ZAGREB, 30. srpnja - Zatezali su i popuštali prethodnih dana i Račan i Tomčić, ali su nesporazume ipak izgladili, pa je nova vlada na vrijeme otišla po potvrdu u Hrvatski sabor. Time se, međutim, druga Račanova vlada nije oslobodila novih iskušenja koja »prirodno« proizlaze iz tješnjih odnosa što ih odnedavno, otkad je Budišin HSLS preseljen u oporbu, gaje dva glavna vladajuća igrača, SDP i HSS. Novih će zatezanja i popuštanja sigurno biti i ubuduće.

Autoritativni lider HSS-a Zlatko Tomčić sigurno je, svrstavajući se uz bok socijaldemokrata, unaprijed računao s mogućnošću da ga - zbog nekih suprotstavljanja Račanu - veći dio medija »prepozna« kao »novog Budišu«. Dakle, onog koji, navodno, s osobnog i uskostranačkog obzora ne želi vidjeti šire interese. Možda Tomčić samo nije pretpostavio da će se to desiti tako brzo, da će ga već kod prvog oštrijeg sudara s Račanom mediji početi predstavljati kao »remetilački faktor«. Ali, razgovarajući ovih dana s njegovim najbližim suradnicima, stječe se dojam da ga to baš i ne nervira, posebno zato što su u vodstvu stranke uvjereni da za takve »medijske konstrukcije« HSS nije dao povoda.

Za prvo se ozbiljnije iskrenje između novih strateških partnera pobrinuo drugi čovjek HSS-a Luka Trconić, javno prozivajući mandatara zato što je gotovo dva tjedna sastavljao novu koalicijsku vladu ne konzultirajući se s partnerima.

»Nisam bio ni nervozan ni ishitren«, reći će naknadno Trconić, naglašavajući: »Očekujemo da nas Račan ozbiljno shvati, jer je HSS ozbiljan partner. Za nas su kadrovi manje važni, bitan nam je program. A o njemu još nismo ni počeli razgovarati. Ne vidimo smisla srljati u vladu ako nisu dogovoreni njeni prioriteti. Unaprijed se mora znati oko čega se nova parlamentarna većina slaže, jer ne želimo svakih par mjeseci potrese u koaliciji«.

Ni ostali partneri nisu bili zadovoljni time što ih je mandatar neko vrijeme u velikom luku zaobilazio, ali se Račan na to i nije trebao obazirati. Ali, kad su graknuli iz Tomčićeve stranke, bilo je jasno da će u pripremama za buduću vladu morati štošta mijenjati. Jer, za razliku od HNS-a i LS-a, pa i bivših HSLS-ovaca, HSS ima respektabilnu političku i parlamentarnu snagu. Bez »seljaka«, naime, druge Račanove vlade ne bi ni bilo, bez partnerstva s HSS-om ni SDP se, bez novih izbora, ne bi održao na vlasti.

Zato je bilo politički naivno, a medijski nekorektno, »vješati« HSS i optuživati ga da trguje stranačkim interesima, da politički kalkulira, da ucjenjuje Račana i SDP... Kao i da druge stranke koalicije i nove parlamentarne većine nemaju svoje kalkulacije i ciljeve, kao da drugima nije u interesu imati što više ministarskih i drugih utjecajnih mjesta na Markovu trgu. Kao da je Račana isključivo želja za stručnjacima nagnala da predloži prvo Budaka, pa onda Flegu za novog ministra znanosti, a kao slučajno su obojica članovi Savjeta SDP-a.

Račan je baš njih dvojicu mogao predložiti zbog političke snage svoje stranke, baš kao što se šef HSS-a iz istog razloga mogao usprotiviti Budakovoj kandidaturi. Činjenica da je na kraju prihvatio Flegu, govori da je Tomčić, zapravo, htio pokazati Račanu da HSS može stopirati njegove prijedloge. O tome će Račan ubuduće itekako morati voditi računa, kao i o javnoj poruci HSS-ovaca da su novi ministri u njegovoj vladi, iako bez stranačke knjižice, ipak SDP-ovi kadrovi.