«HRVATSKO
PRAVO»
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
8. siječanj 2007.
SANADEROVO NEPOŠTIVANJE EUROPSKIH STANDARDA NUŽNE OSUDE ZLOČINA KOMUNISTIČKE PARTIJE!
Prošlo je godinu dana od kada je
Parlamentarna skupština Vijeća Europe, dakle, parlament svih europskih zemalja,
a ne samo zemalja-članica Europske Unije, donio, na prijedlog zastupnika
Političkog odbora Vijeća Europe iz konzervativne demokratske Europske pučke stranke (EPP-ED Group),
koja je tada činila (i danas još čini) parlamentarnu većinu u Europskom
parlamentu Europske Unije, dana 25. siječnja 2006. godine rezoluciju kojom su
osuđeni zločini komunizma, i kojom se od vlada bivših komunističkih zemalja iz
Europe traži da iznošenjem istine o tim zločinima i njihovim počiniteljima,
procesuiranjem komunističkih zločinaca, te obilježavanjem komunističke
diktature podizanjem spomenika žrtvama komunizma i imenovanjem nazivlja ulica i
trgova u glavnim gradovima po žrtvama
komunizma, ustanovljenjem memorijalnih muzeja u spomen na žrtve komunizma,
znanstvenim istraživanjem i nacionalnom antikomunističkom demokratskom
kampanjom među stanovništvom o strahotama i uzročno-posljedičnim vezama
komunizma, prevladaju strahovitu prošlost komunizma na području Republike
Hrvatske i drugih bivših komunističkih zemalja sa područja Srednje i bivše
Istočne Europe.
Početkom 2004. je Europska pučka
stranka na vlastitom saboru u Bruxellesu usvojila rezoluciju pod naslovom
“OSUDA TOTALITARNOG KOMUNIZMA”. Aktualni premijer Republike Hrvatske, dr. Ivo
Sanader, sudjelovao je ispred Hrvatske demokratske zajednice, kao pridružene
članice grupacije EPP, na navedenom saboru europskih konzervativnih stranaka i
demokrata, ali je po povratku u Hrvatsku doslovno prešutio hrvatskoj javnosti
izglasavanje antikomunističke demokratske rezolucije od strane međunarodne
organizacije kojoj pripada i HDZ, što je nevjerojatno, ali istinito, a pomalo
čudno, s obzirom da je premijerov otac u Drugom svjetskom ratu postao žrtva
komunizma i zamalo zaglavio pred jugokomunističkim partizanskim odredima smrti
političkog komesara, i kasnije predsjednice jugoslavenske vlade, Milke Planinc,
rođene Malada, iz Dalmacije, od kuda potječe i obitelj Sanader, čiji su
mnogi članovi i sumještani iz premijerovog rodnog sela poubijani od
komunista .
Ali, ne samo da je Ivo Sanader
prešutio postojanje antikomunističke demokratske rezolucije, nego nije na djelu
u hrvatskoj politici proveo naputke iz rezolucije EPP-ED o Osudi totalitarnog komunizma, kao što u prošlih godinu dana nije na
djelu u hrvatskoj politici primijenio preporuke iz rezolucije pod brojem 1481
Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina, jer glavni grad Republike Hrvatske
još uvijek nije ukinuo Trg maršala Tita,
niti je jedan reprezentativni trg u zagrebačkom središtu dobio ime Trg žrtava komunizma.
Trg žrtava
fašizma
ne može i ne smije pokriti žrtve komunizma zato što su zločine jugokomunizma nad
hrvatskim I drugim narodima počinili Titovi borci kao deklarirani antifašisti.
(Za neimenovanje Trga žrtava komunizma
izravnu odgovornost snosi zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i
kriptokomunistička Socijaldemokratska partija na čelu sa posljednjim komunističkim
ideologom iz Titove Jugoslavije, progoniteljem hrvatskih proljećara Ivicom
Račanom, ali predsjednik kriptokomunističke stranke HDZ Ivo Sanader također
snosi svoj dio odgovornosti, jer nikada nije Račana i Bandića prozvao zbog
neimenovanja Trga žrtava komunizma, a
osim toga, kao premijer koji ima parlamentarnu većinu u Hrvatskom saboru mogao
je, da je htio i imao dobru volju i političku viziju, - a nije htio namjerno
iIi nema političku viziju, jer ga u šaci drže kočničari rasvjetljavanja tamne komunističke
prošlosti, bivši komunistički aparatčici Vladimir Šeks i Luka Bebić, - donjeti posebni zakon o imenovanju Trga žrtava komunizma u Zagrebu i dr.)
