Kad bi prvakinja Hrvatske narodne stranke Vesna Pusić odlučila reći zbogom stranačkim kolegama i napustiti HNS, a istodobno zadržati zastupnički mandat u hrvatskom parlamentu, tugu bi ožalošćenoj stranci morala namiriti s, ni manje ni više, nego ravno — 50.000 nekadašnjih njemačkih maraka, odnosno oko 25.000 eura. To od nje zahtijeva ugovor koji je kao saborska zastupnica potpisala zajedno sa svojim kolegom Darkom Šantićem prije nego je postala HNS-ova saborska zastupnica.

Svi kandidati HNS-a, bilo oni s lokalnih izbornih lista ili državnih, morali su unaprijed potpisati ugovor kojim jamče da će u slučaju napuštanja stranačkih redova vratiti stranački mandat ili, u protivnom, zbog prijevare novčano nadoknaditi štetu stranci. Međutim, ni novčana naknada za stranačku nevjeru, koja je u Hrvatskoj ipak samo jedinstven recept narodnjaka, očito ne pomaže jačanju stranačke stege jer unatoč prijetnji novčanom injekcijom, zajedno sa skupštinskim mandatom iz HNS-ovih redova je zbrisao vijećnik zagrebačke skupštine Ivan Valek. Na koncu novčanu odštetu (u njegovu je slučaju to bilo 30.000 maraka) nije ni platio jer se ispostavilo da ugovor koji je potpisao ne može biti pravni kišobran pred zakonom koji jasno kaže da mandat u predstavničkim tijelima u Hrvatskoj nije obvezujući. To znači da mjesto osvojeno u Saboru pripada jedino zastupniku i narodu koji ga je izabrao, a ne stranci.

Danas je to opet postalo aktualno pitanje zbog Budišinih liberala, koji su, kad je riječ o saborskim stranačkim preljubama, apsolutni rekorderi. Iz njihova je političkog jata na razne strane odlepršalo čak 12 parlamentaraca. Druga stranka koja je pretrpjela najviše štete je HDZ koji je ostao bez šest zastupničkih mjesta. Nedavnim isključenjem Ivića Pašalića, koji je jasno poručio da nema namjeru vratiti mandat, HDZ-ov desni dio velike vijećnice ostat će i bez sedmog člana svojega zastupničkog kluba.

Iako je Dražen Budiša zatražio od HSLS-ovih disidenata da vrate zastupničke mandate stranci, šestero zastupnika okupljenih u Klubu nezavisnih liberala HSLS-a (Mladen Godek, Ivo Škrabalo, Zrinka Glovacky-Bernardi, Goranko Fižulić, Željko Pavlic, Viktor Brož), uz dužnosnike te stranke u Vladi koji su iskazali lojalnost Vladi, a ne stranci, već je poručilo stranačkom vođi da im ne pada na pamet odreći se zastupničkih mjesta. Oni naglašavaju da zapravo ne znaju ni kome bi mandate vratili jer su u parlament izabrani na zajedničkoj listi SDP-a i HSLS-a. Štoviše, poručuju Budiši da bi svi HSLS-ovi zastupnici trebali vratiti mandate jer je stranka, smatraju, bezrazložno izišla iz koalicije.

Krajem 2000. godine bilo je pokušaja da se u Ustav ugradi odredba o obvezujućemu mandatu. Tada je HDZ, iako po broju zastupnika druga stranka u Saboru, u panici od potpunog rasula, tražio da se Ustavom zabrani promjena stranke u Saboru, odnosno da se mandati u parlamentu imperativno smatraju vlasništvom stranke, a ne izabranih zastupnika, što bi trebalo destimulirati prebjege. Za tu uslugu, HDZ je bio spreman glasovati za ustavne promjene, međutim ta se trgovina na kraju ipak nije dogodila, jer joj se usprotivio najveći dio vladajuće koalicije smatrajući da se Ustav ne može prilagođavati stranačkim potrebama, još manje da ustavnim odredbama treba spašavati HDZ. U ljutnji se tada spominjalo da je takva odredba posljednji put bila ispisana u Lenjinovu Ustavu. Doista, nema danas zemlje u Europi u kojoj je mandat obvezujući.

