Nema na hrvatskoj javnoj, pogotovo političkoj i sportskoj (što je jedno te isto) sceni - kako krivo neki dan reče novi-stari mandatar Vlade Ivica Račan - sezone kiselih krastavaca. Ni za najvećih ljetnih žega. Politički topovi u Hrvatskoj neprestano grme. Najčešće ćorcima, ali grme. Iako i drugim europskim zemljama egzistiraju još starije pučko-povijesne igre poput sinjske alke, nitko, naravno, od njih ne pravi nacionalnu zavadu niti se njima bavi predsjednik države.

Postoje i u uređenim, bogatijim europskim zemljama poput, recimo, Italije permanentne krize Vlade te sezonske, poput godišnjih doba prirodne smjene, ali niti jednom talijanskom političaru - ma kako god u debeloj opoziciji bio - ne pada na pamet dovoditi u vezu krizu vlade i nacionalnu pogibelj. Kada god u Europi i padaju vlade ili ministri, ne padaju zbog mišljenja već neuspjeha, novčanih malverzacija ili gubitka većine u parlamentu. Ne događa se, primjerice, u civiliziranim, demokratskim, parlamentarnim sustavima da demokratska stranka, poput, recimo, našeg HSS-a, ne želi za ministra stručnjaka samo zato što drukčije misli. HSS, navodno, nije htio Nevena Budaka za prvog čovjeka znanosti jer je tražio izmjenu ugovora RH sa Svetom stolicom te se suprotstavio, argumentirano, uvođenju vjeronauka u vrtiće. HSS, dakle, jedan međudržavni ugovor smatra Svetim pismom, koje se ne smije mijenjati ma kako god u suštini za Hrvatsku nepovoljno bilo. Budak je dobio crveni karton jer Hrvatsku doživljava kao modernu, laičku državu te iskazuje premalo nazadnjaštva u kojem su i štetni ugovori svete krave.

U Hrvatskoj nikad nema sezone kiselih krastavaca jer jedna afera smjenjuje drugu. Alka Krško, krizu vlade kriza, primjerice, HOO-a, koji muku muči i s lovom, i s kompetencijama, i s - kako reče u Dnevniku Petar Turković - upravljanjem. Jer, neugodno je točan Antun Vrdoljak, kojeg je na funkciji predsjednika HOO-a halabukom i na prepad zamijenio Zdravko Hebel:

Time je sve rečeno. Pa, pogledajte tko sve sjedi u vrhovnom tijelu HOO-a i koje sportove, uostalom, zastupa?! Najeksponiraniji su oni koji predstavljaju sportove čiji svi aktivni članovi i navijači stanu u jednu ne baš preveliku dvoranu. Takav HOO doista ne može biti sportu kotač zamašnjak već - uteg koji će hrvatski sport zagnjuriti u još dublji mulj. Sjetite se koliko je samo neprobavljivog smeća u sportu nekažnjeno proizvedeno u posljednjih nekoliko godina?! Od stotine milijuna kuna neplaćenog poreza hrvatskih nogometnih klubova, odnosno, igrača-tajkuna, komične Blaževićeve (de)privatizacije »Dinama« te s Marsa običnim okom vidljivog pranja prljavoga novca. Najžalosnije je to što niti jedna od kriminalnih afera nije završena niti sa sudskih niti - naravno - pravednim epilogom. Pa neće ni ova kojom će vas, eventualno, uveseljavati večerašnji Dnevnik.