«HRVATSKO
PRAVO»
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
22. siječanj 2007.
DUŽNOSNIK DEMOKRATSKOG CENTRA BOŽIDAR LUJANAC OPTUŽIO ĐAPIĆA ZA SINOĆNJE PREMLAĆIVANJE U PAKRACU NAKON ŠTO JE OTKRIVEN SKANADALOZNI UGOVOR O POSLOVNOJ SURADNJI ĐAPIĆA I PRITVORENOG VLADE ZECA!
Đapićevo najnovije kameleonstvo da uz
pomoć otpisanog HDZ-ovog redatelja Jakova Sedlara podvali domaćoj javnosti
tobožnji predizborni film o sebi kako je navodno promijenio grabežnu vučju ćud
i doušnički karakter, nije izdržalo na provjeri vremena niti 24 sata, unatoč
velikim naporima režimskih Jutarnjeg i
Večernjeg lista da od jedne beznačajne Sedlarove akcije snimanja filma uz pomoć
tobožnje izraelske privatne produkcije, naprave veliku vijest za naivne i neobavještene.
Iz Pakraca mediji javljaju da je
grubo pretučen nekadašnji član Đapićevog HSP-a I hrvatski branitelj Božidr
Lujanac, sadašnji dužnosnik DC-a Vesne
Škare Ožbolt, koji sumnja da su ga pretukli Đapićevi ljudi, jer vjeruju da on
stoji iza objavljivanja sramnog i kriminalnog ugovora sklopljenog između Đapića
i Vlade Zeca.
U posljednjem razgovoru Sanader je izjavio “Večernjem listu” da će uvjetno podržati Đapićevu kandidaturu
da ukradena HSP(ukoliko nsatavi sa tobožnjim reformama), postane promatrač
Europske pučke stranke, što je preduvjet da Sanader uopće razmisli o Đapićevu
sudjelovanju u vladi, jer bez toga legitimiteta nema prolaza – no passaran!
Međutim,
dovoljno je samo pogledati u kakvo je neofašističko društvo “koje uzrujava
židovski svijet” ugledni izraelski dnevni list potkraj prošle 2006. godine
smjestio Đapića, pa je i najvećem sumnjičavcu jasno da Đapić u inozemstvu kao i
kod kuće može biti i ostati jedino Đapić.
Naravno, Sanader je u
razgovoru prešutio da u biti podržava nepravdu, jer odlično je upoznat sa
činjenicom, da je Đapić 1993. ukrao Hrvatsku stranku prava, ali oportunistu
Sanaderu je bolji pokvareni Đapić nego pošteni i ozbiljan Dobroslav Paraga na
čelu Hrvatske stranke prava, a uzrok takvom stajalištu premijera je, što je i
sam pokvaren, pa se istoznačnosti privlače. Đapić je Sanadera uvrijedio, optužujući ga da snosi glavnu
odgovornost ako bi Branimir Glavaš za vrijeme štrajka glađu umro. To Sanader
nije zaboravio Đapiću.
Zato je sada, lukavo iza
leđa, pustio Vladu Zeca i njegove, da lansiraju “Ugovor o poslovnoj suradnji”
koji Đapića za vrijeme predizborne kampanji drži na uzdi, i to na uzdi čiju
duljinu određuje Sanader. (Vlado Zec je na pojavu “Ugovora” reagirao izjavom,
da ne želi ništa komentirati,a nešto kasnije da sa tim ugovorom nema nikakve
veze. Pametnome dosta.). Novinar Hrvoje Appelt istražio je razlog Đapićevim
materijalnim usponima, koji svoj uzrok imaju, među ostalim, i u “Ugovoru o
poslovnoj suradnji” sklopljen 2004. između tadašnjeg vlasnika građevinskog
poduzeća Kamen-Ingrad d.o.o. i Hrvatske stranke prava, na kojemu stoji da su ga
potpisali tadašnji vlasnik Kamen-Ingrada Vlado Zec i predsjednik Hrvatske
stranke prava Anto Đapić.
