HRVATSKO PRAVO

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

27. siječanj 2007.

MESIĆEVE ANTIEUROPSKE IZJAVE O TALIJANSKIM ŽRTVAMA KOMUNIZMA IZAZVALE OPRAVDANO ZGRAŽANJE CIJELE ITALIJE!

Da predsjednik Mesić ima velikih problema s političkim moralom dokazalo je njegovo stajalište o talijanskim žrtvama komunizma koje je 26. siječnja 2007. ponovio talijanskim medijima. Mesić je na pitanje o fojbama, dakle, o jamama u koje su Titovi partizani pobacali preko pet tisuća hrvatskih i slovenskih državljana (civila) iz redova talijanske nacionalne manjine s područja Istre, koje su titoisti na koncu Drugog svjetskog rata likvidirali, izrekao svoj, u hrvatskoj javnosti poznati stav, kojim politički motivirana masovna ubojstva i ratne zločine jugokomunista opravdava «osvetom».

Tako Mesić, međutim, može domaćoj javnosti prodavati rog za svijeću, jer u tome ima stopostotnu podršku neslobodnih ideologiziranih titoističkih medija u Republici Hrvatskoj, ali ne može svijetu prodavati maglu. Službena Italija, javnost i mediji u Republici Italiji poštuju žrtve fašizma, ali i žrtve komunizma, na tragu rezolucije Vijeća Europe o osudi zločina komunizma iz 1996. i 2006. godine, i općepoznate osude zločina fašizma i nacizma od strane Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, ali talijanski mediji i demokratski političari ne pristaju na ruganje žrtvama komunizma, kao što se žrtvama komunizma rugaju kriptokomunistički političari i urednici medija u Republici Hrvatskoj, bilo da se radi o fojbama, bilo da se radi o titoističkom zločinu protiv čovječnosti poznatom pod sintagmom «Bleiburg i Križni put», zločin koje Mesić također opravdava nekakvom «osvetom».

Za Mesića je poganska nekršćanska osveta mjerilo svih vrijednosti kada treba opravdati zločine lažnih jugoslavenskih «antifašista», poznatih kao partizani i jugokomunisti.

Partizansko-komunistički zločin genocida nad hrvatskim ratnim zarobljenicima na koncu Drugog svjetskog rata kriptokomunist Stjepan Mesić opravdava «osvetom» za «Jasenovac», što je apsurd, s obzirom da je općepoznata povijesna istina da antikomunistički Slovenci nisu za vrijeme Drugog svjetskog rata osnivali koncentracijske logore, ali je boljševička tzv. «Osvobodilna fronta» svejedno pobila preko 20 tisuća slovenskih ratnih zarobljenika, a za vrijeme rata terorizirala slovensko stanovništvo koje je bilo izloženo teroru njemačkog i talijanskog okupatora. Ono što bi Mesić trebao usvojiti kao europsku civilizacijsku kršćansku i prosvjetiteljsku baštinu je humanizam, praštanje, ljubav i mir, te povijesnu znanost koja poznaje isključivo gole činjenice i uzročno-posljedične veze. Uzrok partizanskom zločinu poznat kao «fojbe» je zločin genocida koji je Karl Marx implementirao 1848. u program komunističke partije (Manifest komunističke partije), a koji su u političkoj praksi primijenili zločinci Vladimir Iljič Uljanov Lenjin, Josif Visarionovič Staljin i Josip Broz «Valter» «Tito», agent Kominterne i zločinac nad Hrvatima, Crnogorcima, Slovencima, Srbima, Talijanima i Nijemcima. Kada kao političar iznosi povijesne stavove, Mesić bi se u tom slučaju morao držati povijesne istine, a ne propagirati laži ideologizirane jugoslavenske titoističke (marksističke) historiografije. Hrvatska historiografija dokazuje povijesnu istinu da su Titovi partizani i komunisti pobili više hrvatskih i slovenskih civila nego talijanski fašisti i okupatori. Partizani su po pitanju zločina bili gori od četnika, i od ustaša, s tim da se titoisti nisu ustručavali za vrijeme rata surađivati s talijanskim fašistima u etničkom čišćenju hrvatskih civila u Dalmaciji 1941. godine. Prošle je godine predsjednica Hrvatske narodne stranke, članica Liberalne internacionale, Vesna Pusić, dakle, stranke koja je Mesića i kandidirala u prvom mandatu za predsjednika Republike Hrvatske, sudjelovala u proslavi partizanskog ustanka od 27. srpnja 1941., koji je bio obavještajno i vojno-policijski potpomognut od Mussolinijevih crnokošuljaša, što dokazuju talijanski i hrvatski dokumenti, ali i dokazni materijal o kaznenoj odgovornosti jugoslavenskih partizana.

Mesić, dakle, može prodavati maglu u Hrvatskoj koja je zarobljena komunističkim lažima, ali ne može demokratskom svijetu servirati svoje antieuropske necivilizirane i neistinite titoističke teze, koje prolaze u Moskvi i Zagrebu, ali ne u Europi.