Odvjetnička kancelarija Šerić uložila tužbu protiv Antičević- Marinović Upravnom sudu a Hrvatska stranka prava 1861. kazneno je prijavila Državnom odvjetniku Republike Hrvatske Mladenu Bajiću

Tko nije u stanju izvući povijesnu pouku prisiljen je ponavljati teške pogreške svojih prethodnika – ovo geslo više nego ikad vrijedi za današnju ministricu pravosuđa, Ingrid Antičević-Marinović, koja se drznula POGAZITI PRAVO, ismijavajući instituciju ministarstva pravosuđa i kompletnu jurisprudenciju - kada je 28. svibnja 2002. donijela sramno Rješenje kojim je na snazi ostalo Tuđmanovo rješenje iz 1993. godine. Podsjećamo, iz političkih razloga se bivši vrhovnik postavio iznad PRAVA i svome aparatčiku Nikici Valentiću izdao naputak o smjeni predsjednika parlamentarne, nezavisne oporbene Hrvatske stranke prava.

Tuđmanov nasljednik Ivica Račan dao je svom činovničkom aparatu mig da se HSP prepusti HDZ-ovom trojanskom konju Anti Đapiću, već dvije godine optuženom od državnog odvjetništva u Splitu za kaznena djela krivotvorenja službene isprave i zlouporabe službenog položaja. Pet Đapićevih glasova u Saboru prilikom Ustavnih promjena u studenom 2000., Račanu je bilo važnije od PRAVNE DRŽAVE.

A zašto i bi, kada je još Račanov duhovni mentor Josip Broz Tito smatrao da se predstavnici pravosuđa ne smiju držati zakona kao pijani plota. Zašto bi se Antičević- Marinović držala zakona kao pijana plota kada ima politički mig svog šefa da u pogledu predmeta “HSP” može raditi što hoće samo da ne postupi po pravu jer se, po Račanovoj izjavi, danoj Hrvatskom radiju rujna 2001. godine, radi o “složenom predmetu”. Što to znači kada je nešto “složeno” znaju svi oni ljudi koji su morali iskusiti život u komunističkoj Jugoslaviji.

Iako je još bivši ministar Stjepan Ivanišević postavio tračnice za ovakvo sramno rješenje, ipak se povukao u mirovinu da izbjegne sramotu.

Ne izvukavši pouku iz protupravnih djela hadezeovih “stručnjaka” za režimsko smjenjivanje oporbenih političara, Antičević-Marinović je Hrvatska stranka prava 1861. upravo sada kazneno prijavila Državnom odvjetniku, g. Mladenu Bajiću, kako bi se zaštitilo PRAVO I PRAVDA A NE BEZAKONJE.

U javnosti Antičević- Marinović glumi kako uvodi red među sucima i na sudove dok sama ne poštuje sudsku vlast: umjesto da je izdala rješenje glede predmeta “HSP”, kao što joj je naložio Upravni sud RH svojom presudom od 6. travnja 2000. g. (posl. br. Us-4584/98), ona je potpisala sa zakašnjenjem od dvije godine i dva mjeseca, rješenje o legalizaciji otmice jedne cijele političke stranke, a pravi trenutak njegova izdavanja je kada Račanu opet treba Đapićevih pet glasova za izglasavanje Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama.

Ona je to svjesno i zlonamjerno učinila premda su joj poznati svi relevantni pravni dokazi za ovaj predmet koji nedvosmisleno potvrđuju da je HSP protuzakonito oduzeta (Đapić nikada nije bio na Saboru stranke izabran za dopredsjednika stranke pa nije niti mogao sazvati sjednicu Predsjedništva stranke na kojoj je odlučeno o sazivanju tzv. Izvanrednog sabora; četiri od osam potpisnika za saziv tzv. izvanrednog sabora u ime Predsjedništva stranke ne samo da nisu bili 1993. godine članovi Predsjedništva već u to vrijeme dvije godine nisu bili niti obični članovi HSP-a; vlada RH 1.6.1993. godine javno poziva na smjenu D. Parage sa čelnog mjesta HSP-a i zahtijeva kazneni progon zbog izjava u Washingtonu; izjave Stipe Mesića i Tonina Picule 18.2.1995. na saboru članova HSP-a pod Paraginim vodstvom u kojima tvrde da je stranka protuzakonito oduzeta legalnom vodstvu; pisam potpore vodećih hrvatskih intelektualaca, lidera stranaka i nevladinih organizacija i sindikata (Tripalo, Vidović, Banac, Kunst, Lesar, Goldstein, Ivin, Čičak, Šeparović i dr.) protiv oduzimanja HSP-a njenom legalnom vodstvu; pisma iz 1994. i 1998. godine vodećih lidera Zastupničkog doma američkog Kongresa američkoj vladi da urgira kod Tuđmana za povratak stranaka onim vodstvima kojima su oduzete administrativnim putem; izjave samih sudionika Đapićevo pučističkog skupa u Kutini koje su ovjerili kod javnog bilježnika da je Đapić izvršio prijevaru i puč u stranci; korištenje pečata stranke za sazivanje tzv. Izvanrednog sabora stranke HSP-a koji je bio poništen u Narodnim novinama, itd.

U vremenima nefunkcioniranja pravne države, Antičević-Marinović može nam se smijati što je kazneno prijavljena, ali je dovoljno mlada da će se jednog dana stidjeti zbog sramote koju je nanijela svojoj državi i svome obiteljskom imenu. I Dario Kordić danas roni suze u Haagu jer je bio mlad kad je slijepo izvršavao Tuđmanove političke i vojne naloge, a vjerojatno će biti već star kada bude mogao tražiti prijevremeno puštanje na slobodu.

Antičević-Marinović izravno je odgovorna za novu tužbu podnijetu danas Upravnom sudu Hrvatske protiv njezinog rješenja ali je i kazneno je prijavljena zbog osnovane sumnje da je počinila OSOBITO TEŠKA kaznena djela iz Glave XV. Kaznenog zakona i to protiv službene dužnosti-zlouporabom položaja i ovlasti iz čl. 337 st.2 i 4 i čl. 339 - nesavjestan rad u službi, čime se nadovezala na počinjenje kaznenog djela opisanog u čl. 311, 312 i 315 protiv vjerodostojnosti isprava - krivotvorenjem isprave, izradom isprave na temelju lažnih podataka, te stavljanjem takve isprave u promet. Upravo takva je isprava “Rješenje Ministarstva pravosuđa” od 28. svibnja 2002. godine, a ovlaštena osoba koja ju je potpisala zove se Ingrid Antičević-Marinović!!!

Njezin oportunizam vidi se i iz činjenice što je pred brojnim svjedocima i gostima u studiju zadarske lokalne TV 30. ožujka 2000.godine nakon zajedničkog nastupa sa podnositeljem kaznene prijave izjavila da joj je kao pravnici dobro poznato na kakav je nezakonit način 1993. oduzeta HSP i predata u ruke Tuđmanovim slugama, te da ju je o tome podrobno izvijestio i saborski zastupnik i njen stranački kolega Pavle Kalinić. Državni odvjetnik Republike Hrvatske ima izvanrednu priliku da hrabro i na osnovi prava bude odvjetnik hrvatske države čija je Hrvatska stranka prava jedna od najpotrebnijih stranačkih institucija - danas razvaljena od teškog oblika političke represije.

Dobroslav Paraga, PREDSJEDNIK HRVATSKE STRANKE PRAVA 1861.