«HRVATSKO
PRAVO»
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
13.
siječanj 2007.
PARLAMENTARNI
IZBORI 2007. GODINE:
KOMPROMITIRANI PREMIJERSKI KANDIDATI I NJIHOVA POLITIKA IZOKRETANJA
PREMIJERSKI KANDIDAT ANTO ĐAPIĆ – LAŽNI MAGISTAR!
Nažalost, cijela, 2007.
godina biti će godina maratonske predizborne kampanje u kojoj su žrtve birači,
izloženi višemjesečnim neprekidnim bombardiranjem s lažnim predizbornim
obećanjima raznoraznih doktora izokretanja (vrsnih velikih majstora laži), i
bez političke alternative koju su od prvih tako zvanih demokratskih
višestranačkih izbora 1990. zatirali aktualni titoisti (kriptokomunisti), lažni
demokrati i lažni hrvatski rodoljubi koje, osim komunističke i doušničke
prošlosti, karakterizira i OPORTUNIZAM, ta rak-rana hrvatske politike.
Oportzunizam je po
definiciji rječnika stranih riječi imenica koja potječe iz latinskog i francuskog
jezika, a koja znači olaka spremnost
prilagođavanju (političkoj) situaciji, kako bi se stekla osobna korist. Primjer,
Anto Đapić stekao je kao političar osobnu korist u vidu od najmanje dva stana,
jednog u Zagrebu (Jarun) od 150 četvornih metara, kojega je stekao na način da
ga je korumpirao njegov stranački pajdaš i građevinski tajkun Vlado Zec, koji
se trenutno nalazi u (višemjesečnom) pritvoru i pod istragom državnog
odvjetništva, i drugi stan u Osijeku, gdje je Đapić trenutno marionetski gradonačelnik.
Nadalje, Đapić je nepošteno stekao preko 1,200.000 kuna (oko 150 tisuća eura),
i to kao saborski zastupnik na listi ukradene Hrvatske stranke prava. Kada je
Anto 1990. izbačen iz osječkog HDZ-a, došao je u Zagreb sa špagom oko hlača
umjesto remena, i prvu noć prespavao u parku na klupi. Također je Đapić kao
oportunist stekao čin brigadira Hrvatske vojske, iako fronta nije vidio,
naprotiv, za vrijeme rata dezertirao je iz Osijeka (visoki vojni čin je dobila
i njegova žena sa osnovnom školom u uredu MORH-a). Uz svoja dva stana, Anto si
je pribavio i vikendicu na moru, na otoku Viru, za koju ne posjeduje
građevinsku dozvolu, ali, pošto je režimski političar i oportunist, nadležno
državno odvjetništvo ga zaobilazi u velikom luku. Samo je jednom Anto sjeo
stvarno na optuženičku klupu, i to Općinskog suda u Splitu, kada ga je
profesionalni Općinski državni odvjetnik, i hrvatski branitelj i rodoljub Nikša
Wagner, na osnovi dokaza, optužio za krivotvorenje magisterija i zlouporabu
ovlasti, ali ga je korumpirani sudac (brat od predsjednika ogranka Đapićeve
“stranke” u Bolu na otoku Braču) oslobodio optužbe, s tim da je drugostupanjski
Županijski sud u Splitu 2005. poništio oslobađajuću presudu. S obzirom da je
sljedeći dan nakon presude Županijskog suda nastupila tako zvana pravna zastara
(od optužbe do suđenja prošlo je pet godina), Anto Đapić je postao DOŽIVOTNI
LAŽNI MAGISTAR. Kao saborski zastupnik, čak i kada bi bio doživotni saborski
zastupnik, i uz svoju poznatu rastrošnost, ne samo u jelu i piću, ne može ni u
teoriji postati vlasnik stanova, vikendice odnosno kuće na moru, jedne na Viru,
druge u jednome od splitskih Kaštela, luksuznog automobila, te ne bi mogao
putovati po svijetu, kao na pr. u London i na svjetsko nogometno prvenstvo u
Njemačku prošle godine, kada ga je korumpirao Zdravko Mamić, ili u SAD, također
prošle godine, kada ga je korumpirao američko-hrvatski tajkun Letica. Anto
Đapić rado se da korumpirati, i rado korumpira svoje stranačke pajdaše po
ograncima i županijama. Tko ne svira po Đapićevoj violini, biva ad-hoc izbačen
iz ukradene Hrvatske stranke prava, po istom receptu kao kod diktatora Hrvatske
demokratske zajednice Ive Sanadera, Đapićevog trenutnog pokrovitelja (u prošlom
premijerskom mandatu je Đapićev pokrovitelj bio Ivica Račan). Sjećamo se kada je lažni magistar smijenio
magistra Rožića, inače rijetkog primjerka beskičmenjaštva, sluganstva i
puzavosti, i malo je nedostajalo da Rožić naglavačke izleti van iz HSP-a, kao
što je naglavačke i došao u HSP iz HSLS-a, rasadnika kadrova za druge stranke.
