HRVATSKO PRAVO

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

24. siječanj 2007.

Doktori izokretanja u Jutarnjem listu!

Jedno od mnogobrojnih deklarativnih glasila političke ideologije liberalizma, Europapressholdinga, “Jutarnji list”, koji je osnovan krajem devedesetih godina 20. stoljeća sa ciljem rušenja tadašnje Tuđmanove Hrvatske demokratske zajednice, pretvorio se nakon 3. siječnja 2000. od oporbenog lista u režimski list kakav je u Tuđmanovo autokratsko vrijeme bio “Večernji list” pod uredničkom palicom Branka Tuđena. Od Tuđena su “štafetu” preuzeli Tomislav Wruss, glavni urednik Jutarnjeg lista, i DAVOR BUTKOVIĆ, opinion maker ili stvaratelj javnog mišljenja, koji svojim uvodničkim komentarima (Leitartikel) trasira put predsjedniku vlade Republike Hrvatske, jučer Ivici Račanu, danas Ivi Sanaderu, te svojim kritikama, poput biča, vraća premijera na “pravi put”, ukoliko bi slučajno skrenuo sa “revolucionarne staze”. Deklarirano ateističko glasilo “Jutarnji list” svojim sadržajem razgrađuje konzervativno demokratsko društvo, koje zbog kriptokomunističke državne politike nije nikada od 1990. do danas ni imalo šansu istinski zaživjeti. Propagandnim člancima, krivotvorenjem povijesne istine o zločinima komunizma/titoizma, medijskom cenzurom demokratskih političkih opcija, prešućivanjem činjenica, forsiranjem doušnika bivše jugoslavenske tajne službe iz kriptkomunističke političke elite koja se prevarom nametnula društvu i biračkom tijelu Republike Hrvatske, “Jutarnji list” predstavlja tipično glasilo sa sličnom ulogom kakvu je u nacističkom Trećem Reichu imao “Völkischer Beobachter” ili “Pravda” u isto takvom totalitarnom Sovjetskom Savezu, ili da ne idemo daleko, kao „Borba“ u vrijeme Titove Jugoslavije. Sve to organizirao je suvlasnik izdanja Europapressholdinga, i bivša socijalistička zvijezda šuvarovsko-titoističkog propagandno-ideološkog novinarstva NINOSLAV PAVIĆ.

Doktor izokretanja Boris Perić

Ideologija liberalizma nije sporna, legitimna je, ali u Republici Hrvatskoj oni koji se deklariraju pripadnicima ili simpatizerima te političke ideologije nisu ono za koga se predstavljalju, kao što ni socijaldemokrati na čelu s bivšim komunističkim ideologom Račanom nisu socijaldemokrati nego kriptokomunisti. Ivica Račan i Stipe Šuvar bili su sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća, dakle, nakon nasilnog sloma demokratskog Hrvatskog proljeća 1971. godine do sloma Titove Jugoslavije 1991. godine, vodeći komunistički ideolozi u Hrvatskoj, a i danas je Račan čuvar totalitarnog i zločinačkog titoizma, bok uz bok s vodstvom redakcije “Jutarnjeg lista”. Uz Davora Butkovića, koji svoju propagandu pokušava amortizirati skretanjem pažnje javnosti na kulturu vinove loze, promovirajući se kao vrsni poznavatelj vina, novinar Vlado Vurušić zadužen je za to da se u “Jutarnjem listu” ne pojavljuju demokratski antikomunistički/antititoistički članci, cenzurirajući istinu o zločinima jugokomunizma i partizanskim ratnim zločinima, umjesto kojih se kao na trekućoj traci objavljuju članci o ustaškim zločinima (ustaška diktatura trajala je četiri godine, a titoistička komunistička diktatura trajala je 45 godina). Na tom je tragu i priučeni novinar BORIS PERIĆ, kriptokomunistički propagandist iz drugog ešalona titoističkih opinion makera u “Jutarnjem listu”. Na primjer, i kao dokazni prilog navedenim tvrdnjama služi članak Borisa Perića u “Jutarnjem listu” od 22. siječnja 2007. godine pod naslovom “Ako smo paranoični, ne znači da nas ne prate” (Churchillova uzrečica). O paranoičnosti Borisa Perića nešto kasnije. Boris Perić znao se u “Jutarnjem listu” potpisivati i kraticom “Bo.P”, a javnosti skreće pažnju sa svoje ideološke propagande, kojom se bavi, na način da često piše o kuharskim receptima, ili o kulturnim znamenitostima grada Beča.

