«HRVATSKO
PRAVO»
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
04.
siječanj 2007.
PARLAMENTARNI
IZBORI 2007. GODINE:
KOMPROMITIRANI PREMIJERSKI KANDIDATI I NJIHOVA POLITIKA
IZOKRETANJA
Nažalost, cijela,
2007. godina biti će godina maratonske predizborne kampanje u kojoj su žrtve
birači, izloženi višemjesečnim neprekidnim bombardiranjem s lažnim predizbornim
obećanjima raznoraznih doktora izokretanja (vrsnih velikih majstora laži), i
bez političke alternative koju su od prvih tako zvanih demokratskih
višestranačkih izbora 1990. zatirali aktualni titoisti (kriptokomunisti), lažni
demokrati i lažni hrvatski rodoljubi koje, osim komunističke i doušničke
prošlosti, karakterizira i OPRTUNIZAM, ta rak-rana hrvatske politike.
Oportzunizam je po
definiciji rječnika stranih riječi imenica koja potječe iz latinskog i
francuskog jezika, a koja znači olaka spremnost
prilagođavanju (političkoj) situaciji, kako bi se stekla osobna korist. Primjer,
Radimir Čačić stekao je kao političar osobnu korist od minimalno 132 miljuna
kuna.
U ovome članku
Hrvatskog prava online-izdanja analizirati ćemo kandidata za premijera ili
predsjednika vlade Republike Hrvatske, Radimira Čačića.
Prvo, dakle,
analiziramo premijerskog kandidata tako zvane Hrvatske narodne stranke
(HNS-LD), čija je predsjednica Vesna Pusić, politička „učenica i štićenica“
preminulog komunističkog ideologa Stipe Šuvara koji je drmao politikom u
Hrvatskoj od 1972. do 1990. godine, Vesna Pusić koja je za vrijeme Titove
Jugoslavije u Šuvarovom povjerenstvu ukinula gimnazije, i HNS kao stranka
bivših komunista koja se fuzionirala sa liberalima, stoga i kratica LD za
„Liberalni demokrati“ u kratici njezina imena, i stranka koja je ideološka
nasljednica politike biskupa Josipa Juraja Strossmayera, jugoslavenskog
ideologa i liberala, koji je Hrvatsku od 1861. do 1868. izručio velikomađarskoj
politici, i čija je politika do 1918. izručila Hrvatsku velikosrpskoj
Jugoslaviji. U nedostatku bilo kakve političke vizije, HNS-LD i njezini lideri
Vesna Pusić i Radimir Čačić u zamjenu za njihovu miljenicu Jugoslaviju sada
Republiku Hrvatsku žele „izručiti“ NATO-paktu, u kojemu se hrvatski vojnici kao
„pridruženi vojnici“ rame uz rame bore u afganistanskom Kandaharu s američkim
Marincima i britanskim specijalcima, u ratu koji nije hrvatski, i u ratu u
kojemu se ne brane hrvatski nacionalni interesi, ali rat u kojemu aktualni
premijer Ivo Sanader (HDZ) ispunjava tajni dogovor s predsjednikom Bushom o
slanju dodatnog kontingenta Hrvatske vojske u tu Srednjo-Azijsku zemlju, koja
pod krinkom borbe protiv talibana, služi za svjetski izvoz sirovine za opojne
droge.
Radimir Čačić novac za Vukovar prebacio u Varaždin i
stvorio industrijsku zonu u županiji u kojoj je župan
Radimir Čačić je sin
bivšeg funkcionara izvitoperenog titoističkog pravosuđa koji je nakon nasilnog sloma
Hrvatskog proljeća po diktatu boljševika Josipa Vrhovca i Vladimira Bakarića
optuživao nedužne hrvatske građane koji su na političkim procesima osuđeni na
teške zatvorske kazne i gubitak građanskih prava, kojima je, dakle, Čačićev
otac kršio ljudska prava. Sin u pravnom smislu nije kriv za očeve grijehe i
totalitarne ispade, ali je moralno kriv jer ne priznaje očev politički grijeh.