U
ovome članku online-izdanja “Hrvatskog prava” analizirati ćemo kandidata za
premijera ili predsjednika vlade Republike Hrvatske, Antu ĐAPIĆA, s tim da ga
nećemo titulirati imenicom gospodin, jer ta riječ po definiciji rječnika
označava čovjeka koji ima poštene namjere. Anto Đapić nije imao poštene namjere
kada ga je u HSP ubacio bivši direktor zagrebačkog poduzeća “Komunalac” iz
vremena nakon nasilnog sloma Hrvatskog proljeća i u doba komunizma, Krešimir
Pavelić (molimo, dotičnog ne zamijeniti sa časnim doktorom znanosti, gospodinom
Krešimirom Pavelićem).
Na 1. Općem saboru HSP-a
godine 1991. su pravaški sabornici Đapića izabrali za člana petnaesteročlanog
Predsjedništva HSP-a, kada je Dobroslav Paraga, obnovitelj stranke, izabran za
predsjednika Hrvatske stranke prava, i na tom položaju potvrđen i na 2. saboru
Hrvatske stranke prava, godine 1995. Kada je pod odgovornošću režima
predsjednika Republike Franje Tuđmana, i njegova pomoćnika Josipa Manolića,
ubijen načelnik ratnog stožera HOS-a Ante Paradžik, koji je u Đapića sumnjao
kao na ubačenog agenta-provokatora, sumnja koja se naknadno pokazala ispravnom,
Đapić je naprasno zauzeo Paradžikovo mjesto, i sa te pozicije najžešće
kritizirao predsjednika Republike, Franju Tuđmana, o čemu svjedoče Đapićeve
izjave zabilježene u tisku tog vremena. Đapićeva
kritika Tuđmana, a posebno Đapićevi neofašistički ispadi postavljanja
spomen-ploče ustašama u Sinju, ili Đapićevo fašističko salutiranje i nošenje
ustaške odore postalo je sumnjivo vojno-obavještajnoj službi RH koja je 1992.
otkrila dosje “Kontraobavještajne službe JNA” (KOS) o Anti Đapiću, u kojemu se
navodi da je Anto Đapić doušnik jugokomunističkog beogradskog režima. (Vidi
članak u “Nacionalu” od 27.11.2001. pod naslovom “SIS posjeduje dosje Mate
Arlovića u kojem se tvrdi da je on špijun KOS-a”, i s podnaslovima “Đapičev
dosje” i “Puč u HSP-u”.) Umjesto da predsjednik Tuđman dosje o Đapiću predoči
predsjedniku HSP-a Dobroslavu Paragi, Franjo Tuđman je Đapića ucijenio da
postane doušnik SIS-a i da u datom trenutku, na signal iz Banskih dvora, izvrši
prevrat u HSP-u i pokuša smijeniti Tuđmanova oponenta i oporbenog demokratskog
vođu Dobroslava Paragu. (Signal je došao 3. lipnja 1993. objavom priopćenja
vlade RH u “Vjesniku” i pozivu članstvu HSP-a za smjenom D. Parage sa položaja
predsjednika HSP-a, i Državnom odvjetništvu da obračuna s Paragom. Članstvo
Hrvatske stranke prava je, međutim, odbacilo vladin bezobrazni i nedemokratski
poziv, i iz članstva HSP-a isključilo Tuđmanova doušnika Antu Đapića.) Iako je Đapić u svibnju 1993. suspendiran od
strane Središnjeg odbora HSP-a, a poslije i isključen iz članstva Hrvatske stranke prava, Tuđmanov režim je
ministru tadašnjeg Ministarstva uprave Jurici Malčiću izdao nalog da Đapića u
državnom tijelu registrira kao “predsjednika” HSP-a, tako da je Anto Đapić 28.