Tajno društvo Komunistička partija

Bo.P. je u navedenom članku napisao sljedeće: “Što je zajedničko gnosticima, kabalistima, katarima, bokserima, templarima, Ku-Klux-Klanu, mafiji, ustašama, al-Qa’idi I narkokartelima? A što Crnoj ruci, anarhistima, Thule-Gesellschaftu, Opus Dei, satanistima, masonima, druidima i asasinima?(…)”

Što upućenim čitateljima odmah može pasti na pamet kada pročita gore navedeno pitanje Borisa Perića? Nedostaju komunisti! Priučeni novinar Bo.P. je, naime, u navedenom članku napisao kritiku knjige “Tajna društva” autora Laroussea, ali, namjerno je izostavio navesti da je i komunistička partija svojevremno spadala u tajna društva, kao uoči Oktobarske revolucije u Rusiji 1917. godine, kada su boljševici na čelu s banditom Vladimirom Iljičem Lenjinom i tajnim profesionalnim članovima boljševičkog centralnog komiteta od 40 članova, spadali u ilegalno tajno društvo. Dolaskom na vlast su Lenjin i njegovi crveni banditi legalizirali svoju terorističku djelatnost, kakvu je u isto vrijeme prakticirala i srbijanska velikosrpska Crna ruka, beogradska tajna organizacija “Ujedinjenje ili smrt” koja je bila usko povezana s vodećim socijalistima svoga vremena, uključujući boljševika Lava Trockoga (vidi knjigu S.M. Štedimlije “Zavjere protiv svjetskoga mira”, Zagreb, 2005., i poglavlje “Crna ruka i komunizam”). Komunistička partija Jugoslavije i njen politbiro centralnog komiteta je nakon zabrane od strane kraljevskog režima u prvoj Jugoslaviji bio 20 godina dugo ilegalno tajno društvo, čiji su vodeći članovi, od Josipa Čižinskog preko Vladimira Čopića, Sime Markovića, Petka Miletića i Josipa Broza Tita i drugih svi odreda imali konspirativna imena (Josip Broz imao je u Kominterni u Moskvi čak dvostruko konspirativno ime “Valter” i “Tito”). Šef CK KPH Andrija Hebrang imao je konspirativno ime “Mirotočivi”. KPJ je između dva svjetska rata kao tajno društvo djelovala tako konspirativno da je poruke komunista iz Jugoslavije „Titu“ u Beč tajno prenosio kurir i skojevac Ivan Supek (kasniji rektor Sveučilišta u Zagrebu, i akademik), oboružan revolverom za slučaj da ga zaustavi policija, kako je sam posvjedočio u „Novom listu“. Međutim, Boris Perić, kao što je navedeno, namjerno je prešutio komuniste kao članove tajnog društva, i to zato da hrvatska javnost, posebno mlađe generacije, bude zavedena, i da pomisli kako komunisti, tako i jugokomunisti/titoisti, nisu spadali u tajno društvo zajedno s mafijašima, ku-klux-klanovcima, masonima i ustašama, četnicima i drugima. Komunisti, dakle, također spadaju u pripadnike tajnog društva, isto kao mafijaši, pripadnici narkokartela, rasisti iz Ku-Klux-Klana i drugi. Zašto Boris Perić prešućuje komuniste (bolješvike/staljiniste/titoiste) kao članove tajnog društva? Odgovor je jednostavan. Boris Perić je simpatizer komunizma i prikriveni je komunist (kriptokomunist). Dokazi? Evo dokaza:

