«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

 

19. siječanj 2007.

 

 

KORUMPIRANI HRVATSKI POLITIČARI UZROK SU NEGATIVNO INTONIRANIH ČLANAKA U VODEĆIM SVJETSKIM MEDIJIMA!

 

 

 

Dr. Ante Starčević, vrsni političar (za razliku od pripadnika ustroja ove današnje vladajuće korumpirane močvare), definirao je politiku kao provođenje određenih ciljeva, posebno u području države i oblikovanju javnog života, i s pravom je tvrdio da bi osobe koje se bave politikom trebale biti poštene. S obzirom tko se danas u Hrvatskoj sve bavi politikom, nije teško zaključiti zašto je oblikovani javni život i hrvatska država danas na samom dnu Europe.

 

Po zabrinutim izvješćima najuglednijih svjetskih novina (neslužbenih glasnika vladajuće politike u Americi i Britaniji, poput newyorškog The Wall Street Journala, londonskog The Economista i drugih), kao i najuglednijih nevladinih udruge za slobodu medija i zaštitu ljudskih prava, poput Reportera bez granica, Human Rights Watcha i Amnesty Internationala, i Europske komisije (vlada Europske Unije) sa svojim posljednjim upozoravajućim izvješćem o Republici Hrvatskoj i Sanaderovoj vladi, te o oporbenim parlamentarnim političarima poput Radimira Čačića, (premijerskog kandidata koji se bori sam sa sobom – u sukobu interesa), Republika Hrvatska nalazi se na samom dnu Europe po slobodama medija (zbog postojeće državno-medijske cenzure i autocenzure), jamstvima za ulaganja stranog kapitala (time i stvaranju novih radnih mjesta u Hrvatskoj), dakle, po ekonomskim slobodama, po pravnoj nesigurnosti i tako redom.

 

Uzroci takvih negativnih novinskih izvješća i stavova Europske komisije nisu strani čimbenici i nekakva navodna zavjera protiv Hrvatske, nego hrvatski vladajući korumpirani kriptokomunistički političari, udbaši i doušnici! Dr. Ante Starčević je bio pošten hrvatski političar, biskup Josip Juraj Strossmayer bio je pokvaren, korumpiran i bio je veleizdajica Hrvatske – to je ta razlika među političarima u Hrvatskoj jučer i danas! Lažni magistar Anto Đapić je pokvaren, korumpirani  pravaški  Juda osuminjčen kao doušnik KOS-a, dakle osumnjičen za izdaju Hrvatske ! Pošteni Ante Paradžik je ubijen, a nepoštenom Franji Tuđmanu, odgovornom za Paradžikovu nasilnu smrt, podižu se spomenici u Republici Hrvatskoj, i u bivšoj pararepublici Herceg-Bosni! To je ta razlika koja Hrvatsku dijeli od poštenog dijela demokratskog svijeta, bez obzira na negativni stav dijela međunarodne zajednice prilikom borbe za hrvatsku državnu nezavisnost 1991. godine. (Propast leži u tebi – Izraele!)

 

O poštenim vladajućim političarima u Hrvatskoj ne može biti ni govora, a kada se pod povećalo uzme obrazovanje i zanimanje političara i komentatora politike, onda ispada da politiku u Hrvatskoj komentiraju, osim udbaša i kosovaca, antropolozi, raznorazni “publicisti” (što god to značilo), nesvršeni studenti i maturanti, polupismeni lukavi hohštapleri s osnovnom školom, kao Tito, a politikom se bave (kao i bravar Tito) lažni magistri i doušnici komunističke tajne službe, bivši komunisti sa famoznim diplomama partijske kumrovečke škole, takozvani magistri “općenarodne obrane i društvene samozaštite”, i “politolozi” i “pravnici”, koji na Zapadu sa svojim priučenim znanjem sa bivših marksističkih “univerziteta i sveučilišta” ne bi položili ni običan daktilografski tečaj, a kamoli ispit zrelosti, dok bi fakultete mogli gledati samo izvana. U biti, pitanje je, bi li na Zapadu mogli biti smetlari, jer i za taj časni posao treba imati neko predznanje. Sjećamo se kako je Franjo Tuđman u gore opisanim uvjetima postao u Titovoj Jugoslaviji doktor povijesne znanosti, a u Republici Hrvatskoj akademik, iako nije ni maturirao, a Tito je počašćen sa nekoliko počasnih doktorata, iako nije ni osmogodišnju osnovnu školu završio, niti majstorski bravarski ispit položio – ali zato je vladao, kao i njegovi nasljednici, od Franceka do Račana, Đapića, Mesića, Sanadera i drugih.