Princip: Ja tebi kupim stan, a
ti za mene lobiraš kod Sanadera za otpis dugova moje tvrtke
Čitatelji
“Hrvatskog prava” unatrag nekoliko mjeseci znaju koliko često je “Hrvatsko
pravo” pisalo o Đapićevom naglom bogaćenju, o njegovoj imovini, o njegovim
malverzacijama, o njegovoj prevari, o Đapićevim lažima kojima skriva da je na
nepošten, nemoralan i protuzakonit način stekao imovinsku korist – kao najgori
primjer oportunizma. “Ugovor o poslovnoj suradnji” sve naše navode potvrđuje.
Vladi Zecu
dojadio je četveromjesečni pritvor u kojemu se nalazi od 13. rujna prošle
godine, a najviše mu je dojadilo što ga je njegov partijski šef Đapić ostavio
na cjedilu, jer Đapić nije glup da ne bi namirisao otkud vreba opasnost – od
Zeca. Anto Đapić jako dobro je upoznat s poslovnim malverzacijama i
financijskim protuzakonitim transakcijama za koje je Zec osumnjičen, jer je
Đapić osumnjičen da je i sam u njima sudjelovao. Zecu je dojadilo kada mu je
istražni sudac 19. prosinca prošle godine produljio tromjesečni pritvor na
sljedeća tri mjeseca, tako da će se naći najmanje pola godine u zatvoru, dok
Đapić i dalje grabi, a ništa za svog financijera Zeca nije mogao učiniti jer se
u međuvremenu posvađao s premijerom Sanaderom. Vlado Zec se za vrijeme prva tri
mjeseca u pritvoru nadao da će Đapić za njega sve “riješiti” i da će 19.
prosinca izaći iz pritvora, ali, prevario se – Đapić ga je izdao!
Naravno,
prava sramota je kada se netko kao Đapić predstavlja kao političar, a u biti,
isto kao Čačić, svoj politički položaj iskorištava za stjecanje osobne dobiti i
za bogaćenje. Što je novinar Hrvoje Appelt sve naveo da piše u poslovnom
ugovoru između Đapića i Zeca?
Kao prvo, suradnja je trebala biti dugoročna, jer se u članku ugovora kaže: “Naručitelj /Đapić/ i izvršitelj /Zec/ dugoročno uređuju poslovne odnose”. Dalje se navodi, da će Vlado Zec financirati organizaciju “5. sabora HSP-a”, zatim, da će “urediti i opremiti prostorije HSP-a”, da će, pazite sad ovo – “ISPLATITI KUPOPRODAJNU CIJENU ZA STAN U ZAGREBU”, i “IZVESTI SVE GRAĐEVINSKE RADOVE ZA RENOVIRANJE OBITELJSKE KUĆE NARUČITELJA /ĐAPIĆA/”. Kojeg li bezobrazluka – Đapić kao faraon!
Kako jedna
ruka drugu mije, Đapić po Ugovoru osigurava Zecu članstvo i dužnosnički položaj
u HSP-u, dakle, u toj ukradenoj stranci nema unutarstranačkih izbora nego se na
položaj dolazi novčanim cenzusom, zanimljivo! Kako jedna ruka drugu mije,
naručitelj Đapić svome pajdašu Zecu osigurava jamstvo da će kod premijera
Sanadera lobirati da se tvrtci Kamen-Ingrad d.o.o., čiji je vlasnik tada bio
Vlado Zec, oproste milijunski iznosi duga, i da se riješi problem sa
kamenolomima koje je Zec eksploatirao. (Vidi članak u Jutarnjem listu, od 18.
siječnja 2007. pod naslovom “Đapić: Nisam
potpisao ugovor s Vladom Zecom”, i podnaslovom “Šef HSP-a otrčao Mladenu Bajiću jer se pojavio papir koji ga
kompromitira”)
Anto Đapić danas LAŽE da nije lobirao kod Sanadera, jer „da je HSP u
oporbi“., premda je oduvijek bio dokazani trojanski konj u oporbi, što je sam priznao pred svojim gazdom Franjom Tuđmanom 1996. godine
(transkript objavio Feral Tribune).