Nasuprot tome se Radmir Čačić bezobrazno i lažno predstavlja kao „žrtva
socijalizma“. Pored toga je Radimir Čačić kao „businessman“ ili kao balkanski
poslovni čovjek zakinuo novinare bivšeg tjednika „Tjednik“ za njihove plaće, te
ga se povezuje s otetim novcem za starački dom u Dubrovniku koji Čačićeva
građevinska tvrtka nije izgradila.
„Slobodna Dalmacija“
donosi 28. svibnja 2006. članak pod znakovitim naslovom „OBNOVA – Marin
Krizmanić, sada već bivši predsjednik vukovarskog HNS-a, optužuje: „Novac za
Vukovar Radimir Čačić je prebacio u Varaždin““.
Poanta je, da je
aktualni premijerski kandidat i varaždinski župan Radimir Čačić, po optužbi
svog bivšeg stranačkog kolege, novac sa tajnog računa, koji je bio namijenjen
obnovi ratnom velikosrpskom agresijom porušenog Vukovara, prebacio u Varaždin i
stvorio profitabilnu industrijsku slobodnu poduzetničku zonu, i poentira da kao
župan u svojoj županiji stvara nova radna mjesta – dok nova radna mjesta u
Vukovaru ne niču, a sada znamo i jedan razlog zašto je tome tako.
Saborski povjerenstvo: Radmir Čačić kao bivši ministar
bio u sukobu interesa
Saborsko
povjerenstvo na čelu sa Josipom Lekom iz SDP-a, znači, iz Čačiću ideološki
srodne i bivše i buduće koalicijske stranke, kako najavljuju Vesna Pusić i
Ivica Račan, donjelo je 4. prosinca 2006. godine, nakon višemjesečne istrage,
odluku, da je Radmir Čačić, dok je bio
ministar graditeljstva u vladi premijera Račana, bio permanentno u SUKOBU
INTERESA, jer su Čačićeve tvrtke, čije je vlasništvo fiktivno prebacio na jednu
odvjetničku kancelariju, od ministarstva kojemu je on bio na čelu, dobile
poslovne ugovore vrijedne 132 milijuna kuna ili skoro 20 milijuna eura.
Kao ministar je
Radimir Čačić na političkim tribinama javno govorio mladim ljudima „neka se
zaposle u njegovim („profitabilnim“) tvrtkama, ili neka odu raditi u
inozemstvo“. Radmir Čačić se lažno predstavlja kao izgraditelj autoputa
Zagreb-Split, jer gradnju autoputa započela je vlada pod pokojnim prvim
predsjednikom Tuđmanom, a nastavila Račanova vlada, te 2005. dovršila
Sanaderova vlada. Autoput Zagreb-Split je projekt reformiranog komunističkog
„rukovodstva“ Savke Dabčević Kučar i Mike Tripala, ali je cijeli projekt
zaustavio diktator Josip Broz Tito, pod izgovorom da se radi o
„nacionalističkoj cesti“, tako da je novac iz samodoprinosa hrvatskih građana,
u vidu odvajanja njihovih nekoliko plaća šezdesetih godina 20. st. za hrvatski
autoput, završio u tonama betona vojnih objekata „Jugoslavenske narodne armije“
koja je 1991. napala Republiku Hrvatsku. I danas su Vesna Pusić i
Radimir Čačić zakleti titoisti.
Radmir Čačić se besramno kandidira za hrvatskog premijera, a većina
utjecajnih medija u Republici Hrvatskoj, nedemokratskom politikom glavnih
urednika, Radmira Čačića promoviraju u premijerskog kandidata, unatoč saborskoj
odluci da je Radimir Čačić bio u sukobu interesa.
