Organizirana mreža jugoslavenskih agenata djeluje u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji, a vrlo vjerojatno i u Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i Albaniji. Gotovo izravnu potvrdu te informacije dao je nitko drugi do šef nekadašnjeg Resora državne bezbednosti, a danas Bezbednosno-informativne agencije (BIA) Jugoslavije, Andrej Savić, javno ustvrdivši da je ta služba "prisutna" u susjednim zemljama, odnosno republikama bivše SFR Jugoslavije.

U intervjuu beogradskom NIN-u, Savić je, pojašnjavajući značenje termina "bezbednosna" i "informativna" u nazivu službe, iznio neke zanimljive zaključke, koje razotkrivaju stvarnu djelatnost BIA-e.

BIA je, inače, pravni i svaki drugi nasljednik Ozne, Udbe, Službe državne bezbednosti i Resora državne bezbednosti. Riječ je o obavještajnoj službi, koja, kako priznaje i njezin šef, jest promijenila ime, ali ne i svrhu i način djelovanja. Kako je zakonom određeno, u nadležnosti BIA-e je i kontraobavještajni rad, suprotstavljanje kontraobavještajnim aktivnostima stranih službi na prostoru SRJ, te borba protiv terorizma. Suđenje Slobodanu Miloševiću u Haagu postupno otkriva i kako je i u koje svrhe bivši predsjednik SR Jugoslavije koristio obavještajnu službu.

Iako je do službenih podataka, naravno, nemoguće doći, jasno je kako je prostor BiH najpogodnije strano područje djelovanja. Obavještajno-sigurnosna služba Republike Srpske se od osnutka do danas oslanja na pomoć BIA-e. Nazočnost jugoslavenskih agenata u RS-u je gotovo institucionalizirana, a zbog prohodnosti međuentitetske granice vrlo je vjerojatno da se jugoslavenski agenti kreću i po Federaciji BiH. Mnogo teži zadatak jugoslavenski obavještajci imaju u drugim zemljama.

Predstavnici bh. vlasti su nekoliko puta apelirali na postmiloševićevsku vladu SRJ, a jedan takav izravni apel uputio je predsjedatelj Predsjedništva BiH, Beriz Belkić, tijekom nedavnog trojnog summita s predsjednicima Hrvatske i Jugoslavije u Sarajevu. Dobio je načelnu potporu predsjednika Vojislava Koštunice, ali izjave šefa jugoslavenskih obavještajaca u NIN-u i posljednji istupi srbijanskog premijera Zorana Đinđića, koji je po tko zna koji put doveo u pitanje opstanak države BiH, govore da se vlasti u Beogradu neće lako odreći svoje obavještajne mreže u BiH. Nedavno otkriveno prisluškivanje SFOR-ovih komunikacija u blizini Banja Luke najzornije pokazuje da predmet interesa stranih špijuna u BiH nisu samo aktivnosti državnih institucija u Sarajevu.