HRVATSKO PRAVO

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

27. siječanj 2007.

GODINU DANA NAKON REZOLUCIJE VIJEĆA EUROPE O OSUDI ZLOČINA KOMUNIZMA

25.01.2006.-25.01.2007.

Da vodeća politička garnitura u Hrvatskoj, koja je potpisala sve postojeće svjetske konvencije i protokole o poštivanju ovoga i onoga, vodi jednu politiku prema svijetu, a drugu prema vlastitim građanima, dokazao je primjer sa rezolucijom Vijeća Europe pod brojem 1481 kojom je na Parlamenatrnoj skupštini toga parlamenta svih europskih zemalja osuđena zločinačka politika komunističke partije, od Oktobarske revolucije do pada Berlinskog zida, pri čemu su demokratski predstavnici žigosali komunizam kao totalitarnu ideologiju, i pri čemu je u jednoj točci spomenuta i Titova Jugoslavija kao država u kojoj su komunisti počinili brojne zločine nad narodima i pojedincima, zločin nad slobodom. Svim demokratskim vladama bivših komunističkih zemalja u Europi je toplo preporučeno od strane Vijeća Europe da izvrše lustraciju pripadnika i doušnika komunističke tajne policije, i visokih funkcionera komunističke partije (Saveza komunista Jugoslavije i SKH) koji su za vrijeme komunizma kršili ljudska prava, te je u rezoluciji naglašeno kao svrhovito i za budućnost društva nužno, da vlade predvode nacionalnu kampanju osvješćivanja i prosvjećivanja stanovništva o uzrocima i posljedicama komunističke diktature, koja je kod nas poznata kao titoizam. Mediji su pozvani da podupru nastojanja povjesničara u publiciranju povijesne istine o zločinačkom komunizmu, i o informiranju javnosti o komunističkoj totalitarnoj diktaturi. Te i druge svrhovite i humanističke odredbe donjete su u gradu Srasbourgu točno prije godinu dana. Što se od tada do danas u Hrvatskoj povodom europske osude komunizma dogodilo? NIŠTA!

Titoistički trijumvirat Sanader-Mesić-Šeks na čelu tranzicije RH u neokomunizam

Zahvaljujući kome se u Hrvatskoj povodom osude komunizma nije dogodilo ništa? Glavni kočničar u rasvjetljavanju tamne prošlosti jugokomunizma ili titoizma, i kočničar lustracije i procesuiranja komunističko-partizanskih zločinaca u nas je TITOISTIČKI TRIJUMVIRAT SANADER-MESIĆ-ŠEKS, uz rezervne trijumvire RAČANA I PUSIĆKU. Kao što je politička praksa naše balkanske elite pokazala od 1990. do danas, svijetu se prodaje rog za svijeću i glumi uzorno demokratsko i pluralističko društvo, s navodnim slobodnim medijima u zemlji u kojoj su navodno svi građani jednakopravni pred zakonima i ustavom?! Međutim, sve je to JEDNA VELIKA LAŽ. Postoje kritičari današnjeg titoističkog trijumvirata koji svu krivnju prebacuju na navedene DOKTORE IZOKRETANJA SANADERA, MESIĆA I ŠEKSA, ali bilo bi nepravedno ne ukazati na uzrok takvog jadnog i nepravedenog stanja u Republici Hrvatskoj, zemlji sa oko 600 neekshumiranih masovnih grobnica u kojima su pokopane žrtve komunizma ubijene po nalogu Josipa Broza Tita i njegove bande. Glavni kočničar rasvjetljavanja zločina jugokomunizma bio je prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, koji je, da bi mogao izvršiti veliku prijevaru, oko sebe okupio najgore komunističke zločince kao pomagače, koji su svojim lopatama zakopavali istinu, iako je Miroslav Krleža, taj marksistički književnik, sam rekao da čovjek može izumiti najzamršeniji stroj, ali ne može lopatu koja će istinu zakopati. Krleža spada u one književnike-političare (komuniste) koji su svojim lopatama što dublje zakapali istinu do posljednjeg daha svojega života, služeći kao primjer najvećeg poltronstva prema neukom ali lukavom komunističkom diktatoru-hohštapleru Joži Brozu Titu, koji na listi komunista i zločinaca zauzima najvišu poziciju odmah nakon Staljina, Mao Ce Tunga i Pol Pota - koji se za vrijeme svoga studija na pariškoj Sorbonni raspitivao za učinkovit sustav ugnjetavanja ljudi, pa je od maršala Tita dobio savjet organiziranja «radnih akcija», koje su se u Kambodži organizirale po «poljima smrti» (u Hrvatskoj su to bili Križni putovi). Franjo Tuđman, vatreni pristaša boljševika u Drugom svjetskom ratu i sve do pada Rankovićeva terorističkog režima, nikada se nije odrekao boljševičkog nasljeđa svoga maršala i «vrhovnog komandanta», po kojemu je u glavnom gradu Republike Hrvatske ostao naziv trga upravo zahvaljujući zaštitnoj ruci Franje Tuđmana koji nije dao da se Titu «pakuje», jer nije ni Tito «pakovao» Tuđmanu 1972. godine. Činjenica što je Tito «pakovao» hrvatskom narodu od 1941. - 1945. - 1971. i do svoje smrti 1980. godine, Franju Tuđmana nije zabrinjavala, a one koji su na to upozoravali, kao antikomunist i demokrat Ante Paradžik, pravi pravaš, za razliku od gnjusnog poltrona i lažnog magistra Ante Đapića, tog sinonima korupcije, lopovluka i izdaje u Hrvatskoj, njih je vrhovnik sa svojim pomoćnicima dao likvidirati po kratkom postupku.

