Ako je Milan Zec, optužen prema načelu zapovjedne odgovornosti, oslobođen sumnji iako je kao zapovjednik JRM sudjelovao u napadu na Dubrovnik, optužnica protiv Gotovine više nema smisla, jer se za Gotovinu nigdje ni ne daje naznaka izravne povezanosti s pojedinim zločinom / Dosadašnji argument kako Gotovina najprije treba doći pred Sud da bi potom optužnica eventualno bila promijenjena ili povučena, nakon »slučaja Zec« ne vrijedi jer se ni Zec, iako optužen, nije pojavio pred Haaškim sudom

Dosadašnji argument kako Gotovina najprije treba doći pred Sud da bi potom optužnica eventualno bila promijenjena ili povučena, nakon »slučaja Zec« više ne vrijedi. Zec se, naime, iako optužen, nije pojavio pred Haaškim sudom, a ipak je optužnica protiv njega povučena. »Dodatni dokazi dobiveni u istrazi provedenoj nakon što je optužba potvrđena pokazali su da su dokazi nedovoljni da se optužnica održi...«, rečeno je u obrazloženju te odluke.

Ako je Milan Zec, zapovjednik Jugoslavenske ratne mornarice koja je sudjelovala u napadu na Dubrovnik, oslobođen sumnji prema zapovjednoj odgovornosti, onda optužnica protiv Gotovine više nema nikakva smisla. Tog se hrvatskog generala, naime - kako je svojedobno u svom prigovoru Carli del Ponte napisao i predsjednik hrvatske vlade Ivica Račan - i tereti isključivo na temelju zapovjedne odgovornosti. »Nigdje se niti ne daje naznaka izravne povezanosti generala Gotovine s pojedinim zločinom, osim kroz činjenicu njegove funkcije i mjesta u zapovjednom lancu«, napisao je tada Račan da bi potom Vlada, s obzirom na to da haaško tužiteljstvo nije uvažilo prigovore, ipak raspisala tjeralicu za Gotovinom.

Osim toga, optužnica protiv Gotovine je sastavljena s toliko činjeničnih pogrešaka i s tako proizvoljnim političkim kvalifikacijama da se mnogima čini teško održivom. Tako se Gotovinu optužuje za zločine u Gosićima i Varivodama, za koje su već optuženi i procesuirani drugi. Generala HV-a se, nadalje, prema zapovjednoj odgovornosti tereti i za sektor Sjever, iako je bio zapovjednik sektora Jug. U tom su uratku Zadar i Šibenik navedeni kao dio tzv. krajine, iako nikad nisu bili, a vrhunac je da se optužnicom gotovo daje legitimitet toj srpskoj paradržavi, unatoč rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a koje su je tretirale kao »samoproglašenu«.

Na kraju, optužnica protiv Gotovine, a takav je dojam stekao i sam premijer Račan u prigovoru, usmjerena je na »kriminalizaciju (»Oluje«) i posredno na poricanje njene legitimnosti«, što je u suprotnosti i s međunarodnim pravom, koje ne dovodi u pitanje pravo neke zemlje da vojnim sredstvima, ako se političkim to ne može postići, oslobodi svoj okupirani teritorij u međunarodno priznatim granicama. K tome, optužnica je tako sastavljena da se, na temelju tako tumačene zapovjedne odgovornosti, bilo koji hrvatski visoki vojni ili politički dužnosnik može zbog »Oluje« naći na optuženičkoj klupi.

Razumljivo je zašto su Dubrovčani teško primili odluku Haaškog suda o povlačenju optužnice protiv Zeca. Sjećanja na višemjesečnu blokadu s kopna i mora, barbarsko razaranje grada, na mrtve branitelje i civile, spaljeno i opljačkano područje od Stona do Prevlake, »junačenje« srpskih i crnogorskih zapovjednika pred tv-kamerama, previše su svježa i bolna a da bi se bez emocija mogla prihvatiti činjenica da Haaški sud one koji su sudjelovali u tome - tražeći da »ustaše napuste grad« - oslobađa od odgovornosti. Tim više jer su, osim potpune amnestije Zeca, na slobodi do početka suđenja i Strugar i Jokić, dok četvrti optuženi (Vladimir Kovačević Rambo) zbog agresije na dubrovačko područje nije ni prisilno niti dragovoljno otišao u Haag (proces protiv Miloševića je druga priča).

Teško je reći što je presudilo pri povlačenju optužnice protiv Zeca jer još, kako to govore i odvjetnici nekih hrvatskih optuženika, nema previše informacija u vezi s tim. No daju naslutiti da bi se slijedom tog slučaja, ako postoje dokazi koji utječu na optužnicu, moglo dogoditi i povlačenje optužnice, među ostalim, i u slučaju generala Ante Gotovine.

Ako bi takav potez izostao, teško bi bilo razuvjeriti ne samo Dubrovčane nego i veći dio hrvatske javnosti da u djelovanju Haaškog suda i nadalje ne prevladavaju politički nad pravnim kriterijima. I kako taj sud, valjda zbog utjecaja određenih lobija ili jednostavno zbog veće umješnosti određene diplomacije, velik dio svoje blagonaklonosti »troši« na osumnjičenike koji su »dejstvovali« kako to i optužnice govore, u agresorskom pohodu, dok je, primjerice, za Hrvate koji su sudjelovali u obrambenim ili oslobodilačkim akcijama za optužnicu dostatno i samo njihovo mjesto u zapovjednom lancu. Iako ih se, ni u optužnicama, nigdje izravno ne povezuje ni s jednim zločinom.

Zbog svega toga, teško je prosuditi zašto je optužnica protiv Zeca zapravo povučena, kaže Naumovski, napominjući da je ovaj slučaj jako dobio na značenju u Hrvatskoj i zbog emotivnih razloga (riječ je o napadu na Dubrovnik) i zato jer se Zeca teretilo prema zapovjednoj odgovornosti. Stoga »slučaj Zec« ima velik naboj u Hrvatskoj, jer se prema zapovjednoj odgovornosti terete Ante Gotovina i Rahim Ademi, a spominje se podizanje optužnica za još neke visoke dužnosnike, kaže Naumovski.