PRIOPĆENJE ZA TISAK

 

Zagreb, 30.7.2002.

 

PROZIRNA RAČANOVA KADROVSKA POLITIKA

Račanov loš odnos prema Hrvatskoj vojsci počeo je još 1990. kada je njegova partija prepustila gotovo svo oružje hrvatske Teritorijalne obrane neprijateljima Hrvatske čime je stvoren debalans u strateškom odnosu snaga koji je otvorio vrata neobuzdanoj velikosrpskoj agresiji. Istraga Sabora u vezi te sramote završila je kao još veća sramota jer istraga nije ukazala na krivce, a kako i bi kada je jedan od članova istražnog povjerenstva bio bivši suradnik KOS-a JNA i kasniji suradnik SIS-a, Anto Đapić.

Željka Antunović je kao novi Račanov kadar u MORH-u za vojsku veća sramota nego zarobljavanje hrvatskog vojnika od strane četnika. Gvozden Flego kao ministar znanosti? Katastrofa za znanost i politički moral! Taman kada je otpao Neven Budak, Račan je lansirao još gore rješenje za Vladu - Gvozdan Flego - okorjeli neomarksist-praksisovac za kojega je i SKJ bila nacionalistička i nedovoljno maoistička. Još osamdesetih godina hodao je po Zagrebu s obraslom frizurom Che Guevare.

Ne radi se, dakle, o tzv. nestranačkim kandidatima koje Račan nudi hrvatskoj javnosti nego o i te kako partijski potkovanim “znanstvenicima” koji su svoje titule stekli po Beogradu. Neven Budak bio je posljednji šef partijske čelije Saveza komunista na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kada su se približavali prvi demokratski izbori 1990. pozivao je na partijski sastanak članove pod prijetnjom isključenja jer je vladala bojazan da će izgubiti vlast - nad hrvatskim ljudima. Nažalost, preživjeli su kroz Tuđmanov sustav u kojemu im nije pala ni dlaka s glave, isto kao ocu Vesne Pusić - dr. Eugenu Pusiću koji je u NDH normalno predavao na Sveučilištu u Zagrebu. Vladimir Bakarić kooptirao ga je kao prvog ministra pravosuđa socijalističke Hrvatske u vrijeme kada je sudstvo i pravosuđe odrubilo glave nebrojenim nevinim ljudima.

Nestranački kandidati predstavljaju Račanovu manipulaciju javnosti što i nije nekakva novost, ali je šokantno kako jugo-komunisti uništavaju hrvatsku državu više nego četnički pokret u oba rata u XX. stoljeću. Od partizana u šumi gori su samo oni salonski poput Eugena Pusića seniora, a vlade takvih se danas srećom brže raspadaju nego što gljive rastu poslije kiše, samo što prokleti komunistički sustav na našim prostorima ostaje bez obzira što padaju zidovi poput Berlinskog.

Goran Jurišić, URED ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU