TREĆI  ENTITET U BIH KAO OPASNA ZAMKA-SAVEZ KATOLIKA I MUSLIMANA JEDINO JAMSTVO OPSTANKA BIH I MIRA NA BALKANU!

Današnjoj garnituri službenih predstavnika hrvatskog naroda u BIH još uvijek nije dosta trećeg “herceg-bosanskog” entiteta u BIH, unatoč tome što je Tuđmanov projekt “Herceg-Bosne” doživio svoj slom Washingtonskim sporazumima iz 1994. godine. Unatoč tome što je sa cijelog prostora BiH od 1991. do danas broj hrvatskog naroda u BiH više nego prepolovljen, sa prijeratnih preko 800 tisuća na manje od 400 tisuća, i to zahvaljujući “Karađorđevu” i politici Franje Tuđmana prema BiH, današnjim predstavnicima konstitutivnog hrvatskog naroda u BiH još uvijek nije dosta priče o trećem, hrvatskom, entitetu u Bosni i Hercegovini. Ti ljudi, tzv. predstavnici hrvatskog naroda u BiH kao da su pretplaćeni beogradski plaćenici. Nedavno je i “dokazani prijatelj” hrvatskog narod u BiH, velikosrpski “socijaldemokrat” Milorad Dodik ponudio hrvatskom narodu u BiH danajske darove, naime, tako zvani treći, hrvatski, entitet u BiH. Starogrčka poslovica kaže: Ne vjeruj Danajcima kada ti darove donose! Naime, lako je drugu Dodiku dijeliti nešto što tako i tako nije njegovo niti bilo kojeg štovatelja velikosrpske ideologije. Dodik svojim darovima želi zacementirati etnički čistu komunističko-fašističku tzv. Republiku Srpsku”, a predstavnici hrvatskog naroda u BiH se na tu politiku lijepe kao muhe na govno.

Stari i dokazani branitelji hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, hrvatski fratri u Bosni, rekli su da je Bosna onih koji je ne dijele!

Nekadašnji njemački kancelar, i ujedinitelj Njemačke, dr. Helmut Kohl, dokazani prijatelj Hrvatske, nikada nije posjetio Republiku Hrvatsku, niti službeno niti neslužbeno. Da li se netko od Hrvata zapitao zašto je to tako bilo? Ipak je njemački katolik Helmut Kohl bio onaj politički čimbenik koji se, unatoč protivljenju britanske i francuske vanjske politike, zalagao i izborio unutar Europske Unije za međunarodno priznanje Republike Hrvatske.

Gospodin Helmut Kohl nije nikada posjetio Banske dvore u Zagrebu zato što je sa gnušanjem odbacio Tuđmanovu politiku podjele BiH sa Slobodanom Miloševićem. Da ima zrna poštenja među službenim vladajućim političarima u Hrvatskoj, Trg maršala Tita bi najkasnije od 15. siječnja 1992. nosio ime po Helmutu Kohlu, dakle, po dokazanom hrvatskom prijatelju, a ne po krvniku nad hrvatskim narodom. To je dokaz u kolikoj mjeri je vladajuća klika u Hrvatskoj neprijateljski rapsoložena prema hrvatskom narodu u cjelini, tako i prema hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.

Suludu Tuđmanovu politiku prema BiH kritizirao je predsjednik njemačkog Društva za zaštitu naroda, Tilman Zülch, ali tadašnja hrvatska liberalna opozicija na čelu sa Draženom Budišom okrenula je g. Zülchu leđa, i podržala podjelu Bosne i Hercegovine. Inicijator osnivanja Društva njemačko-hrvatskog prijateljstva, Helmut Hofinger, napisao je predsjedniku Tuđmanu 1993. pismo sljedećeg dalekovidnog sadržaja, kojim je potvrdio ispravnost Paragine politike očuvanja teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine za vrijeme posljednjega rata:

„Vrlo poštovani gospodine Predsjedniče! Kao prijatelj Hrvatske i hrvatskog naroda obraćam Vam se s molbom da poduzmete sve u cilju okončanja besmislenog sukoba između Hrvata i bosanskih Muslimana. Taj je sukob ne samo u suprotnosti s hrvatskom nacionalnom idejom, koju sam naučio od mojeg hrvatskog prijatelja, profesora Dalmatinca: jedan narod – dvije vjere! On je protiv svakog razuma i pomaže jedino – Srbima!