Marionetski osječki gradonačelnik odmah je otrčao do Glavnog državnog
odvjetnika Bajića(koji umjesto da mu je zalupio vratima smjesta ga je primio na
razgovor kao u svakoj pravnoj državi???) i ispričao mu da je poslovni ugovor
krivotvoren, da potpis na ugovoru nije njegov, da je sve to laž ali, poštovani
čitatelji “Hrvatskog prava” – TKO ĆE TOM LAŽOVU, KRADLJIVCU I KRIVOTVORITELJU
MAGISTERIJA VJEROVATI? Glavni državni odvjetnik uputio je nadležno državno
odvjetništvo u Slavonskoj Požegi da ispita sve navode u svezi „Ugovora“.
“Porijeklo milijunske imovine:
Đapić je mjesečno trebao uštedjeti 29 tisuća kuna”
Predsjednik osječko-baranjskog ogranka Demokratskog centra od Vesne Škare Ožbolt, g. Miroslav Šimić, egzaktno je izračunao, i na tiskovnoj konferenciji prezentirao, da je Anto Đapić za imovinu vrijednu 5,9 milijun kuna, koliko je naveo u saborskoj imovinskoj kartici da posjeduje, morao štedjeti 28.921 kunu i 57 lipa svaki mjesec od 1990. godine do 17. siječnja 2007. godine. Poznato je, da Anto Đapić od 1990. do 1992. nije nigdje radio niti išta zarađivao, a kada ga je Branimir Glavaš nakon 1. sabora HDZ-a nogirao iz HDZ-a, Anto Đapić je sa špagom oko hlača (kožni remen nije posjedovao) došao u Zagreb, i prvu noć prespavao u parku, te sljedeći dan se prijavio u zagrebačko sjedište Hrvatske stranke prava gdje ga je primio Krešimir Pavelić, i plasirao ga u vrh Hrvatske stranke prava. Ne odmah, prvo je dobio zadatak da po Osijeku polijepi stranačke plakate i učvrsti ogranak, ali ništa od navedenog nije učinio, osim što se dobro pripremio za stranački udar, i uz potporu predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana 28. rujna 1993. godine ukrao Hrvatsku stranku prava, iz koje je prije toga isključen iz njenog članstva.
Danas se skoro svi u
Hrvatskoj prave blesavi pa Đapića tretiraju kao legalnog političara, tako i
premijer Sanader, ili bivši premijer Franjo Gregurić, i bivši potpredsjednici
vlade Milan Ramljak i Zdravko Tomac, koji jako, jako dobro znaju da je Anto
Đapić ukrao HSP od Dobroslava Parage, a glagol “ukrasti” (ili “otuđiti”) vrlo
je poznati pojam iz Kaznenog zakona Republike Hrvatske, ali svejedno su na
obljetnicu međunarodnog priznanja RH ručali s kradljivcem i lažnim
magistrom! Za kriptkomunista Zdravka
Tomca nikakvo čudo da ruča s Antom Đapićem (i trojanskim konjem u oporbi),
nikakvo čudo ni za Matu Granića, bivšeg osumnjičenika za korupciju, ali da si
g. Ramljak to dopušta pokazuje da ga je Tuđman s pravom imenovao u zločinačku
Manolićevu i Šuškovu komisiju koja je sastavila morbidno izvješće o uzrocima I
razloziuma pada Vukovara u stuednom 1991. godine.
Đapić je prošlotjednom sjedeljkom i prežderavanjem sa progoniteljima
HSP-a iz 1991. godine još jedanput pred cijelim svijetom pokazao da je on i
onda kao i danas bio agent provokator tajnih službi i trojanski konj HDZ-ove Udbe
u Hrvatskoj stranci prava.