Zbog čega su plaće proračunskih korisnika probile proračun i jesu li one doista najveći problem šestomjesečnog gospodarenja državnom kasom? Prema podacima o izvršenju proračuna za prvih šest mjeseci ove godine, proračunske plaće probile su zadane okvire za 370 milijuna kuna. Dodatni neplanirani trošak države, a kada su radnici u pitanju uglavnom se govori o neplaniranim troškovima, su isplate božićnice i dara za djecu, za što je utrošeno sedamdesetak milijuna kuna, dok je 170 milijuna kuna otišlo na isplate jubilarnih nagrada.

Isplate radnicima, a riječ je o oko 220 tisuća zaposlenih koji se financiraju iz državne kase, već su godinama problem. Vlada je prije godinu dana u »promet« pustila nove uredbe o plaćama za državne i javne službenike, čiji je jedini cilj bio smanjivanje proračunskih rashoda. Novim sustavom plaća sindikati nisu bili zadovoljni jer se u pokušaju ispravljanja nepravdi izazvalo nove. Problem se donekle korigirao pred kraj prošle godine, potpisivanjem temeljnih kolektivnih ugovora za državne i javne službe. No, i sama je Vlada svjesna da će s dolaskom jeseni, nakon samo nešto više od godinu dana od primjene novih koeficijenata, morati krenuti u njihovo ponovno usklađivanje.

Daleko veći problem za državnu kasu od plaća, trebali bi biti svi neispunjeni planovi na strani prihoda. Međutim, kada se na umu ima Vladin pokušaj smanjivanja troškova države na plaćama, onda članovi Račanova kabineta probijanje proračunskih okvira u tom segmentu s pravom stavljaju na prvo mjesto. Pritom su i poprilično nepravedni jer je zapravo sama Vlada kriva za tu situaciju, ali uzroke problema ne treba tražiti niti u božićnicama i darovima za djecu, a niti u isplati jubilarnih nagrada. Štoviše, jubilarne nagrade država je pokušala elegantno zaboraviti iako su one regulirane kolektivnim ugovorima. Tek pod pritiskom na tisuće pojedinačkih sudskih tužbi za isplatu jubilarne nagrade i za radnike pozitivnih sudskih rješenja, Vlada je sa sindikatima postigla dogovor o visini jubilarnih nagrada i rokovima njihove isplate. Pa je u tekućoj godini morala isplatiti sve zaostatke iz 2001. godine.

Problemi s plaćama jasnije su se počeli nazirati u svibnju. Ministarstvo financija u jednom od svojih dokumenata jasno je ukazalo na proračunski proboj. No, on se pokušao sakriti. Svega nekoliko dana nakon što je u tisku objavljena informacija da su plaće probile proračun, iz Ministarstva je stigao demanti. Sam izvještaj, objavljen na web-u, korigiran je, ali stvarni problem time nije riješen. Početkom ljeta, proračunski korisnici osjetili su što znači kašnjenje plaća.

Za cijelu tekuću godinu za isplatu plaća u državnom i javnom sektoru osigurano je 14,1 milijardi kuna. U tu svotu uključeno je i 400 milijuna kuna »dodatnog« troška što ga je prouzročilo usklađivanje koeficijenata. Šestomjesečni manjak, pak, iznosi 370 milijuna kuna, a »krivci« za njega su obrana, školstvo i policija. Kada bi se bilo posve iskreno, onda bi Vlada priznala da je sama kriva i to zbog činjenice da nije došlo do reforme obrane. Reforme u tom sustavu trebale su započeti u travnju i okončati se u lipnju, a taj proces proračunom je planiran. Stoga ne čudi da su se prvi problemi sa skupljanjem novaca za isplatu plaća proračunskih korisnika počeli pojavljivati upravo u trenutku kada je reforma sustava obrane trebala biti u punom jeku.

Oružane snage, brojčano se trebaju smanjiti za 12,5 tisuća zaposlenih. Klasične otkaze trebalo bi dobiti tisuću do dvije tisuće zaposlenih u vojsci, dok bi ostali bili zbrinuti slanjem u mirovinu ili u pričuvne snage. Cijeli taj proces državu bi koštao više od same svote kojom je proračun u prvih šest mjeseci na stavci plaća probijen. Naime, i za klasične otkaze, a i za slanje u mirovinu, država mora osigurati sredstva za otpremnine. A tih sredstava nema. Stoga je Vladi i te kako bilo stalo da do lipnja izmjeni radno zakonodavstvo jer, ruku na srce, iznosi otpremnina i otkaznih rokova više su problem države, nego privatnog gospodarstva. Kako do izmjena Zakona o radu zbog pritiska gospodarskih sindikata nije došlo, pa time ni do smanjenja otkaznih rokova i otpremnina, državi je jeftinije bilo odgoditi i cijelu reformu sustava obrane. Drugim riječima, isplata plaća za sadašnji broj proračunskih korisnika, proizvodi manje manjkove no što bi ih proizvela reforma obrane. No, s tim će se problemom ponovo suočiti pred kraj godine.