Franjo Tuđman i njegovi pomoćnici i zamjenici, Joža Manolić i Josip Boljkovac, dvojac iz zloglasne tajne službe i političke policije OZN-e (ekvivalent je GESTAPO i SS-Einsatzkommando), Stjepan Stipe Mesić, taj «kadrovik UDB-e» i «doušnik KOS-a» i njegov jugoslavenski savjetnik «Buda» Lončar, te zamjenici zamjenika Josip Perković, Zdravko Mustač (dvojac iz zloglasne ubilačke tajne službe SDS/SDB) i njihovi udbaški pomoćnici i doušnici, koji su preplavili institucije Republike Hrvatske i cijeli politički prostor naše zemlje, trasirali su sustav tuđmanizma koji je na snazi do danas, unatoč blebetanju Davora Butkovića i drugih kriptokomunističkih propagandista o tome da su Račan i Sanader uspješno razbili sustav tuđmanizma i zamijenili ga liberalizmom. Nisu svi ljudi glupi ako Butković narodne mase drži glupima, i ne mogu titoisti do vijeka varati narod. Titoistima je rok trajanja davno istekao, pitanje je samo kako će otići – da li kroz zakonitu demokratsku lustraciju – za koju nećemo valjda očekivati da će je provesti titoisti i doušnici KOS-a, ili onako kako je otišao Ceausescu i njegova nazovi žena – rumunjska varijanta Jovanke Broz. Naši susjedi Mađari su 2006. pokazali kako se bori protiv vladajućih kriptokomunista kojima u Europi izgleda nije dovoljno što su preživjeli pad Berlinskog zida, iako su možda zbog najgroznijih i najbrojnijih počinjenih zločina u povijesti čovječanstva trebali biti obješeni o stupove gradske rasvjete.

Zbog izrečene laži je višetjedne prosvjede jedva politički preživio kriptkomunistički mađarski premijer, a povod za prošlogodišnje masovne demonstracije u Budimpešti bila je izrečena premijerova laž. U Hrvatskoj premijer laže deset puta više od svog mađarskog kolege (što važi i za bivšeg premijera Račana – tog titoljupca i lažova na n-tu potenciju), i prolazi nekažnjeno od naroda, ali zato kad se na ovim prostorima zarati, kad pukne balkansko bure baruta, onda su ustanci tipa mađarskog iz 56' samo mlaka vodica naspram eksplozije nezadovoljstva koja se u povijesti događa uvijek iznova nakon što režimi narode i ljude drže pod represijom, pod medijskom cenzurom, varajući i lažući ljude do iznemoglosti. Kada se sami režimi izližu, dogode se revolucije i ratovi tipa francuske ili Oktobarske revolucije u kojima onda iznjedre najgori ljudski porivi, kao što su 1917. bili u liku Lenjinove crvene bande, njegovih boljševika i krvnika, pa onda Staljin, te Hitler kao reakcija na Lenjina i Staljina, pa Tito, Tuđman i onda Račan, Mesić i Sanader kao njihovi derivati.

Njemački parlament prošli tjedan odredio 250 eura mjesečne odštete njemačkim žrtvama komunizma koji su zbog represije Honeckerove diktature bili dovedeni na prosjački štap, a Hrvatska sabor?

Hrvatski sabor i njegovi bijedni sabornici donose isprazne rezolucije o osudi zločina komunizma, dok se istovremeno nositelji vlasti rugaju žrtvama komunizma. Godinu dana nakon rezolucije 1481 Vijeća Europe, Republika Hrvatska ubrzano klizi prema tranziciji u neokomunizam, kao Ruska Federacija, s tim da Putin ima naftu i plin, a Sanader figu u džepu i rasprodanu jadransku obalu! Većina hrvatskih građana, medijski izmanipulirana, nije ni primijetila da se u Banskim dvorima i na Pantovčaku (Ured predsjednika Republike Hrvatske) od 1990. nikada nije ni pjevala Lijepa naša nego uvijek i samo Hej Slaveni! Kad imamo takvo krasno kriptokomunističko državno vodstvo, neprekinuto od pada Berlinskog zida, onda nije ni čudno da nam stranci govore, kao tamo neki Herr Wolf (Vuk) Oschlies s njemačkog Instituta za Jugoistok, da hrvatski jezik navodno uopće i ne postoji nego da postoji samo «srpsko-hrvatski» ili «jugoslavenski», i da je Vuk Stefanović Karadžić, taj velikosrpski «đilkoš» i kradljivac hrvatske kulturne baštine, u pravu, dok današnje kriptokomunističko «rukovodstvo» Republike Hrvatske tog kradljivca i dalje časti počasnim građaninom grada Zagreba.

Godinu dana nakon europske osude zločina komunizma titoistički trijumvirat nije dao procesuirati komunističku masovnu ratnu zločinku Milku Planinc, i partizanskog ratnog zločinca Stjepana Hršaka, koji su zajedno pobili preko 40 tisuća tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika. (Toliko Sanader, Mesić i Šeks cijene Hrvate!?) Pozdravljamo ih pravim «hrvatskim» partizanskim pozdravom: Smrt fašizmu – sloboda naroda ! (Makar narod bio izvrgnut i titoističkom genocidu.)

Drugovi, tražite izručenje 95-godišnjeg Ašnera i sudite tom bolesnom starcu, a Milku Planinc, Stjepana Hršaka, Josipe, Manolića i Perkovića, odlikujte najvišim hrvatskim državnim odličjem kralja Tomislava i kralja Zvonimira za ubojstva hrvatskih branitelja, jer, uz Staljina i Tita, ni pakao nas neće smest, kako je zborio Krležin kolega Vladimir Nazor 1945. godine, kojemu se Šeks poklonio pola godine nakon što je Vijeće Europe osudilo komunističke skupštine tipa AVNOJ-a i ZAVNOH-a.