 

Vrijeme na Sanaderovim satovima pokazuje: 5 poslije 12

 

U krivokletstvu se lažnom magistru  pridružila ovih dana otkrivena predsjednica HSLS-a Đurđa Adlešić, koja nije diplomirala na fakultetu, ali se predstavljala kao da je diplomirala, koja nije studirala  na Pedagoškoj akademiji, ali se predstavljala kao da je studirala, malo u Zagrebu, pa malo u Banjaluci. Šef seljaka, Josip Frišćić, predsjednik HSS-a, nema visoku fakultetsku spremu, no, istine radi, ne predstavlja se krivo odnosno nije krivotvorio stupanj svoje stručne spreme, ali politika mu je zato na razini mjesne zajednice. Dug je popis političara koji su svoje diplome malo nategnuli i prilagodili zakonu, tako da sve bude naoko po zakonu. Onda ima onih, kao Ivica Račan, šef SDP-a, koji nema niti jedan jedini dan radnog staža u nekom poduzeću ili javnoj službi, ali zato tridesetogodišnje iskustvo sa partijskih sjednica i kao direktor partijske škole CK SKH u Kumrovcu. Josip Manolić, bivši hrvatski premijer , u Drugom svjetskom ratu završio partizanski brzopotezni tečaj pucanja u ratne zarobljenike, uspio je pored trovanja dr. Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, uredno diplomirati na Pravnom fakultetu u Zagrebu, na Trgu maršala Tita, a Ivo Sanader doktorirao je književnost, i sa svojim znanjem u Austriji prodavao erotske fotografije zagrebačkom časopisu “START”. Danas vodi hrvatsku naciju – s unikatnim satovima u vrijednosti od 150 tisuća eura, po deset na svakoj ruci, od kojih svaki pokazuje Hrvatima vrijeme – pet poslije 12!

 

“Đapićitizam” hrvatskog društva

 

Krivotvorenje isprava u Hrvatskoj je danas pravi hit, to rade političari, građevinari, pravnici, nastavnici, liječnici, javni i državni službenici i drugi. Svojevrsni vrhunac trivijalnosti je bio zakon po kojemu su diplomirani pravnici u Hrvatskoj stekli automatski titulu doktora znanosti, pa se Stjepan Mesić već počeo predstavljati kao dr. Mesić, a Đapić se požurio “magistrirati”, ne bi li i on postao “doktor”, po uzoru na dr. Antu Pavelića, kako je naglašavao. Iako je Đapiću dokazano krivotvorenje magisterija, odustao je od ponovnog magistriranja tek kada su novinari otkrili da nije znao pravilno napisati ni svoju vlastitu kućnu adresu. Otkada ga je nepošteni Branimir Glavaš (krivotvoritelj izbora) instalirao za marionetskog gradonačelnika, Đapić se uživio u novu ulogu u kojoj se našao, ni kriv ni dužan, jer niti kapljicu znoja nije prolio da bi postao predsjednik HSP-a, kao niti gradonačelnik Osijeka, položaji na koje su ga drugi postavili, kao što ga je Franjo Tuđman bio 28. rujna 1993. posadio na položaj “predsjednika” HSP-a, gdje se u normalnim uvjetima pravne države i demokracije ne bi našao niti da živi 100 godina.

 

Sada, kada mu je usputna znanstvena karijera propala, Đapić se posvetio stvaranju novog branda za grad Osijek, ali, koliko god novca poreznih obveznika trošio na PR-agencije koje će pokušati stvoriti bolju percepciju o Osijeku, jedini brand koji će Osijek imati je brand lažnog magistra, optuženog antisemita, crnokošuljaša i doušnika KOS-a, uokvireno brandom korupcije. Osječanima je stoga najbolje za preporučiti da se riješe svoga “branda” zvan Đapić, pa im nikakve PR-agencije neće ni trebati, jer Osijek je, po svojoj kulturnoj tradiciji i povijesti, sam po sebi (bez Đapića) brand. Međutim, kako je nekoliko puta napisao ugledni hrvatski kolumnist Danko Plevnik, Hrvate je zahvatio “đapićitizam” – u politici, u gospodarstvu – svugdje – u svakoj pori društva. Da je glas o Đapićevom crnokošuljaškom maršu kroz hrvatsku politiku dospio do moćnih ušiju u svijetu potvrdio je još 1997. ugledni The New York Times na svojoj naslovnoj stranici prezentirajući Đapića i njegove Sieg Heil drugove s uzdignutim desnicama na splitskoj rivi, a također ugledni Baltimore Sun 16. siječnja 2007. donosi članak “Kada će se svijet suprotstaviti  ponovno uskrsnuloj/misli se na fašizam/ Hrvatskoj ?*”, apostrofirajući, da je Hrvatska takva zemlja u kojoj bi bez problema prošlo imenovanje trga u Zagrebu po Adolfu Hitleru.