rujna 1993. postao oktroirani predsjednik HSP-a, Starčevićeve stranke koju je
oteo Tuđmanov nedemokratski režim da bi HSP služio kao satelit vladajućoj
garnituri, kao satelit kriptokomunističkog HDZ-a i SDP-a. Od tada do danas su
vladajuće garniture Franje Tuđmana, Ivice Račana i Ive Sanadera, kriminal
uzurpacije Hrvatske stranke prava provele kroz institucije hrvatske države i
legalizirale, kao što su legalizirale ratno profiterstvo. Režimsko državno
nasilje nad Paraginim pravašima je režim poslije prakticirao i nad
stanovništvom Republike Hrvatske, što je uočila i Europska komisija u svom
posljednjem izvješću o stanju napretka reformi pravosuđa Republike Hrvatske
odnosno Sanaderove vlade.
Anto
Đapić u hrvatskoj politici služi samo jednoj jedinoj svrsi – da u hrvatskoj
politici ne opstane Dobroslav Paraga (što se unatoč željama titoista nije
dogodilo, niti će se dogoditi), kojega su nedemokratski režimi pod Tuđmanom,
Račanom i Sanaderom lustrirali iz državnih medija, i kojemu je Franjo “Francek”
Tuđman montirao cijeli niz lažnih optužnica i oklevetao ga, pri čemu Tuđmanovi
nasljednici Račani Sanader zaboravljaju da batina ima dva kraja, i da će HDZ i
SDP jednoga dana i te kako platiti što su se
drznuli ogriješiti o Hrvatsku stranku prava Oca domovine dr. Ante
Starčevića !
Bivši ministar i
sadašnji Pučki pravobranitelj Jurica Malčić priznao je u tisku da je Đapić
protuustavno instaliran na čelo Hrvatske stranke prava, a Vladimir Šeks (HDZ)
također je u tisku priznao, da je Anto Đapić najmanje deset puta dolazio k
njemu, moleći Šeksa da intervenira kako Dobroslav Paraga ne bi od nadležnih
državnih tijela dobio natrag pravo na pravno predstavljanje i zastupanje
Hrvatske stranke prava. Šeksa je Bog već dva puta kaznio što se ogriješio o
hrvatske rodoljube iz Hrvatske stranke prava i o HSP, jer je ostao bez sina, i
nedavno doživio srčani infarkt. Hoće li se Šeks opametiti? Sumnjamo da hoće,
jer, ničim izazvana mržnja prema Dobroslavu Paragi, tako je jaka, da je
pomutila pamet mnogima, ne samo Šeksu !
Anto Đapić sam je sebe
kandidirao za premijera, iako ga nitko, čak ni u ukradenoj Hrvatskoj strancu
prava, nije predložio za premijerskog predizbornog kandidata, niti itko iz
protustatutarnog novog tijela HSP-a, tako zvanog Đapićeva ustaškog “Glavnog
stana” (srama). Teba primijetiti da se na parlamentarnim izborima u RH ne bira
premijer, nego stranačke predizborne liste, ali doktori izokretanja Račan i
Sanader stvorili su najednom nekakvu famu o premijerskim kandidatima, kojoj su
se pridružili braća u sukobu interesa, Radimir Čačić i Anto
Đapić, kao pomoćni “premijerski kandidati”, koji će HDZ-u i SDP-u služiti kao
tako zvani “zečevi” u olimpijskoj disciplini maratonske utrke. Đapić će tako
krasti glasove Sanaderovu HDZ-u, i služiti svome bivšem gazdi Račanu, s obzirom
da se nedavno malo posvađao sa Sanaderom, a Čačić će glasove krasti Račanovu
SDP-u, i time se dodvoriti Sanaderu za eventualnu poslijeizbornu koaliciju
između HDZ-a i HNS-a, u kojoj bi Vesna Pusić bila ministrica vanjskih poslova,
i kao zakleta titoistkinja likvidirala Ministarstvo vanjskih poslova Republike
Hrvatske. Anto Đapić već dugo, dugo godina, i desetljeća, nije slobodan
čovjek! Prvo ga je zarobio KOS, potom SIS, pa Tuđman,
pa Račan, pa sada Sanader. Sjećamo se kako je i Stipe Mesić, kada je 2000.
