Vjesnik: 30. 07. 2002.

Što može nova petorka, a nije mogla stara?

U neformalnim smo razgovorima od nekoliko čelnika koalicijskih stranaka čuli da će druga Račanova vlada teško izdržati dulje od sljedećeg proljeća / HSS je, kao novi glavni partner SDP-a, navodno već zatražio da se u proračunu za 2003. za poljoprivredne subvencije izdvoji barem dvije milijarde kuna više nego što bi to, prema dosadašnjim projekcijama, bilo moguće/ Priča o popuni vlade nestranačkim stručnjacima spala na dva imena - Flegu i Jurčića/ Za Ministarstvo gospodarstva nije bilo velike stranačke jagme

ZAGREB, 29. srpnja - Što može nova petorka, a nije mogla stara? Najavljujući popis projekata na koje će se koncentrirati druga verzija trećesiječanjske vlade, Ivica Račan izričito je najavio i neke značajne novosti. No prema svim dosad raspoloživim informacijama, na popisu dogovorenih 15 prioritetnih točaka (koje su odmah dobile i epitet »promotivne«) nema iznenađenja.

Priča se uglavnom svodi na obećanje da će se druga Račanova vlada ozbiljnije, brže i efikasnije prihvatiti posla zacrtanog još prije dvije godine. Riječ je, zapravo, o skraćenoj verziji programa za drugi dio mandata stare vlade koji je ove godine već jednom bio ponovno potpisan, uoči ulaska Dražena Budiše u vladu.

Sudeći prema dosadašnjim iskustvima s odnosima u koaliciji, najveća bi novost bila da se svi bespogovorno drže dogovora koji su prošlih dana gradili na maratonskim sastancima. No u tako veliku promjenu koalicijskih navada malo tko vjeruje. Ne vjeruju čak ni koalicijski partneri! Prošlih smo dana, naime, u neformalnim razgovorima s čelnicima koalicijskih stranaka nekoliko puta čuli prognozu da će vlada nove petorke teško izdržati dulje od sljedećeg proljeća.

Naime, iako je iz koalicije u međuvremenu izbačen najsvadljiviji i za partnere najnepredvidljiviji HSLS, ostaje činjenica da je većina tog posla odavno već trebala biti obavljena. Ujedno, dugotrajno i žestoko prepucavanje prošlih dana jasno pokazuje da u prvoj Račanovoj vladi Budiša nije mogao biti jedini krivac za neučinkovitost i sporost. U toj je vreći bilo mnogo više svadljivih »rogova«.

Koliko se teško čelnici stranaka odriču stare matrice ponašanja novinari su se, na primjer, mogli uvjeriti u petak, kad je predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić doslovce izjurio iz Banskih dvora ne skrivajući bijes, pa su ga za kratku izjavu morali trčeći loviti preko cijelog Markova trga. Taj Tomčićev izljev bijesa, u »najboljoj« Tuđmanovoj maniri, uzrokovao je Račanov prijedlog da Ministarstvo znanosti i tehnologije preuzme Neven Budak, HSS-u neprihvatljiv zbog svog odnosa prema crkvi, na primjer protivljenja uvođenju vjeronauka u vrtiće ili imenovanju dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta za rektora Zagrebačkog sveučilišta.

Inače, s Gvozdenom Flegom, na čiju je kandidaturu pristao, Tomčić je sada, čini se, dobio ministra s još »ljevijim pedigreom« koji je, k tome, u dosadašnjoj karijeri pokazao mnogo manje sklonosti pragmatičnim potezima nego Budak. Stoga će biti prilično zanimljivo promatrati odnos Flege i desnocentristički orijentiranog HSS-a. Jer, s pragmatičnim se osobama lakše sklapaju dogovori i paktovi.

U ponedjeljak, u kratkoj izjavi na kraju dogovora o novom koalicijskom programu i vladi, Tomčić je novinarima izjavio kako vjeruje da će nova vlada obaviti zacrtani posao »ako se ne budemo bavili marginalnim stvarima«. Odlaskom Budišinih liberala iz vlade neke će teme (npr. odnos prema Haagu) u Banskim dvorima sigurno izgubiti značajan dio naboja potrebnog za javne sukobe partnera. No prilika za svađe bit će i bez toga napretek.

HSS i Tomčić su u novoj petorci u najboljoj poziciji za postavljanje zahtjeva čije ispunjavanje posebno pogoduju užim stranačkim interesima, jer je HSS sad nesporni glavni partner Račanovog SDP-a. Postavljanje Ante Simonića za potpredsjednika vlade koji će voditi koordinaciju za unutarnju i vanjsku politiku - a koja pruža vrlo dubok uvid u sve značajne odluke vlade - samo je formalni znak te nove pozicije HSS-a.

Mnogo su važniji pregovori tek počeli, a vezani su za državni proračun u sljedećoj, izbornoj godini. Prema informacijama iz krugova bliskih premijeru, HSS vrlo ozbiljno zahtijeva značajno povećanje stavke za subvencije u poljoprivredi. Riječ je o najmanje dvije milijarde kuna više nego što bi se prema dosadašnjim projekcijama za tu svrhu moglo izdvojiti. Cijeli je ovogodišnji proračun iznosio oko 70 milijardi kuna.

