Ivica Račan danas će u Saboru predstaviti svoju novu vladu i zatražiti povjerenje. Kada je prije nešto više od tri tjedna dobio mandat za sastavljanje novog kabineta, stari a po svoj prilici i novi premijer definirao ga je tvrdnjom da je riječ o »prilici za novi početak«. Stavljajući tako naglasak na diskontinuitet, Račan se porihtao s očekivanjima javnosti. Javnost, naime, većinski želi da trećesiječanjska vlast dovrši mandat, ali inzistira na ponašanju bitno drugačijem od dosadašnjeg.

Premijer ostaje isti. Doduše, Račan je najavio da će se on osobno promijeniti. U skladu s kritikama da je pretjerano inertan, obećao je da će u novom mandatu biti odlučniji. Ali to je obećanje već uspio iznevjeriti. Brzo je i lako odustao od ideje da će mu nova vlada biti manja i efikasnija od dosadašnje. Neće biti manja, nego za jedno ministarsko mjesto veća. I dosadašnja je glomaznošću bila rekorder u cijeloj Europi. Siromašna Hrvatska po broju je ministara barem za trećinu iznad europskih standarda.

Nema rekonstrukcije ni u sastavu Račanova kabineta. Stara ekipa postrojena je na novom startu. Dosadašnji ministri redom ostaju na svojim mjestima. Ne mijenjaju se ni oni koji su se pokazali izrazito neuspješnima i po javnost iritantnima. Mandatar je popunio tek fotelje koje su ostale upražnjene nakon Budišinih liberala. Dvije će ministarske pozicije zauzeti nestranački ljudi, ali u postojećem odnosu snaga teško je od toga očekivati neke značajnije promjene. Po svoj prilici, više će funkcionirati kao demokratski ukras.

Najintrigantije je svakako postavljenje Željke Antunović za ministricu obrane. Sasvim je zagonetno što je dosadašnju potpredsjednicu Vlade kandidiralo za taj posao. Po svoj prilici činjenica da ga nitko drugi nije htio, a ona je uvijek k'o zapeta puška, vazda na gotovs. Hoće li Antunovićkino uvjerenje da je ona bogom dana za svaku funkciju biti dostatno? Iz Račanove odluke da je preseli na čelo Ministarstva obrane moguće je odčitati logiku njegova kadroviranja. U svakom slučaju, lista mu je inovacija vrlo skromna. Formacijski i personalno, nova je vlada tek nastavak dosadašnje.

Naravno, moguće je reći da su za okretanje ploče manje važni novi ljudi, najvažnija je, kažu analitičari, nova vladina filozofija. Točno, pitanje je svih pitanja: po čemu je programatski riječ o novom početku? Nikakvu novu filozofiju nije moguće primijetiti. Program nove vlade – lista prioriteta ili zadataka koje do kraja redovnog mandata misli ostvariti – vrlo je općenit. Uz izgradnju autoceste Zagreb-Split i završetak započetih reformi, Račan nudi i financijsku konsolidaciju javnog sektora, porezne olakšice, privlačenje inozemnog kapitala, poticanje izvoza, borbu protiv kriminala u pretvorbi, aktivnu politiku zapošljavanja... Sjajno! Ali taj se spisak lijepih želja ne razlikuje mnogo od onoga kojim su vladajući i dosad mahali. I neodoljivo podsjeća na svojedobno obećanje kako će nova vlast, čim stupi u Banske dvore, radikalno skresati PDV.