Kada se volonterski glasnogovornik Hrvatske stranke prava 1861., profesor Goran Jurišić, zaposlio početkom 2001. godine u uredu jedne bečke PR-agencije, u čijem je zagrebačkom uredu voditelj bio navedeni Boris Perić, pola sata nakon što je Jurišić počeo raditi u navedenom uredu, Boris Perić je na njega počeo histerično vikati (dakle, 1. veljače 2001. godine, oko 9.30 sati) i paranoično ga optužio da je neovlašteno, i „njemu /Borisu Periću/ iza leđa“, skrivečki i tajno poslao telefax u Beč, zaposlenik se dobro zapitao da bi što prije trebao napustiti opskurnu blizinu tog čudaka Perića. Nažalost, nije poslušao svoj osjećaj, ostao je i doživio još gore napade od istoga. Dana 9. veljače 2001. je bliski prijatelj Silvije Degena, Perić (u Perićevu uredu je visjela spomenica Silvija Degena poklonjena Periću), saznao da je Jurišić volonterski glasnogovornik Hrvatske stranke prava 1861. (HSP1861.), i histerično se na ovog počeo derati (u pravom smislu te riječi), kao neki divljak, i zaprijetio mu s nekoliko konretno izrečenih i upućenih prijetnji, da će, naime, protiv njega podići kaznenu prijavu, i da će mu dati otkaz, te da će Jurišić biti osmi po redu prevoditelj njemačkog jezika kojemu on – Boris Perić – otkazuje posao, jer, po vlastitom iskazu i samoreklamerskom hvalisanju je Boris Perić rekao da je on – Boris Perić – „jedini koji u tom Zagrebu zna njemački jezik kako treba“ (Jurišić je završio je studij germanistike na Sveučilištu u Zagrebu, uz studij germanistike na Freie Universität u Berlinu, i višegodišnji je prevoditelj, među ostalim je preveo knjigu od 250 stranica „Verschwörungen gegen den Frieden“). Jurišiću je paranoični i histerični Perić predbacio što je u jednom razgovoru za „Večernji list“ krajem 2000 godine optužio rezervnog oficira „JNA“ i tadašnjeg komunista Veselina Pejnovića da je u Titovoj Jugoslaviji maltretirao srednjoškolske učenike, te je Perić upitao Jurišića, zar nije za komunizam? Jurišić mu je odgovorio da nije za komunizam kao on , ali da je za socijalnu pravdu i za demokraciju. Nakon toga je Jurišić protiv Perića podigao kaznenu prijavu pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zagrebu, ali je, vjerojatno korumpirani, zamjenik državnog odvjetništva odbio kaznenu prijavu zbog kršenja ljudskih prava. Jurišić se u kaznenoj prijavi pozvao na Ustav RH, i na članke Kaznenog zakona RH koji opisuju kazneno djelo kršenja političkih i građanskih i ljudskih prava, između ostalih i članak kaznenog djela „Prijetnje“. Pored toga je Jurišić, zbog izravnih prijetnji, bio prisiljen dati pismeni otkaz, s obrazloženjem, i podnio je 2002. godine Općinskom sudu u Zagrebu tužbu za odštetu (čl. 200. KZ RH), ali glavna rasprava do danas nije sazvana. Na prvom ročištu glede tužbe za odštetu zbog klevete je Perića zastupao odvjetnik Degen koji je izveo manipulaciju, navodeći u svom podnesku da se radi o takozvanoj „zastari“, a naivna, ili korumpirana sutkinja, odmah je usvojila Degenov prijedlog (iako se zastara može izračunati prstima jedne ruke, ali za to je već potrebno osnovno znanje matematike), i pet minuta nakon toga presudila je protiv Jurišića, koji se, međutim, žalio drugostupanjskom Županijskom sudu u Zagrebu, koji je ukinuo prvostupanjsku presudu (Rješenje XXI Gžn-857/04-2, od 28.10.2005.), a nova sudska rasprava do danas još nije sazvana (predmet LXXXII-P-9240/02, poslovni broj X-KIO-510/02). Dakle, tužba iz 2002. godine i sudska rasprava iz 2003. nije završena ni do 2007. godine !!! (I to već predstavlja kršenje ljudskih prava Jurišića, barem po mjerilima Europske komisije.) U članku „Večernjeg lista“ od 23. veljače 2001. godine, pod naslovom „U „COMPRESSU“ mi prijetili otkazom jer nastupam za Paraginu stranku“, Perić je priznao da je Jurišiću uručio politički-motivirani otkaz: „Jurišić je u svojoj ponudi prešutio da radi u uredu za odnose s javnošću jedne političke stranke“. Iz te izjave iščitava se da je Jurišić dobio politički motivirani otkaz, jer kakve veze ima njegov volonterski rad sa poslovnom ponudom, u kojoj je, usput rečeno, „prešutio“ i da je bio član jednog fitness-kluba u Zagrebu i što šta drugo je prešutio, naprimjer broj gaća i cipela i drugo. Kada je Jurišić nakon odbijenice kaznene prijave od strane državnog odvjetništva sam preuzeo kazneni progon, podižući kao supsidijarni tužitelj sam Optužni prijedlog, sudac Općinskog suda u Zagrebu, N. L., izravno je zaštitio kriptokomunista Perića, odbijajući dva puta optužni prijedlog protiv Perića, pod izgovorom da optužni prijedlog nije valjano formuliran, iako su isti napisali vrsni i poznati zagrebački odvjetnici, osim što se umjesto njih potpisao oštećena stranka Goran Jurišić. Na kraju je, nakon revizije predmeta, sudac Općinskog suda u Zagrebu, sudac Goran B. Heršak, odbio oštećenu stranku Jurišića. Goran B. Heršak isti je onaj sudac koji je poznat u medijskoj javnosti po tome što je na jednoj sudskoj parnici, kao sudac, u pripitom stanju javno opsovao Dobroslava Paragu, organizatora hrvatske obrane od velikosrpske agresije. Poslije je Goran B. Heršak smijenjen sa svoje dužnosti zbog psovanja hrvatskog političara Dobroslava Parage i pijanstva, ali je nakon toga opet vraćen u kazneni odjel Općinskog suda u Zagrebu. Inače, Perić je Jurišiću 2001. godine još prijetio da on ima vezu u tadašnjoj Manolićevoj tajnoj službi SZUP-u, i da Jurišić neće više dobiti posao nastavnika u školi, i da će na raznorazne adrese institucija RH poslati ružne (klevetničke) dopise o Goranu Jurišiću. Ta prijetnja je i ostvarena – Jurišić više ne dobiva posao nastavnika u školi na teritoriju Republike Hrvatske. Boris Perić spada u one tipove koji su demokratske prosvjednike na splitskoj rivi iz 2001. nazivali „ruljom“, a time je i današnjeg premijera Ivu Sanadera nazvao pripadnikom „rulje“, jer je današnji premijer a tadašnji vođa oporbe držao na splitskoj rivi vatreni nacionalistički govor protiv Ivice Račan i njegovih drugova, među njima Silvije Degena i Borisa Berića i sličnih titoista. Demokratska lustracija, koje pod ovakvom vlašću nikada biti neće, riješila bi pitanje kriptokomunista i titoista tipa Varaždinca Borisa Perića i sličnih!