Nezavisni liberali, odnosno bivši HSLS-ovci, u ovoj su rundi prilično dobro naplatili podršku Račanovoj vladi. U vladi će imati čak tri člana, na čelu s Račanu iznimno bliskim i moćnim potpredsjednikom vlade Goranom Granićem. Štoviše, ministrom pomorstva, prometa i veza je postao čak javnosti dosad nepoznat Roland Žuvanić, prije svega zbog dobrih ocjena koje je od Račana i partnera dobio kao pomoćnik LS-ova ministra zaštite okoliša i prostornog planiranja Bože Kovačevića. Hoće li to, i njihova saborska ekipa pojačana bivšim ministrima Jozom Radošem i Hrvojem Kraljevićem, biti dovoljno za uspjeh kod birača, drugo je pitanje. Renegatske stranke u Hrvatskoj dosad nisu uspijevale na dulji rok igrati značajniju ulogu.

Priča o popuni ispražnjenih ministarskih mjesta nestranačkim stručnjacima spala je tako na samo dva imena. Uz Flegu, jedini novi član vlade - a popunjava se pet mjesta - bez stranačke iskaznice je Ljubo Jurčić, novi ministar gospodarstva. Koalicijske se stranke nisu pretjerano zalagale za popunu baš tog ministarskog mjesta svojim kadrovima, iako je ono medijski vrlo zanimljivo.

HSS-u je, na primjer, bilo mnogo važnije da se u tom ministarstvu ne »utopi« Ministarstvo obrta, malog i srednjeg poduzetništva koje vodi njihov Željko Pecek, iako bi to bilo vrlo logično spajanje.

Takav odnos prema Ministarstvu gospodarstva ne čudi, jer će taj resor još dugo biti izložen kritikama protivnika zbog posla koji tek treba obaviti. Uza to, ne ostavlja mnogo prostora za guranje užih stranačkih interesa, jer mu je formacijski nadređen rezolutni bliski Račanov suradnik, potpredsjednik vlade Slavko Linić.

Gdje je nestala CEFTA

U najavama 15 "promotivnih" prioritetnih točaka Račanove druge vlade nema mnogo iznenađenja. Očito je da su ceste, na čelu s autocestom Zagreb - Split, i dalje najjači konkretni adut u borbi za naklonost birača na sljedećim izborima. Sređivanje pravosuđa, ma koliko potrebno i važno bilo, ipak je posao na dulje staze i teško je očekivati da će do izbora preustrojeni pravosudni sustav izroditi neku presudu koja bi mogla donijeti velik broj glasova.

Na gospodarskom polju, ekonomisti radoznalo iščekuju detalje plana povećanja rasta bruto domaćeg proizvoda na 4,5 do 5 posto. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti i Jurčićev plan konkretnih mjera za poticanje izvoza i stranih ulaganja, uz što je vezano i osnivanje posebne agencije. No sve su to poslovi koji plodove ne donose brzo, pa će koaliciji trebati mnogo vještine u medijskim nastupima ako to želi naplatiti već na sljedećim izborima, na kojima novčanici birača neće biti mnogo puniji nego danas.

Među projektima s kojima se nova petorka obećava vrlo ozbiljno pozabaviti je, naravno, i približavanje Europskoj uniji u obliku prihvaćanja gospodarskih i ostalih standarda EU-a.

No zanimljivo je da svih ovih dana kao jedan od prioritetnih ciljeva nismo čuli ulazak u CEFTA-u. Hrvatska, naime, nije u tu asocijaciju tranzicijskih zemalja primljena, iako se to proljetos najavljivalo za lipanj ili najkasnije srpanj. Posljednja prepreka koju još nismo uspjeli preskočiti je, inače, sporazum o slobodnoj trgovini s Rumunjskom, koja trenutno predsjedava CEFTA-om.

Borba za zamjenike i pomoćnike ministara

Uz iznimku ministra znanosti, kadrovska križaljka druge Račanove vlade riješena je relativno brzo i lako. No u kuloarima Markova trga već se može čuti da je počela borba za mjesta zamjenika i pomoćnika ministara.

Najprivlačnije je, naravno, mjesto zamjenika odnosno zamjenice ministra vanjskih poslova Tonina Picule, koje napušta HSLS-ovka Vesna Cvetković Kurelec.

Prema nekim informacijama, čelnik LS-a Zlatko Kramarić, na primjer, na tom mjestu želi tajnicu svoje stranke Helenu Štimac Radin, suprugu istaknutog zastupnika manjina Furija Radina, bliskog IDS-u.

"Glavno da MORH nije naš"

Najdrastičniji primjer odnosa prema politički rizičnim ministarskim foteljama članova nove petorke vezan je za Ministarstvo obrane, koje je napustio Jozo Radoš.

Vrući krumpir provođenja odluke o smanjivanju broja zaposlenih u sustavu obrane šutke je, brzo i lako prepušten SDP-u. Kao da nije riječ o jednoj od najvećih promjena na koje su se obvezali svi trećesiječanjski pobjednici, uopće se nisu bunili što Račan do posljednjeg trenutka nije spominjao čak ni imena svojih eventualnih kandidata.

Pranje ruku išlo je toliko daleko da se nitko nije protivio prepuštanju tog posla SDP-ovoj potpredsjednici vlade Željki Antunović, iako neki koalicijski čelnici, dakako neslužbeno, nisu najprije krili nevjericu. Najprije zbog mogućnosti da ona zaista preuzme MORH, a potom i zbog sumnji u njezinu sposobnosti da reformu provede uz što manje medijske buke.

Sanja Kapetanić