Sukob interesa nekog političara najviši je oblik korupcije u nekom društvu, to
je općepoznata činjenica. Zašto, dakle, glavni i odgovorni urednici utjecajnih
medija forsiraju Čačićevu kandidaturu? Zašto generiraju korupciju u politici
Republike Hrvatske? Radimir Čačić, ne samo da se nije hrvatskoj javnosti
ispričao zbog činjenice da se nalazio u sukobu interesa odnosno da je bio
korumpiran, nego negira saborsku odluku, tvrdeći kako su njegovi protivnici
provukli kriminal kroz instituciju hrvatske države, navodno ga lažno
optužujući. Međutim, Radmir Čačić pri tome “zaboravlja” da se na čelu saborskog
povjerenstva koje ga je osudilo nalazi predstavnik koalicijskog partnera
njegove stranke HNS, Račanova lažna Socijaldemokratska partija, koja si sigurno
ne bi dopustila, kao u slučaju predmeta “HSP”, da kriminal u vidu lažne
optužbe, provuće kroz instituciju zvana Hrvatski sabor. Primjer ukradene i
otete Hrvatske stranke prava je druga stvar oko koje su složni i Radimir Čačić,
i Ivica Račan, i Ivo Sanader i Vladimir Šeks te Vesna Pusić. Naime, imenovani i
imenovana su kriminal u vidu, od režima, ukradene HSP, provukli kroz
institucije hrvatske države, kroz pravosuđe i vladu i ministarstvo uprave i
pravosuđa, jer, sa Hrvatskom strankom prava na čelu sa Dobroslavom Paragom,
njezinim osnivačem i obnoviteljem kao i prvim predsjednikom (drugi predsjednik
HSP-a nikada još nije lege artis ni izabran) ne bi Radmir Čačić mogao na
nepošteni način dobiti poslove u vrijednosti od 132 milijuna kuna, Sanader ne
bi mogao lagati Europskoj komisiji o stanju reforme pravosuđa u RH, Ivica Račan
ne bi mogao glumiti Socijaldemokrata i antifašista, niti javno hvaliti Tita i
totalitarni titoizam i drugo, Vesna Pusić ne bi mogla laprdati o svojoj
kvazi-proeuropskoj politici, a Vladimir Šeks i društvo ne bi mogli graditi
Potemkinova sela i natezati najnoviju hrvatsku povijest. Na kraju krajeva, Anto
Đapić, Račanov i Sanaderov koalicijski partner i satelit HDZ-a i SDP-a, ne bi
mogao tumačiti hrvatsku unutarnju i vanjsku politiku, nego bi se zajedno s
imenovanima nalazio pred istražnim nadležnim tijelima i na optuženičkoj klupi
pravne države koja bi u tom slučaju funkcionirala i uopće postojala. Ovako svi
zajedno, i Radimir Čačić i Ivo Sanader i Ivica Račan i Vesna Pusić i Anto Đapić
mogu i dalje bez posljedica davati lažna predizborna obećanja, kao što su
premijerski kandidati Radimir Čačić i Anto Đapić lagali u emisiji HTV-a “Kontraplan”
kod voditelja Dubravka Merlića, 2. siječnja 2007. godine, emisija koja je zbog
Merlićeva odlaska na skijanje bila unaprijed snimljena, iako se “Kontraplan”
inače emitira uživo. Ali, tako je to kad
neki novinari i političari u zajedničkoj sprezi ostavljaju hrvatsko biračko
tijelo bez demokratske alternative, prepušteno i izručeno na milost i nemilost
doktorima izokretanja, koje bi hrvatski političar Dobroslav Paraga, da se ne
nalazi pod stopostotnom cenzurom na Hrvatskoj radio-televiziji, raskrinkao pred
hrvatskom javnošću za pet minuta, i do sljedećih izbora skinuo rejting njihovih
stranaka ispod izbornog praga. Ovako, međutim, Đapić i njegovi gazde mogu
lagati do mile volje. U jednom od sljedećih članaka Hrvatskog prava čitajte o
doktoru izokretanja Anti Đapiću, te o Ivi Sanaderu i Ivici Račanu, dakle, o
drugim nazovi premijerskim kandidatima, koji u nekom demokratskom društvu na
Zapadu ne bi bili ni potrčkala u politici, a kamoli premijer i ili premijerski
kandidati.