Vjesnik: 31. 07. 2002.
»Leteća dostava« poziva
Razlozi za reformu parničnog postupka pronađeni su u dugim postupcima, blokadi građanskih prvostupanjskih odjela i lošoj kvaliteti sudskih odluka / Tome valja dodati i zlorabu postupovnih pravila koju stranke manifestiraju na svakom ročištu, a sudovi im, u nedostatku instrumentarija, ne mogu ništa
ZAGREB, 30. srpnja - Za oko 900.000 novih građanskih parnica, koliko se godišnje pokrene na hrvatskim sudovima, Ministarstvo pravosuđa je pronašlo lijek u primjeni 285 članaka Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupka. Razlozi za korjenitu reformu parničnoga postupka pronađeni su u dugim postupcima, blokadi
građanskih prvostupanjskih odjela i lošoj kvaliteti sudskih odluka. Tome valja dodati i zlorabu postupovnih pravila što stranke čine na svakom ročištu, a sudovi im, u nedostatku instrumentarija, ne mogu ništa.Dostavna služba (pozivi za raspravu) ne funkcionira. Procesna rješenja su formalistička i pridonose odugovlačenju postupka. Institut suca porotnika u građanskoj parnici nije opravdan, a državnoodvjetnička intervencija suvišna. Na kraju, ni Vrhovni sud u tim okolnostima ne može osigurati jedinstvenu
primjenu prava (sudska praksa).Na sve te zaključke o slabostima Ministarstvo pravosuđa, prijedlogom promjena u parničnom postupku, reagira nizom novosti. Umjesto vijeća postupak vodi sudac pojedinac, kad god je to moguće. Radikalno se uvodi raspravno načelo, a pravo izvođenja novih dokaza se bitno ograničava. Nudi se zbirka instrumenata koji bi trebali suzbiti zlorabu postupovnih pravila. Napušta se institut državnoodvjetničke intervencije i zahtjev za zaštitom zakonitosti itd.
Glavne su novosti usmjerene na ubrzanje postupka. Prva i vjerojatno najvažnija je instaliranje suca pojedinca za sudovanje u građanskim stvarima, a sudsko vijeće je svedeno na izuzetke opisane u samo jednom zakonskom članku. Sudac sam odlučuje i u žalbenom postupku (drugi stupanj suđenja) ako je žalba izrečena na rješenje suda ili u sporovima male vrijednosti.
Druga novost, prednost raspravnom načelu, oslobađa sud pribavljanja dokaza po službenoj dužnosti. Sve činjenice prikupljaju i sudu podnose stranke i to do pripremnog ročišta. Učine li to naknadno, dužne su protivnoj strani naknaditi troškove.
Za zlorabu procesnih ovlasti stranke će se moći izravno novčano kazniti. Ako se stranke poigravaju pravom na izuzeće suca, postupak će se nastaviti pred izuzetim sucem do odluke mjerodavnog suda koji o zahtjevu odlučuje. Prigovori za stvarnu i mjesnu nenadležnost mogu se izreći na pripremnom ročištu. Redefinira se institut punomoćnika i stranka sama sebe zastupa bez obveze na odvjetnički angažman. Ali, ako već ima punomoćnika onda to može biti samo odvjetnik. Iznimke su predviđene, ali ne mijenjaju pravilo.
Odvjetnici će sasvim sigurno imati primjedbi na rješenje prema kojem se zadržava uloga korporativnih pravnika u zastupanju poslodavca pred sudom. Obvezno zastupanje po odvjetniku bi ih, zapravo, bacilo na ulicu, a ocjena pisaca zakona je da kvaliteta njihova zastupanja nije ispod odvjetničke razine.
Poigravanje sudovanjem počinje u fazi dostave poziva za zakazana ročišta. Zato se zakonom predviđa obveza i "leteće dostave" preko javnih bilježnika, prethodnog sporazuma o adresi dostave sudskih poziva, instaliranje posebnih službi za dostavu sudskih pismena i stroža pravila o prijavljivanju promjene adrese.
Napuštanje instituta tužiteljske intervencije u parnicu i odustajanje od zahtjeva za zaštitom zakonitosti kao pravnoga lijeka pisci zakonske promjene nazvali su deetatizacijom parničkoga postupka. Zašto? Zato što otpada pravo državne intervencije u parnice koje su u većini slučajeva privatne naravi.
Ako je promjena kaznenih procesnih pravila izazvala veliku i naglim saborskim raspletom (prihvaćanjem Zakona) prekinutu raspravu stručne javnosti onda će, vjerojatno, izmjene postupovnih pravila u građanskim parnicama biti još i žešće dočekane. Jer, ne treba zaboraviti, četiri petine svih sporova su baš te građanske parnice i interesi stranaka su u tako bliskom kontaktu da promjena pravila igre baš i nije željena novost. Još odavno, naime, vrijedi pravilo da je spor najdulji onda kad jedna strana i prije sudovanja zna da će na njegovu kraju morati otvoriti novčanik. Pa kad zna, onda neka to otvaranje bude što kasnije.
Vlado Rajić