Premijer Sanader je, zajedno sa
predsjednikom Republike Mesićem, odgovoran, što vlasti hrvatske države nisu
financirale podizanje niti jednog jedinog spomenika žrtvama komunizma na
hrvatskom području, i što Republika Hrvatska nema memorijalni muzej žrtava i
zločina komunizma, kao Njemačka ili Mađarska. Premijer Sanader je izravno
odgovoran što do dana današnjega nije donjet zakon o lustraciji bivših
komunističkih funkcionara koji su kršili ljudska prava i bivših šefova i
operativaca i egzekutora titoističke tajne službe i njezinih doušnika, te što
bivši komunisti, udbaši i kosovci nisu udaljeni iz državne službe i sa položaja
u mjesnoj samoupravi. Naprotiv, premijer Sanader izravno je odgovoran što je na
snazi ostavio Tuđmanovu komunističko-fašističku odluku o lustraciji Dobroslava
Parage i drugih demokrata, hrvatskih političara i branitelja Republike Hrvatske,
tvoraca neovisne i samostalne hrvatske države! Premijer
Sanader je odgovoran za cenzuru nad jedinom hrvatskom antikomunističkom
demokratskom strankom u Republici Hrvatskoj – Hrvatskom strankom prava 1861. (HSP1861.), kao i nad Hrvatskim centrom za istraživanje zločina
komunizma.
Premijer
Sanader naprosto laže kada tvrdi da on i njegova vlada stvaraju europske
standarde u Republici Hrvatskoj, jer to nije točno i ne odgovara činjenicama.
Vlada Republike Hrvatske, pod predsjedanjem Ive Sanadera i pod vodstvom
nedemokratske Hrvatske demokratske zajednice, nije donijela zakon o osudi i
zabrani javnog isticanja totalitarnih simbola, ali zato licemjerno osuđuje
isticanje ustaških, ali ne i komunističkih simbola. Gospodin
Sanader, koji pozitivnim odnosom prema bivšim komunistima sramoti hrvatsko
demokratsko društvo, pokazao se kao veliki oportunist, i sramoti rimokatoličku
Crkvu kojoj deklarativno pripada, jer Isus Krist nije bio oportunist!
Sanader je oko sebe okupio bivše komunjare, korumpirane političare, doušnike Udbe i KOS-a, izdajice i veleizdajice Republike Hrvatske, (nedavno je Šeks u Hrvatskom saboru primio u posjet udbaša i optuženog ubojicu Josipa Perkovića). Gospodin Sanader, naravno da se ne može skrivati iza deklaracije Hrvatskog sabora od 30. lipnja 2006. godine, jer tu osudu zločina komunizma na hrvatskom području, od 1944. do 1990. godine, nije ishodila Hrvatska demokratska zajednica, nego je donijeta na pritisak rezolucije 1481 Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina. Nije čudno, s obzirom na kriptokomunizam HDZ-a i bivših komunista u vrhu te Tuđmanove stranke (po imenu), što premijer Sanader ne provodi antikomunističku politiku, ali je čudno da članovi Predsjedništva Europske pučke stranke, na čelu sa predsjednikom Winfriedom Martensom, toleriraju kriptokomunističku politiku premijera RH i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera. To zaista čudi, jer se postavlja pitanje, da li je EPP-ED 2004. izglasala rezoluciju o “Osudi totalitarnog komunizma” radi određenih demokratskih načela na koja se poziva, ili samo formalno, a u stvarnosti i dalje podupire ispod žita bivše komuniste u bivšim komunističkim zemljama, kao na pr. Vladimira Šeksa (HDZ), Luku Bebića (HDZ), Miomira Žužula (HDZ), i nebrojene bivše komuniste u HDZ-u i u državnim službama RH. Kako je moguće da EPP-ED u svoje pridruženo članstvo primi kriptokomunističke stranke poput HDZ-a, koja nema veze sa konzervativizmom (HDZ ostavio je na snazi jugokomunistički zakon o abortusu, primjerice)?
Godinu dana nakon rezolucije 1481
Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina, 17 godina nakon pada Berlinskog zida i 15 godina nakon sloma
komunističke Jugoslavije, Republika Hrvatske se, zahvaljujući HDZ-u, SDP-u,
Đapiću, HSLS-u, HSS-u, HNS-u i drugima, nije ni za pedalj odmaknula od
strahovite komunističke prošlosti! Nema
govora da Sanader poštuje europske standarde. Nije slučajno da su ugledni strani mediji, poput Wall Street Journala ili The Econimista počeli Sanadera
prozivati da manipulira hrvatskom javnošću (pa prešutio je rezoluciju EPP-ED iz
2004. o Osudi totalitarnog komunizma, i 2006. prešutio je negativne kritike u
izvješću Europske komisije o napretku reformi u Hrvatskoj), i da guši slobodu
medija (pa pod cenzurom drži Dobroslava Paragu i druge demokrate i
antikomuniste), a Svjetska banka je Sanaderu udijelila negativnu ocjenu u
zaštiti ulaganja stranog kapitala, dok su međunarodne novinarske udruge, poput Reportera bez granica, Sanaderovoj vladi
i glavnim urednicima većine medija u RH udijelili negativnu ocjenu glede
slobode medija u Republici Hrvatskoj. I kako onda bilo tko može tvrditi da
Sanader ispunjava europske standarde?