HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

                                                         13. listopad 2007.

BEZOBRAZNI NAPAD ILJIČA ŠEKSA NA GLAS KONCILA- NASTAVAK TITOISTIČKOG MITINGA IZ PULSKE ARENE!  

“HRVATSKO PRAVO” ĆE USKORO PO PRVI PUT U HRVATSKOJ OBJAVITI SENZACIONALNI PARTIJSKI DOKUMENT O ŠEKSOVOM ISKLJUČENJU IZ SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE!!!

„Ovoga puta ja ću prvi govoriti. Vi vidite da sam jako ljut. Zato sam vas sazvao i sastanak neće dugo trajati. Situacija u Hrvatskoj nije dobra. O tome dobivam informacije sa raznih strana. Hrvatska je postala ključni problem u pogledu divljanja nacionalizma (...) Potreban je drugačiji karakter borbe protiv nacionalizma... To je pitanje klasne borbe, hoće li pobijediti socijalizam ili nacionalizam... Prije svega to je pitanje Partije. Bacila su se koplja u trnje, a to se ne smije činiti kad je u pitanju klasni neprijatelj (...)“

Gore navedeni citat nije doduše Šeksov iako nije daleko od njegova razmišljanja, od vremena kada je bio Titov tužitelj u Osijeku nakon što je njegov „drug“ sasjekao korijene svima koji su bili protiv suda Partije! Gore navedeni citat predstavlja monolog koji je „maršal Tito“ održao 4. srpnja 1971. pred članovima Izvršnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, u Zagrebu, pet mjeseci pred sječu kadrova u Karađorđevu kada je u tom vojvođanskom lovištu otvorena sezona lova na Hrvate za koje dogma komunističke partije nije bila vrhovni zakon. Sezona lova je trajala do 1990. i nastavila se do danas. Titovu ulogu preuzeo je njegov general Franjo Tuđman, a Vladimir „Iljič“ Šeks učio je zanat od jednog i drugog. Zato i je u stanju se tako bezobrazno i neargumentirano obračunat sa glavnim urednikom Glasa koncila Ivanom Miklenićem zato što je ovaj u komentaru o legislativnom radu posljednjeg, 5. saziva Hrvatskog sabora iznio argumentiranu, činjenicama potkrijepljenu kritiku na račun Vladimira Šeksa i zastupnica i zastupnika u tom pseudoparlamentu koji oskvrnjuje uspomenu na evanđelista svetoga Marka na istoimenom zagrebačkom trgu. Još je Otac domovine dr. Ante Starčević isti taj Sabor nazvao „prljavom krpom“. Po Šeksovom kriteriju je onda i Otac domovine bio „ustao na lijevu nogu“. Šeks se, dakle, u emisiji „Poligraf“ na Hrvatskom radiju riječima jednog prostaka okomio na kritiku predstavnika  Rimokatoličke crkve.

Treba Šeksa podsjetiti da je Titova razbojnička družina, partizanska banda, a tom gangu pripadao je i major i politkomesar Franjo Tuđman, u Velikom Trgovišću u Hrvatskom zagorju, 1944. godine, dakle, u Tuđmanovom rodnom mjestu, zaklala umirovljenog biskupa Carevića, kao i diljem Hrvatske i BiH 600 svećenika Rimokatoličke crkve, uz mnogobrojne islamske hodže, i to prije svršetka Drugog svjetskog rata kada su partizanski koljači u Širokom Brijegu pobili i zaklali nedužne fratre, a kada je rat bio službeno završen, divljaci bravara maršala navalili su iz šuma i sa balkanskih planina u gradove i pobili vjernike onih svećenika koje su za vrijeme rata likvidirali na pravdu Boga. Onda su se titoisti okomili i na Njegovu uzoritost, Zagrebačkog nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca kojeg su nedužnog osudili, i zatim trovali, i ubili, a po ubrzanom postupku su 1945. strijeljali i patrijarha Hrvatske pravoslavne crkve, g. Germogena, predstavnika svetog pravoslavlja, kao što su ubili i čelnika Evangeličke crkve u Hrvatskoj, biskupa Deutscha. Šeksova UDBA je nakon Drugog svjetskog rata pa do tako zvanih  „demokratskih promjena“ 1990. tajno pratila i svećenike i biskupe i kardinale, kao i vjernike katoličke Crkve, i cijeli utamničeni hrvatski narod.