Među prvim HDZ-ovim prebjezima bio je i zagorski Cezar Zlatko Canjuga, poznati Tuđmanov zagrebački gubernator, koji je metropolom vladao umjesto nesuđenih HSLS-ovih zagrebačkih gradonačelnika, onih istih koje, gle ironije, danas na zahtjev stranačkog lidera iz HSLS-a nogiraju statutarne stranačke komisije, baš kao što je onomad Visoki časni stranački sud izbacio Canjugu iz HDZ-a. Zahvaljujući Canjugi, koji je prešao u HND, stranka Josipa Manolića, također bivšeg HDZ-ovca, danas je parlamentarna.

Godine 1997. to je učinio Ivica Ropuš, kad je prelazio iz HSLS-a u HDZ. Godinu poslije, danas pokojni Vladimir Primorac odrekao se i stranke i zastupničkog mjesta, a njegovo je mjesto popunio sadašnji ministar znanosti i još jedan HSLS-ov disident Hrvoje Kraljević. Sad umjesto Hrvoja Kraljevića u Saboru sjedi SDP-ovac Dragutin Novina koji bi, u slučaju da Kraljević ne bude ponovno potvrđen za ministra i da se vrati u parlament, morao otići iz Sabora. Odlazeći iz HSLS-a, Vladimir Primorac tada je poručio: “Odlučio sam izići iz HSLS-a i isto tako vratiti zastupnički mandat zbog toga što sam očekivao da će HSLS nakon sedmoga sabora stranke biti odlučan, čvrst i dovoljno kritičan prema HDZ-u, što se nije dogodilo. Posebno sam bio razočaran činjenicom da nam je netko drugi — konkretno, iz HDZ-a, pa makar to bio samo Ivica Ropuš — odlučivao i ucjenjivao tko će biti naš zastupnik Sabora. To je bilo poniženje za cijelu stranku i za mene osobno.” Na odlasku je Vlado Primorac dodao: “Zastupnički mandat sam vratio iako to po zakonu nisam trebao napraviti, jer osjećam moralnu obvezu vratiti mandat onome tko me je stavio na državnu listu.”

Motivi odlaska iz HSLS-a Ropuša i Primorca bili su posve različiti. Ropuš je odmah, korak nakon izlaska iz HSLS-a, dobio člansku iskaznicu HDZ-a, postao glasnogovornik nove stranke, a zanimljivo je da je umjesto Ropuša u saborske klupe tada prvi put sjeo Sinjanin Joško Kontić, današnja glavna stranačka uzdanica Dražena Budiše. Iz HSLS-ovih klupa su još 1997. godine, tijekom prvog raskola, otišli pokojni Vlado Gotovac i Zlatko Kramarić, koji su osnovali Liberalnu stranku. Predstavnici LS-a naknadno su ponovno izabrani u parlament sa zajedničke liste “četvorke”, odnosno stranaka porečke skupine — HSS-a, IDS-a, LS-a i HNS-a.

Iako od prebjega na lokalnim razinama nije cijepljena ni stožerna stranka vladajuće koalicije — SDP, ona je ipak uspjela sačuvati saborski stranački habitus. No, iako je Markov trg bio pošteđen svlačenja SDP-ovih dresova, tajnik stranke Igor Dragovan priznaje da, unatoč tome što Glavni odbor SDP-a može isključiti iz stranke zastupnika koji odbije vratiti mandat stranci, zapravo nema pravnog načina da stranka mandat zadrži.

Unatoč odredbi iz stranačkog Statuta prema kojoj se otvara mogućnost da zastupnici sa strankom potpišu obvezujuće izjave o političkom djelovanju, koju smo donijeli na Konvenciji SDP-a nakon parlamentarnih izbora, činjenica je da zapravo članu koji nas napusti i ne želi vratiti mandat možemo tek staviti soli na rep! — slikovito je pojasnio Dragovan. Sadašnji SDP-ovi zastupnici nisu ni potpisali takvu izjavu jer je Statut usvojen nakon što su izabrani u parlament.