Na čovjeka koji je neozbiljan, neodgovoran, nesposoban, prepotentan i naglašeno narcisoidan ne biste, vjerujem, ni bicikl naslonili a kamoli mu povjerili vođenje krvavim žuljevima stečene tvornice. A mi smo, upravo takvim ljudima dali državu na upravljanje. Ovovjeke je političare u posao kojem su nedorasli natjerala fasciniranost vlašću. Ideali im nisu bogata, slobodna, demokratska, uvažavana, lijepa i moralna Hrvatska već privilegije i zaljubljenost u vlastitu sliku na ekranu ili u novinama. Djela od nacionalnog značenja činili su ili čine, u većini slučajeva, ne zbog moga i vašeg dobra, ne zbog - u što se bez imalo srama lažno zaklinju - njima svete Hrvatske, već jedino zbog želje za besmrtnošću svoga imena. Bez obzira kakvim (ne)djelom tu bemrtnost prskrbili.

Rane devedesete se, u suštini, bitno ne razlikuju od ranih dvijetisućitih. Nakon dvije i pol godine torture partitokracijom, raspada koalicije, pada Vlade, formiranja novog kabineta, životnih pouka i novih - najvjerojatnije - praznih obećanja, i Ivica Račan i saveznik mu Zlatko Tomčić dokazuju kako Dražen Budiša nije bio jedini a možda ni najveći krivac koalicijskog glavinjanja. Nova koalicija još ni prvi pravi, radni i sadržajni sastanak nije imala a već Zlatko Tomčić u novinama poručuje Račan da će jednostran(ačk)o rješenje ACI-ja imati teške posljedice za koaliciju.

Ukoliko se problem ACI-ja, točnije, još jedne besramne i bajkoslovno unosne pljačke državne imovine, ne riješi onako kako to Tomčić i HSS zamišljaju, koalicija neće opstati?! Pa zbog čega je predsjednik Sabora tu desetljeće dugu i temeljitu pljačku do sada promatrao šutke i prekriženih ruku? Zašto nije alarm uključio čim je zasjeo u fotelju prvog čovjeka institucije iznad koje je još samo - navodno - Bog?

Istovremeno i oni iz krimpolicije i oni koji posrnulog, za hrvatski turizam itekako važnog diva mogu podići na noge. Prvi problem moramo rješavati sami a za drugi - ako nema domaćih, a sve upućuje da ih nema - trebamo angažirati svjetski dokazane stručnjake. Praznim floskulama, ucjenama i izvlačenjima iz rukava »stranačkih stručnjaka«, bez obzira jesu li oni esdepeovci ili haesesovci, ACI će za nekoliko mjeseci ili - ne daj Bože - godina povećati dug za nekoliko novih stotina milijuna kuna ili eura te će na kraju biti gurnut u zagrljaj nekom bjelosvjetskom tajkunu za besramno malo love. U tome jest Zlatko Tomčić u pravu. Ali, sve te argumente mora prvo skresati Račanu u facu te sa svojim koalicijskim partnerom što prije doći do zajedničkog, za ACI i Hrvatsku najboljeg rješenja. Pred novinare Tomčić treba izaći tek ako Račan i SDP ne pristanu na razumna, argumentirana i brza rješenja. No tada obraćanje medijima, žele li HSS i Tomčić zadržati vjerodostojnost ozbiljnih političara, znači i kraj koalicije, odnosno, prijevremene izbore. Nakon ucjene Budakom, svaki novi ishitreni istup u medijima podsjeća na kokošarenje ili zbog vlastite nemoći pod tuđe grlo stavljen nož. Uz koji, priznat ćete, i najhladnokrvniji partneri tešku dišu.

Mirku Čondiću je bilo ispod ljudskog dostojanstva s predstavnicima vlasti položiti vijence ispred središnjeg križa na kninskom groblju. Zašto? Zato jer - zna se - ne priznaje Račanu, Tomčiću i Mesiću legitimitet. Što dovoljno govori o njegovoj demokratskoj legitimaciji, koja mu nije priječila da ruča zajedno s predstavnicima vlasti koju ne priznaje.