SDP-ove su perjanice, zbog svoga odnosa prema manjinama, doživjele pljesak divljenja s krajnje desnice. Notorni Anto Kovačević, šire poznat kao naci-madrac tip, s oduševljenjem je podržao potpredsjednika Socijaldemokrata Matu Arlovića i njegovo viđenje rješenja manjinskog pitanja. Kovačević inače predstavnika Srba u Saboru de facto naziva četnikom, tvrdi da pitanje manjina u Hrvatskoj više ne postoji, odnosno da je sjajno riješeno; po njemu, problematičan je položaj većinskog naroda.

Rasprava o ustavnom o zakonu o nacionalnim manjinama u hrvatskom Saboru rezultirala je skandaloznim ispadom SDP-ovih šefova. Ivica Račan u prijetnjama se pridružio Arloviću. Bijesni jer im je stranka ostala sasvim usamljena u traženju da novi zakon ide u proceduru po hitnom postupku, njih su dvojica predstavnicima manjina zaprijetili još nepovoljnijim rješenjima. Dali su im na znanje kako bi se u zakonu mogla naći odredba da se zastupnici manjina biraju sa stranačkih lista, a ne u posebnim izbornim jedinicama. Prije toga su već, trgujući s HDZ-om, bitno prekrojili s manjincima dogovorena rješenja. Ukinuli su im mogućnost pozitivne diskriminacije i spremili se da zakon o manjinama – zaista nevjerojatno! – donesu mimo manjina, ignorirajući njihovu volju. Suprotno očekivanjima da će nova vlast prakticirati demokratski odnos prema manjinskim zajednicama i da će poraditi na rješavanju teških problema naslijeđenih iz Tuđmanova vremena, Račanova je ekipa dvije i pol godine od tih tema napadno bježala. Znakovita je u tom pogledu premijerova izjava da nad šokantnim podacima popisa stanovništva o drastičnom smanjenju broja Srba »ne treba previše kukati«. Njegovi su momci nedavno stornirali već pripremljeni zakon, što ga je bila uradila stručna skupina na čelu s bivšim ministrom pravosuđa Ivaniševićem, i sada nude rješenje za koje Damir Kajin kaže da »ide ispod HDZ-ovih standarda«.

Znalci tvrde da je Arlovićeva zamisao o biranju predstavnika manjina sa stranačkih lista suprotna Ustavu, a sigurno je riječ o političkom i pravnom frankenštajnu. SDP bi radio izborni inžinjering iste prirode kakav je HDZ provodio sa svojim listama za dijasporu. Sjetili su se kako povećati broj svojih zastupnika regrutirajući sa stranačkih lista navodne predstavnike manjina. Ujedno bi ih pretvorili u svoje stranačke poslušnike, jer bi se »manjinci« sa stranačkih lista, logično, osjećali obavezni prije svega stranci, i njenim šefovima, a ne svojim sunarodnjacima. Partitokracija bi tako pod svoju šapu definitivno stavila i manjine.

Činjenica je da Hrvatska nije senzibilizirana na manjinsko pitanje, kao što je uopće dosta ravnodušna spram pitanja demokracije. Možda stoga u ovom trenutku nije ni moguće donijeti bolji zakon, jer Sabor je samo izraz općeg stanja duha. Ali »politika novog smjera« ništa nije učinila da se to stanje promijeni, šlepala se Tuđmanovim brazdama. Danas SDP-ov prvi ešalon prijeteći diže glas spram manjina, desničari u sabornici cinično tvrde kako bi se Svijet od Hrvatske trebao učiti najvišoj razini zaštite manjinskih prava. Rame uz rame izruguju se tragičnoj činjenici da su u deset krvavih godina manjine svedene na trećinu predratnog broja, a Hrvatska postala jedna od etnički najhomogenijih država.