Političko - diplomatski vakuum nakon incidenta na Šarengradskoj adi prekinuo je hrvatski premijer Ivica Račan. On je pozvao vlasti u Beogradu da povuku vojsku i da se cijela zona uz granicu demilitarizira. Svojevrstan odgovor uputio mu je jugoslavenski ministar vanjskih poslova Goran Svilanović ustvrdivši da do povlačenja vojnih snaga neće doći sve dok se ne postigne novi sporuzum o državnom uređenju Srbije i Crne Gore. Tada, ustvrdio je Svilanović, vojsku će zamijeniti granična policija.

Da je cijeli posao tek na početku govori nekoliko činjenica. Dvije strane zajedničke mješovite Komisije za granice nisu se dosada puno pomakle. Posao utvrđivanja granične crte zastao je tek na međusobnom razmjenjivanju karata. Iako su dvije zemlje potpisale protokol o načelima pregovaranja, pregovori neće biti jednostavni. Protokol, naime, počiva na načelima nalaza Badinterove komisije i kriterijima katastarskih granica te bivšeg upravljanja određenim područjima. No, kako to naglašavaju jugoslavenski mediji, Jugoslavija i dalje ne prihvaća zaključke Badinterove komisije i zalaže se da granica ostane na sredini plovnog puta Dunava.

Izvjesno je dakle da će se opasni status quo zadržati sve do jeseni kada bi obje strane trebale sjesti za stol. Treba se nadati da će taj vakuum biti lišen novih napetosti na granici. Svoj doprinos tome Račan je dao upozorivši vlastite građane da ne posežu za jednostranim i ishitrenim potezima koji se mogu zloupotrijebiti. Vojska Jugoslavije do daljnjeg, dakle, neće seliti sa Šarengardske ade. Zamjena Vojske jugoslavije graničnom policijom ništa ne rješava. Ona samo podsjeća da je rješenje još daleko. Granični problemi ne bi toliko zabrinjavali nikoga, pa ni međunaordnu zajednicu - da se nije pucalo.