Reagiranje na tekst razgovora objavljen u Sl. Dalmaciji 30.
07. sa mr. Darkom Lončarevićem nekadašnjim zamjenikom okružnog javnog tužioca u ZagrebuZagreb, 03. 08. 2002.
Nije baš potpuno jasno je li namjera objavljenog razgovora sa jednim od stupova policijske represije iz doba hrvatske šutnje i olovnih osamdesetih godina djelomična rehabilitacija g. Lončarevića ili upoznavanje šire hrvatske javnosti sa čovjekom koji je t
užio Tuđmana a financirao predsjedničku kampanju Stipe Mesića.
Dobro mi je poznat okrutni lik g. Lončarevića kao zamjenika okružnog javnog tužioca Zagreba, koji je progonio nemilosrdno i krvoločno hrvatske disidente i opozicionare, pri čemu je tadašnji povjesničar Franjo Tuđman još i dobro prošao sa tri godine zatvora
(govorila je tada partijska nomenklatura "ipak je on naš") i zabranom javnog nastupa, za razliku od nekih drugih, uključujući mene i dr. Marka Veselicu, koje je ovaj okrutni komunistički tužilac krvavo progonio, a za dr. Veselicu na montiranom suđenju 9. rujna 1981. godine ishodio drakonsku kaznu od čak 11 godina zatvora i četiri godine zabrane javnog nastupa radi jednog jedinog intervjua datog za njemački tjednik Der Spiegel.
Unatoč silnoj represiji i svim mogućim oblicima progona, zastrašivanja, mučenja svjedokinja Šram i Heger starih gotovo 80 godina, od kojih je ova druga bila čak i slijepa, ovaj krvoločni tužilac nikada nije uspio saznati kako je to dr. Veselica uspio dati jedan takav opš
iran i značajan intervju u kolovozu 1980. godine, tko mu je bio organizator i desna ruka u svemu tome i ono što je ponajvažnije, kako je taj intervju dospio u inozemstvo i bio objavljen kada su do tada sve takve razgovore sa Tuđmanom, Gotovcem i dr. date nakon Titove smrti g. Lončarević i jugoudba uspješno plijenili već unutar Hrvatske, pa niti jedan nije dospio na zapad, osim razgovora M. Veselice.Nevjerojatno da g. Lončarević nema niti malo stida ili sućuti kada govori o suđenju Tuđmanu (druge, daleko gore progone pod njegovim vodstvom naravno prešućuje), već ponavlja da bi to isto učinio ponovno.
Smatram da ovakvi mračni ljudi iz najgoreg razdoblja ne tako davne hrvatske prošlosti nemaju što reći hrvatskoj javnosti osim da budu predmet pravosudne istrage i optužnica zbog teških oblika političkih progona i drastičnog kažnjavanja ljudi na dugogodišnje zatvorske kazne zbog izrečenog ili napisanog mišljenja.
Zbog g. Lončarevića ali i niza njegovih kolega koji su i dan današnji ostali na vrlo visokim dužnostima u policiji, sudstvu i politici bez ikakvih konzekvenca za najteža gaženja ljudskih prava
(oni se brane da su sve radili po zakonu, otprilike kao što se je branio i Adolf Eichmann na suđenju u Jeruzalemu 1961. godine), Republika Hrvatska ne može krenuti u bolju sadašnjost.
Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-1861