Da bih bolje ilustrirao stanje šaljem Vam članak iz Saarbrücker Zeitung. Iz toga proizlazi dvoje:

1)      kada se zastupnik Schwarz, koji se zalagao za priznanje Hrvatske, dok to još nije bila službena politika Bonna /nekadašnjeg glavnog grada Njemačke/, danas zalaže za sankcije protiv Hrvatske, onda to znači da je Hrvatska u međuvremenu izgubila na ugledu, i

2)      preporučam Vam da iz Hrvatske izbacite gosp. Cedrika Tornberya – jer taj gentlemen zajedno s Ujedinjenim nacijama nije drugo ni zaslužio!

(...) Vrlo štovani gosp. Predsjedniče, vratite se politici hrvatske nacionalne ideje. (...)“

Dr. Helmut Hofinger, Saarbrücken, Njemačka.

(Izvor: „Hrvatska Domovina“ (ISSN 0179-3055), Hamburg, broj za mjesec rujan 1993. godine; nakladnik, pokojni, Hans Peter Rullman, dokazani prijatelj hrvatskog naroda.)

Da li su aktualni predstavnici hrvatskog naroda u BiH u stanju vratiti se hrvatskoj nacionalnoj ideji? Vrijeme je pokazalo da nisu, jer nikada i nisu zastupali hrvatske nacionalne ideje.

Kako Hrvati u BiH mogu sačuvati svoj nacionalni identitet? Njegujući hrvatski jezik, zalažući se za hrvatski jezik u BiH kao jezik u službenoj uporabi na području cijele BiH, kao jezik na TV  BiH, kao jezik na katedrama sveučilišta u Mostaru, ali i na sarajevskom univerzitetu, pa i na učilištima u Banjaluki, u Tuzli, u Travniku, u Bosanskom Brodu. Uz hrvatski jezik trebalo bi njegovati i hrvatsku povijest u BiH koja seže od 11. stoljeća kada su oporbeni Hrvati, nakon ugarske okupacije Kraljevine Hrvatske, u Bosni osnovali hrvatsku Vrho-bosansku kneževinu, a poslije i Kraljevinu Bosnu. Stećci predstavljalju materijalni arheološki dokaz da su vladari Kraljevine Bosne bili Hrvati, uz mnoge druge povijesne dokaze.

Dr. Ivo Pilar, hrvatski znanstvenik, u svom je djelu stoljeća, „Južnoslavensko pitanje“, 1918. izričito naglasio da Hrvatska bez cjelovite Bosne propada kao država, i da nema šanse opstati.

S velikosrpskom granicom na Uni, propast Hrvatske je unaprijed isprogramirana, a sa trećim, hrvatskim entitetom u BiH, Hrvatska će propasti još brže.

Jamstvo za opstanak hrvatskog naroda u BiH mora dati službeni Zagreb, ali ne ovaj kriptokomunistički titoistički, korumpirani i poltronski Zagreb, nego demokratska hrvatska vlada na čelu s hrvatskim državnim saborom i njegovim zastupnicima hrvatskog naroda u domovini i cijelom svijetu.

Hrvati u BiH moraju preuzeti sve ustavne ovlasti države BiH koje im taj ustav jamči, i aktivno sudjelovati u politici u Sarajevu, i zauzeti sve, ustavom zajamčenim nacionalnim ključem, institucije države BiH i Federacije BiH, a kroz višestranačke izbore selektirati sve korumpirane hrvatske političare koji ne zastupaju javni interes hrvatskog naroda u BiH. To znači da svim aktualnim političkim strankama u BiH, s hrvatskim predznakom, Hrvati trebaju otkazati povjerenje, i iznova se politički organizirati. To je model opstanka hrvatskog naroda u BiH, i u Republici Hrvatskoj! Sve drugo je rulet. Neće valjda Hrvatima u BiH sigurnost opstanka jamčiti Đapićev poltron dr. Zvonimir Jurišić, ili Sanaderovi poltroni iz različitih Hrvatskih demokratskih zajednica ala HDZ-BiH i Franje Tuđmana?