede od 3. siječnja iznjedrio Račanovu koalicijsku Vladu. Obećanja o stručnom kabinetu vrlo su se brzo razbila o hridine stranačkih monolita u kojima su tek dvije fotelje, SDP-ova Ministarstva turizma i HSLS-ova Ministarstva zdravstva, podijeljene po "stručnom" ključu. Prosjek je ponešto popravio tek Neven Mimica na prvobitno Jakovčićevu mjestu ministra europskih integracija, ali je afera "Baxter" prošle godine dodatno reducirala ionako skromnu ekspertnu kvotu.

Račanov manevar s kombinacijom političke i stručne Vlade taktički uopće nije loš potez, jer je, ako ništa drugo, trebao staviti embargo na jagmu za ministarskim foteljama u trenutku kada su HSS, LS i HNS već u niskom startu čekali da preuzmu upražnjene dijelove HSLS-ove ministarske ostavštine u državnoj administraciji. Strateški, on nema pretjerano svijetlu budućnost jer, budimo iskreni, već će se vruća politička jesen, začinjena pokojom haaškom optužnicom, potpisima na 13,5 tisuća otkaza u vojsci i prvim radnim verzijama budućega, po logici stvari financijski još restriktivnijeg državnog proračuna, pokazati idealno suhim fitiljem startnog pištolja nove predizborne kampanje.

Kako će se stručnjaci snaći u političkom grotlu iz kojega već kipti besprizorno strančarenje (nije tajna da i Tomčić i Kramarić u ovakvom preslagivanju kadrovskih karata po svaku cijenu žele udomiti još pokojeg svojeg člana, a SDP sačuvati stečene pozicije) tek ostaje da se vidi. Pljuske koje bi mogli otrpjeti njihovi obrazi lišeni moćnoga stranačkog bodygarda samo najhrabrije mogu natjerati da u ovome trenutku sjednu u vruće ministarske fotelje. Tim više što je, recimo, upravo Neven Budak, recentni dekan zagrebačkog Filozofskog fakulteta, jedan od najglasnijih kritičara reforme visokog obrazovanja nezavisnog liberala Hrvoja Kraljevića, ali i prosvjetne politike HSS-ovca Vladimira Strugara.

A povijest dvogodišnjeg koalicijskog natezanja konopa uči nas da bi se vrlo brzo moglo pokazati da Dražen Budiša ipak nije bio kriv baš za sve.