HRVATSKO PRAVO

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

26. siječanj 2007

POVODOM OSUDE NA ZATVORSKU KAZNU MEDICISNKOG OSOBLJA KOJE JE SKRIVILO SMRT DJEVOČICE IZ KRIŽEVACA:

Dvolična i neetična Hrvatska liječnička komora!

S obzirom na najnovije priopćenje za javnost Hrvatske liječničke komore, koju je objavio predsjednik te ustanove, dr. H. Minigo, u kojemu se najoštrije osuđuje prvostupanjska odluka nadležnog suda u vezi bezuvjetne osude jedne liječnice i jedne medicinske sestre zbog smrti jedanaestogodišnje djevojčice-pacijentice, pozivam predsjednika Udruge sudaca da osudi protuzakonito javno komentiranje jedne sudske presude, i da se pokrene kazneni postupak protiv odgovorne osobe u HLK koja napada nepravomoćnu sudsku presudu.

Po mojem saznanju, Hrvatska liječnička komora ne drži se Hipokratove zakletve, niti se pridržava vlastita statuta o nužnom etičkom postupanju liječnika-članova Komore.

Naime, iako sam kao oštećena stranka pokrenuo 2001. kod HLK i njenom povjerenstvu za etiku i deontologiju postupak za ocjenu etičnosti u postupanju šefa kirurgije opće bolnice Sv. Duh u Zagrebu, prof. dr. med. Tomislava Anića, navedeni članovi povjerenstva, i HLK u cjelini, pokazali su se nemoralnim i neetičnim, jer su zataškali NEPRAVILNO POSTUPANJE svoga člana, osumnjičenog Anić Tomislava, i to unatoč dokaznom materijalu, i čekali tri i pol godine na odluku Općinskog državnog odvjetništva prije nego su donjeli konačnu odluku i odbacili moj zahtjev kao neosnovan, iako se temeljio na dokazima a ne na frazama i indicijama.

Dokaz: sudski spis Općinskog suda u Zagrebu, KO-2471/04, od 31.3.2005. u kojemu postoji izjava dra. Anić Tomislava od 30. siječnja 2002. godine, koju je dao na zahtjev tadašnje ministrice zdravstva Ane Stavljenić Rukavine, u kojoj je dr. Anić priznao da svom pacijentu namjerno 1998. nije priopćio da ima rak, i da je «mislio» da će dotični pacijent umrijeti tijekom 1999. godine, te da mu vijest o njegovoj bolesti stoga i ne treba priopćiti, kao ni njegovoj obitelji !!! Međutim, pacijent se unatoč Anićevim «prognozama» pokazao žilavim, i umro je tek polovicom 2001. godine, ali, «zahvaljujući» dru. Aniću nije obavio niti jednu jedinu kemo-terapiju ili terapiju zračenja (skoro jedini način liječenja od zloćudne bolesti raka), jer sve do dva mjeseca pred smrt nije ni znao da boluje od raka !!! Anić je svom pacijentu prešutio da ima rak, ali i njegovoj obitelji. Osumnjičeni Anić je također izjavio da niti jednom svom pacijentu na svijetu ne priopćava da ima rak, što ga po svim svjetskim, ali i hrvatskim mjerilima, svrstava u neetičkog liječnika. U istom navedenom sudskom spisu jedan drugi liječnik okrivljuje dra. Anića da prvu operaciju nad dotičnim pacijentom nije obavio stručno itd. Unatoč tome, HLK nije smatrao nužnim da dr. Anića osudi, čak niti da ga ukori, što je sramotno i bezobrazno.

Moram reći da bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt nije odgovorila na tri moje predstavke u kojima sam tražio nadzor nad državnoodvjetničkom istragom i nad sudskim odlukama o uzastopnom odbijanju optužnog prijedloga supsidijarnog tužitelja (moje malenkosti), posljednju takvu predstavku sam joj uputio 12.12.2005. godine, ali niti jedan odgovor nisam nikada dobio, iako je po Ustavu RH bila dužna mi odgovoriti, što nije, niti je išta po zahtjevima iz moje predstavke učinila, čime je pokrila kriminal i postala jedna od sudionica u tom kriminalnom lancu korupcije u bijelim mantilima, u kojoj je sudjelovala HLK, jedna zamjenica općinske državne odvjetnice, jedan sudac i jedna sutkinja Općinskog suda u Zagrebu, jedan zamjenik USKOK-a i dr. Ponavljam, 2002. je Povjerenstvo HLK za etiku i deontologiju prvi puta odbilo moju prijavu protiv dr. Anić Tomislava za neetičko liječenje, dok je prijavljeni istovremeno sjedio u drugostupanjskom tijelu HLK, što je skandalozno !!! Moja kaznena prijava protiv osumnjičenog dr. Anića je nakon tri i pol godine istrage naprasno odbijena, kao i sve moje žalbe, i to unatoč dokazima, a ne indicijama!!! Najsramotnije je obrazloženje zamjenice ODO u Zagrebu, Klarić Gordane, u kojemu je doslovno napisala da je «pacijent sam kriv što je umro, jer da nije obavio potrebne liječničke preglede», što je klevetnički i neistinito, jer je pacijent u dvije i pol godine obavio 42 liječnička i specijalistička pregleda itd. Unatoč tome što je zamjenik glavnog državnog odvjetnika utvrdio da su sudski vještaci liječničku dokumentaciju Anićeva pacijenta namjerno krivo vještačili, nikada ti sudski vještaci nisu pozvani od nadležnih tijela na odgovornost, te i dalje vještače, i to u medijski najeksponiranijim slučajevima što tresu Republiku Hrvatsku !!!

Na predstavku mi je odgovorio jedino predsjednik saborskog povjerenstva za ljudska prava, g. Furio Radin, čime je pokazao da je častan i savjestan čovjek i narodni zastupnik. Sav prljavi veš o korupciji u bijelim mantilima prijavio sam Europskoj komisiji (što se odrazilo i u godišnjem izvješću EK za Hrvatsku, objavljenom u studenome 2006. godine), i opet ću prijaviti sve – sve dok moja obitelj od predstavnika naših vlasti ne doživi pravdu, a dotične aktere nepoštenih radnji osobno smatram svojim NEPRIJATELJIMA prema kojima ću se u životu znati odgovarajuće ponašati!

I na kraju, dajem apsolutnu moralnu i svaku drugu potporu oštećenoj majci navedene preminule djevojčice koja traži puno oštrije sankcije za počinitelje, i najoštrije osuđujem svaku osudu - osude kritike liječnika i korupcije u bijelim mantilima! Prof. Goran Jurišić, Zagreb, 26. siječanj 2007.