 

Pitanje je je li ta tvrdnja pretjerano zločesta jer ako Zagreb ima Trg maršala Tita, dakle, po osvjedočenom masovnom ubojici i krvniku, balkanskom predvodniku komunističke ideologije koja je brat-blizanac nacističkoj ideologiji, samo s drugim predznakom, dok su metode uništavanja ljudske individualnosti, uvođenja jednopartijske diktature, agitacijske propagande, koncentracijski logori smrti i drugo identične pojave. Ovakve negativne usporedbe pothranjuju upravo  vladajući političari tipa Sanadera, Račana i Mesića koji predstavljaju čuvare komunizma (i zaštitnike crnokošuljaških doušnika) na našim prostorima, i koji su naveliko surađivali i još uvijek surađuju sa crnokošuljaškim Đapićem, kao što tog lažljivca pozivaju u goste urednici televizija i novina u Hrvatskoj, makar propala Republika Hrvatska. Naravno, članci u svijetu poput navedenog da je “Hrvatska fašistička” imaju teške posljedice za Hrvatsku, ali uzroci leže u korumpiranim hrvatskim vladajućim političarima!

 

Poznata hrvatska šutnja prekida se jedino kad treba promijeniti 0,0 promila

 

Pitanje je, treba li se netko zalagati za građane koji bez ikakvog znaka protivljenja, kao da su nijemi, slijepi i nepokretni, kao biljke, kao da vegetiraju, prihvaćaju sve, ama baš sve što im pokvareni oportunistički političari serviraju iz dana u dan, iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće? I ovca se oglašava pri klanju, ali Hrvat šuti, pa makar se srušio cijeli svijet, samo da nitko ne bi prigovorio, zamjerio. Jedino taj 0,0 promila, e, tu Hrvat diže glavu, jer nije valjda normalno da smo trijezni. Sanader neka vrati onda tih o,5 promila, ili zašto ne uvede odmah o,8 promila, kad je bal nek’ je bal, jer kada svekoliko građanstvo ove Republike u trijeznom stanju trpi Sanadera, Mesića, Đapića, Pusićku, Račana i družbu, odnosno što znači “trpi”, slobodnom voljom ustoličuje na njihove desetljetne mandate, onda zašto ne i u pijanom stanju, kao njihov zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, ta dika tisućljetnog Zagreba, uz Vuka Stefanovića Karadžića, i Franju Tuđmana, počasne Zagrepčane.

 

Dok Bandić na kraju svog mandata povisuje sve komunalije za 100 do 300 posto, Đapić je to u Osijeku odmah na početku učinio, a učiniti će i na kraju, jer taj ne zna vladati – taj samo zna đapiti- grabiti! No, građanima se to sviđa, takav pristup, veselje sa striptizetama, psovanje, fizičke tučnjave, laganje, i slične necivilizirane barbarske osobine. Zar nisu arheolozi prije koju godinu otkrili starohrvatsko groblje kraj Šibenika iz 10. stoljeća, gdje je svaki kostur Tomislavova Hrvata obilježen frakturom – od međusobnih tučnjava. Zato valjda Hrvati i nisu skoro 900 godina imali vlastitu državu. No, unatoč frakturama u 10. st. su Hrvati imali barem pravo vodstvo, kralja Tomislava, a danas imamo lažne magistre, doktore izokretanja, kadrovike UDB-e i doušnike KOS-a, i pri tome se ne zna tko je ljepši, pametniji – i bogatiji !!!

 

Ne sumnjamo da će ovoj naciji Sanader pred izbore darovati tih željenih 0,5 primila, a nacija će svom voljenom premijeru zahvaliti na njegovoj jamstvenoj kartici, kojom je mahao, i nijedno predizborno obećanje ispunio, i tog prefriganog fakina ostaviti u Banskim dvorima, a zajednički će izbornu pobjedu proslaviti podno spomenika “dr.” Franji Tuđmanu u središtu Splita, rugajući se Zagrepčanima što njihov Tuđman nije u gradskom središtu (Ante Paradžik spomenik već ima - na Mirogoju !!!).