Vjesnik: 26. 07. 2002.
»Izbor ustavnog suca uvijek je i politička odluka«
U cijeloj je Europi, osim, čini se, u Hrvatskoj, posve jasno i neupitno da ustavni sudovi, kad ocjenjuju ustavnost zakona i drugih propisa, donose u prvom redu pravno-političke odluke, a ne klasične sudske presude koje su u ovlasti redovnih sudova / Ustavni sud nije na kolektivnom odmoru, svakodnevno je u Sudu barem troje sudaca i pun savjetnički pogon, što je razumljivo s obzirom na to da smo ove godine već zaprimili 1600 novih predmeta
, kaže Jasna OmejecZAGREB, 25. srpnja – Prošloga je tjedna održana posljednja javna sjednica Ustavnog suda. Prisegom novoimenovane sutkinje Nevenke Šernhorst pred predsjednikom Mesićem, Ustavni je sud na odmor otišao s kompletnim sudačkim sastavom. No ni taj izbor nije prošao bez političkih konotacija. Navodno je, kao i u prethodnih nekoliko imenovanja, politika odigrala »nagodbenu« ulogu. Vjesnik je za komentar zamolio potpredsjednicu Ustavnoga suda, sveučilišnu profesoricu dr. Jasnu Omejec.
- Ni jedan izbor suca Ustavnog suda ne može proći bez političkih konotacija. Prvo, suce Ustavnog suda bira Sabor, dakle političko tijelo u kojem se na najizravniji način sučeljavaju interesi političkih stranaka što su u njemu zastupljene. Odluka o izboru suca Ustavnog suda stoga je uvijek nužno i politička odluka. Drugo, Ustavni sud nije dio sudbene vlasti. Nije redovni sud u klasičnom smislu riječi niti se ustavnosudski postupci na bilo koji način mogu usporediti s klasičnom funkcijom suđenja u parničnim, krivičnim i drugim sudskim stvarima. Nesudska pozicija karakteristična je za sve europske ustavne sudove. U cijeloj je Europi, osim, čini se, u Hrvatskoj, posve jasno, normalno i neupitno da ustavni sudovi, kad ocjenjuju ustavnost zakona i drugih propisa, donose u prvom redu pravno-političke odluke, a ne klasične sudske presude koje su u ovlasti redovnih sudova.
Zanimljiva je u tom smislu i jedna presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Riječ je o predmetu Ruiz-Mateos protiv Španjolske iz 1993. godine. U tom su se predmetu Španjolskoj, kao tuženoj državi, pridružile Njemačka i Portugal, jednoglasno ističući posebnu prirodu zadaća ustavnih sudova koji osiguravaju da zakonodavna, izvršna i sudska vlast poštuju ustav, a ne da meritorno odlučuju o pravima i interesima pojedinaca. Španjolska se vlada čak izrijekom pozvala na »političku prirodu« ustavnog suda, ističući da on nije dio španjolskog pravosudnog sustava.
Ima li se sve to u vidu, mislim da je doista došlo vrijeme da i mi u Hrvatskoj postavimo stvari u vezi s Ustavnim sudom na pravo mjesto, da ga, dakle, ne procjenjujemo i ne vrednujemo prema uobičajenim mjerilima koja vrijede za obične, redovne sudove.
• Druga se primjedba odnosi na izostanak sudaca u Ustavnom sudu, pa čak i potpuno nezanimanje sudaca redovnih sudaca za tu kandidaturu. Zašto?
- Kao što Ustavni sud nije običan, redovan sud, tako ni suci Ustavnog suda nisu »klasični« suci. U nekim zemljama suci ustavnog suda ne moraju biti čak ni diplomirani pravnici, što znači da ne moraju završiti ni pravni fakultet. Stoga se ne treba čuditi da "suci od karijere" uglavnom nisu zainteresirani za ustavno sudovanje. Oni bi na taj način doista prekinuli s pravim sudačkim poslom i sudačkom karijerom. Osim toga, plaće ustavnih sudaca u Hrvatskoj ne razlikuju se
od sudačkih plaća. Društveni status također nije bitno različit. Konačno, treba imati na umu da se ustavni suci biraju samo na osam godina, a sudačka je dužnost stalna, doživotna. Prema tome, kad procjenjujemo nezainteresiranost sudaca za posao u Ustavnom sudu, svakako treba imati na umu činjenicu da je položaj redovnog suca kudikamo stabilniji od položaja ustavnog suca.• S kakvim je »radnim« osjećajem Sud krenuo na odmor?
- Moram vas malo ispraviti. Ustavni sud nije na »kolektivnom« odmoru. Svi su suci na raspolaganju svakog trenutka. Stručne službe rade, a najmanje su tri suca svaki dan u Sudu. Prošli tjedan je, primjerice, održana sjednica Vijeća za izborne sporove.
• Koje su odluke zapele u Sudu, a zaslužuju se naći na prvim jesenskim sjednicama?
- Ove smo godine, uz iznimne napore svih zaposlenih u Sudu, napravili vrlo mnogo. Od početka godine riješeno je više od 1000 predmeta, najviše dosad. Priljev novih predmeta, međutim, također raste iz dana u dan. Sud je tako već do sredine srpnja zaprimio više od 1600 predmeta. Tako velik broj novih predmeta zabrinjava i zahtijeva gotovo izvanredno stanje u Sudu. S druge strane, ne bih rekla da su bilo koje odluke »zapele« u Sudu. Postoji, naravno, nekoliko predmeta za koje procjenjujemo da su šireg društvenog, političkog ili gospodarskog značenja, ali upravo stoga njihovo rješavanje zahtijeva iznimno podrobnu i pažljivu obradu. U takvim se slučajevima ne pita za vrijeme.
Vlado Rajić