godine u prvom mandatu postao predsjednik Republike, pokušao korumpirati Đapića
da on i njegovi, od režima postavljeni pajdaši u Saboru, glasuju protiv
Račanova prijedloga o smanjivanju velikih predsjedničkih ovlasti, te je za
tajnu misiju u Hrvatski državni sabor poslao šefa tajne službe Tomislava
Karamarka. Bez uspjeha, jer Đapić je našao sponzora i zaštitnika u Ivici
Račanu, a kako jedna ruka drugu mije, tadašnji premijer Račan je protuustavno
ostavio na snazi odluku Ministarstva uprave iz 1993. godine, jer kako je Račan
sam izjavio svojim komunističkim rječnikom: „HSP je složen predmet“.
Nažalost, i dalje će
naivci u biračkom tijelu povjerovati Đapićevoj slatkorječivoj i lažnoj
domoljubnoj retorici, a Đapić će i dalje zgrtati imovinu, lagati, glumiti
pravaša, ali, srećom, do kraja života se kao kvazi-političar ne će moći
riješiti tone katrana optužbi za neofašizam i antisemitizam kao i politički
ekstremizam općenito, optužbe koje je sam prouzročio. I prošle je godine
nahuškao osječku policiju na Rome koji su pjevali ispred športske dvorane u
kojemu je boravio Glavašev marionetski gradonačelnik naredivši policiji „Hapsite
Cigane!“.
Anto Đapić se
trenutno nalazi pod istragom osječkog državnog odvjetništva zbog doušničkog
prokazivanja i zastrašivanja svjedoka u slučaju istrage ratnog zločina, i Đapić
nikada ne zna kada će se zamjeriti Sanaderu koji onda može pozvati Glavnog
državnog odvjetnika da aktivira kaznene prijave protiv osumnjičenog Đapića, i
da ga nadležni sud procesuira i osudi. No, to će Sanader učiniti samo u najvećoj
nuždi, jer bolji mu je kompromitirani i
pokvareni Đapić nego ozbiljni politički oponent Dobroslav Paraga. Zato će
Hrvati i dalje u TV-emisijama slušati Đapićeve „elaborate“, odnosno laprdanja,
te će lažni magistar i doktor izokretanja Anto Đapić žariti i paliti u medijima
sve do kraja predizborne kampanje koncem 2007. godine, i tek nakon izbora će
shvatiti da je opet izigran, jer ga niti jedan drugi ozbiljni premijerski
kandidat, kako Račan, tako i Sanader, neće, zbog Đapićeve ekstremističke
prošlosti, i kriptoekstremističke njegove sadašnjosti, smjeti primiti u
poslijeizbornu koalicijsku vladu Republike Hrvatske. ĐAPIĆ NEĆE POSTATI
PREMIJER, ČAK NI DA DOBIJE VIŠE GLASOVA OD SANADERA I RAČANA ZAJEDNO! Lažni magistar
dostigao je plafon, i ZNA SE, da je Ikarus pao na nos, jer su mu krila bila
zalijepljena voskom, u Đapićevom slučaju, najcrnjim katranom. (U jednom od
sljedećih brojeva „Hrvatskog prava“ on
line čitajte o doktoru izokretanja Ivici Račanu, te na kraju o doktoru
izokretanju Ivi Sanaderu, kojega je britanski ugledni The Economist nedavno prozvao da guši slobodu medija!)