Umjesto isprike, žaljenja i kajanja za sve gore navedene, kao i nenavedene zločine komunizma, i procesuiranje titoističkih krvnika, dosadašnji predsjednik Hrvatskog sabora, Vladimir Šeks, bio je pokroviteljem proslava partizanskih obljetnica, a posljednja takva manifestacija LAŽI i MRŽNJE nedavno je održana u pulskoj areni, na račun poreznih obveznika Republike Hrvatske, kao što su parazitski komunisti i partizani na račun naroda i njegove nesreće živjeli i uživali od 1945. do danas, 2007. godine, a danas to čine pod imenom parlamentarnih stranaka koje svoje porijeklo vuku iz Saveza komunista Jugoslavije i CK SKH. Šeks, koji je 2007. održao govor podno biste „druga“ Tita još se usuđuje bezobrazno, u boljševičkom stilu i maniri kao bez kućnog odgoja, politikantski obrušiti na jednu realnu kritiku njegove i politike onih koji su u Hrvatskom saboru kroz prozor bacali u posljednjem sazivu Hrvatskog sabora novac poreznih obveznika ove titoističke zavnohovske politkomesarske crvene republike.

Šeks, u svom titoističkom deliriju, zaboravlja da kritika Ivana Miklenića nije najveći „napad“ na Hrvatski sabor. Siniša Glavašević je cijeli prvi saziv Sabora Republike Hrvatske nazvao IZDAJNIČKIM! U nekoj normalnoj demokratskoj zapadnoj zemlji bi Miklenićev govor bio pozdravljen barem od parlamentarne opozicije, ako ne od parlamentarne većine, ali svojom jedinstvenom osudom Miklenićeva komentara u posljednjem broju „Glasa Koncila“ hrpa lažova dokazuje da Hrvatski sabor predstavlja pseudoparlamentarizam i ono što bi se moglo nazvati „jedinstvenim višestranačjem“ kao u Istočnoj Njemačkoj u vrijeme Honeckerove diktature.

Ova družina hadezeovaca i esdepeovaca i njihovih đapićevskih satelita nikada i nije imala normalni odnos prema Crkvi jer njihov ateizam uzgaja mržnju prema svemu što Crkva predstavlja u životu vjernika u Boga i u životu većine građana Republike Hrvatske. Zato nisu od 1990. ni ukinuli stari liberalni jugokomunistički zakon o abortusu koji su još davne 1977. donijeli crveni fašisti u liku zločinaca Josipa Broza Tita, Vladimira Bakarića, Ivice Račana i Stipe Šuvara. Zato od 1990. do danas nisu nedjelju ozakonili kao nedjelju Gospodnju nego kao radnu nedjelju, rezervirana za dodatni profit tajkuna i njihovih veletrgovina. I to je ono što je svećenik Miklenić kritizirao, dotaknuvši se i odnosa ove vlasti, ako je se vlašću uopće može nazvati (prije bi se radilo o sofisticiranoj diktaturi jednoumlja), prema hrvatskim braniteljima. Međutim, kako su Šeks i njegovi ostavili 1991. godine na cjedilu grad-heroj, i njegove branitelje izručili Miloševićevim koljačima na Ovčari, tako se i danas odnose prema hrvatskoj braniteljskoj populaciji. Ako se netko pita zašto se tako maćehinski odnose prema hrvatskim braniteljima, onda odgovor leži u činjenici da oni već imaju svoje „branitelje“, a to su nekadašnji partizani, njih oko 60 tisuća na broju u Hrvatskoj  danas, za koje iz državnog proračuna svaki mjesec uzimaju ono što misle da su Titovi prvoborci zaslužili, jer, mora se priznati, zapaliti građanski rat, dizati perfidne oružane ustanke za ustankom, prenositi revolucionarni požar Oktobarske revolucije nije lak posao, oznoji se čovjek, treba naplatiti četverogodišnji boravak po šumama i gorama. Zar ne? Što će jugoslavenskim titoistima hrvatski branitelji kada su hrvatski branitelji srušili njihovu omiljenu „Jugu“, a u Vukovaru slomili kičmu njihovoj svetoj „JNA“, a ne obratno kako tvrdi Veljko Kadijević, taj moskovski luzer i zločinac koji je sa trećom najsnažnijom armijom u Europi uspio izvršiti proboj samo sa Topčidera do vukovarskog kombinata!