Ako je rasprava u Saboru o prijedlogu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina obrazac prema kojem će funkcionirati druga Račanova vlada, onda će njezina svakodnevica izgledati kao ustrašeno tapkanje nogu pred nogu preko visećeg mosta od lijana iznad Zambezijevih slapova. Gore se opasno ljulja, a dolje je provalija prijevremenih izbora na kojima tko živ, tko mrtav.

SDP-ov meštar od procedure Mato Arlović odlično je organizirao dizanje 84 ruke za potporu novoj vladi, ali njegov dogovor sa slavonskim ortakom iz HDZ-a Vladimirom Šeksom da se po istom receptu glatko odglasa i novi zakon o manjinama pao je odmah u vodu. Ispostavilo se da Goran Granić i Mato Arlović hoće na kraju progurati taj zakon o manjinama bez manjina. Same su manjine zahtijevale da se donošenje zakona prebaci iz hitne u redovnu proceduru, podržali su ih ostali zastupnički klubovi i na kraju su SDP i nezavisni liberali ostali sami. Sve je završilo po načelu: brigo moja, prijeđi s prvoga na drugo čitanje.

Prvo čitanje zakona o manjinama pokazuje da Hrvatska postaje demokratskom državom u kojoj je parlament filtar kroz koji ne može proći nešto na brzinu ako nije dobro dogovoreno unaprijed. Parlament je institucija koja može zaštititi male ribe od toga da ih dogovorno ne pojedu velike. U parlamentu će se zakon o manjinama cmariti do drugog čitanja, koje podrazumijeva usuglašavanje oko boljih i jednakih rješenja za sve manjine, jer nema razloga da srpska bude privilegirana u odnosu na talijansku ili češku, osim po broju zastupnika ako je brojnija.

I dok je polemika Radin - Arlović pokazala kako je dobro imati transparentni parlamentarni sustav, propali dogovor Šeks - Arlović ukazao je na mukotrpna dogovaranja koja čekaju novu vladu. Ona će se teško dogovarati s oporbom, ali još teže sama sa sobom. U prvoj Račanovoj vladi većina se članica koalicije borila da se odluke donose u Banskim dvorima, a ne u stranačkim centralama, kako je to htio Budiša.

Niti jedna vladina odluka neće se moći usvojiti na Gornjem gradu ako prije toga ne bude odobrena u HSS-ovom sjedištu.

A vlada bi trebala brzo donijeti važne odluke, već u kolovozu, kako je najavio premijer Račan. Najvažnije će se odnositi na pretumbavanja u proračunu koji je već probijen. Problem druge Račanove vlade više neće biti oporba, čiji se dometi znaju: HDZ je načelno protiv svih poteza vlade, ali je neće sam dovesti pred pad jer još nije zreo za povratak na vlast. HSLS će sa svim preostalim zastupnicima biti protiv nove vlade, što je stvar kontinuiteta jer je i u bivšoj vladi bio u opoziciji. HSP će ponekad priložiti neke zanimljive prijedloge, a HKDU će i dalje vrijeđati ili uveseljavati ostale.

Pravi problemi Račanovu drugu vladu čekaju unutar vladajuće koalicije, koja je toliko šarena da šarenija ne može biti. SDP je vjerovao u neupitnu podršku zastupnika manjina i onda ih je iznevjerio na prvom zavoju.

Usuglašavao je manjinski zakon s HDZ-om, koji je htio progurati trampu: zastupnici manjina za zastupnike dijaspore. Manjine su ispale u zadnjoj fazi dogovora o zakonu koji treba jamčiti njihova prava.