HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

25. listopad 2007.

DVA REŽIMSKA PLAĆENIKA

„ĐAPIĆEVO CRNOKOŠULJAŠTVO I ĐUKIĆEVO SRBOVANJE“

Nedavno je napustio ovaj svijet bivši  “milicajac” iz doba Titove Jugoslavije i “Socijalističke Republike Hrvatske” Milan Đukić koji je svoje srpstvo dobro naplatio kod Franje Tuđmana jer je ovaj očajnički tražio nekog Srbina koji nije pobjegao u “Krajinu” na stranu pobunjenika. Iako neki eminentni hrvatski političari koji su dokazani hrvatski rodoljubi, nepokoreni od bivšeg komunističkog režima Titove SFRJ, kao i ovog sadašnjeg kriptokomunističkog titoističkog režima HDZ-SDP-A, nisu zbog medijske i režimske cenzure godinama bili u Hrvatskom saboru, Milan Đukić bio je godinama i godinama pretplaćeni saborski zastupnik iz reda srpske nacionalne manjine. Da vuk dlaku mijenja ali ćud nikada dokazao je Milan Đukić koji je velikosrpsku ideologiju provodio na račun hrvatskih poreznih obveznika. U svojstvu načelnika općine Donji Lapac prvi čin tog lokalnog titoističkog Srbina po zanimanju  bilo je ukidanje ulice dra. Ante Starčevića u Donjem Lapcu, uz ukidanje cijeloga niza imena ulica nazvanih po hrvatskim povijesnim osobama, i po jedinicama Hrvatske vojske koje su 1995. oslobodile Donji Lapac od četničke okupacije.

Iako je Hrvatska stranka prava 1861. svojevremeno uputila Milanu Đukića uljudbeno pismo s pozivom da vrati natrag Starčevićevu ulicu, Đukić do svoje smrti nije poslušao glas razuma. Milan Đukić bio je jedan  kvazipolitičar koji nije shvatio da je Ante Starčević i njegov Otac domovine koji je pravoslavcima u Hrvatskoj prije 150 godina ponudio da ravnopravno sudjeluju u hrvatskom političkom životu, pod uvjetom da budu politički Hrvati, kao što su Srbi u Sjedinjenim Američkim Državama politički Amerikanci.

“Večernji list” objavio je 5. prosinca 2000. godine priopćenje Hrvatske stranke prava 1861. pod naslovom “Đapićevo crnokošuljaštvo i Đukićevo srbovanje”. Rečeno je da su “Đapić i Đukić klevetali hrvatske branitelje Domovinskog rata i dovodili svojim crnokošuljaštvom i srbovanjem u pitanje hrvatsko državno pravo”. U navedenom priopćenju je upozoren i Vladimir Šeks da je HDZ počinio nacionalnu veleizdaju kada je opljačkana Dubrovačka banka, i da nema pravo plašiti hrvatsku javnost da će Republika Hrvatska doći pod međunarodni protektorat, samo zato što je njegova Kompartija-HDZ 3. siječnja 2000. zasluženo izgubila izbore, te je naglašeno da je RH već jednom bila pod međunarodnim protektoratom kada je UNPROFOR došao pozivom Hrvatske demokratske zajednice i predsjednika Tuđmana u Hrvatsku, i zacementirao velikosrpska osvajanja.

HSP je 1992. pod vodstvom Dobroslava Parage tražio da Unprofor ode doma (“UNPROFOR – GO HOME!”) i da trećina Republike Hrvatska treba biti oslobođena od velikosrpske okupacije.

Crnokošuljaš Đapić se sa Milanom Đukićem nalazio nakon “Oluje” na lokalnom nivou u službenoj stranačkoj koaliciji, i kao potvrda koalicijskog dogovora su se bili dobro nažderali janjenite I napili srbijanske “brlje” (Đukić je znao kako pridobiti sveždera Đapića, poznatog i po izreci “da nije važno što se jede ali da je puno i da je meso”). Da se ekstremisti druže s ekstremistima dokaz je ne samo Đapićeva koalicija sa pokojnim Đukićem nego i njegovo veliko savezništvo sa protuhrvatskim slovenskim provokatorom Zmagom Jelinčićem, s kojim Đapić gaji posebno prijateljstvo, a hvale ga i Šešeljevi zamjenici u Srpskoj radikalnoj stranci.

Nedavno je Milan Bandić “Blenton”, nakon nekoliko “Ground Zero” situacija u Zagrebu, ponudio prilikom gostovanja u Izraelu gradonačelniku Jeruzalemu sklapanje prijateljstva sa Zagrebom, ali Izraelci su ga hladno odbili, uz obrazloženje da “imaju loša iskustva sa bratimljenjem gradova”.

Iako diplomatski nisu htjeli reći, ali mislili su na bratimljenje sa gradom Osijekom dok ga je vodio  antisemit i neofašist Anto Đapić, što je Osijek stajalo, ne samo prekida prijateljstva sa cijelim nizom europskih gradova, nego i sa izraelskim gradom Arielom. Razlog je Đapićev crnokošuljaški ekstremizam koji u svijetu ne prolazi. Zato lažni magistar nije prošao I neće proći  ni u Europskoj narodnoj stranci (EPP) jer demokratski svijet nije zaboravio Đapićevo salutiranje na pozdrav “Sieg Heil”, i njegove antisemitske ispade i crnokošuljačke mitinge po Hrvatskoj, uz svesrdnu podršku vlasti, i u režiji Hrvatske demokratske zajednice čiji je satelit, čak i sada kada se posvađao sa Sanaderom koji bi Đapića, izbornih glasova radi, rado prihvatio kao rezervnog koalicijskog slugu, ali ne smije od demokratskog svijeta.

Zato je Sanader sada  pustio  u javnost istinitu informaciju da njegov trojanski konj “kao parazit živi na račun bračkog tijela HDZ-a”. Branimir Glavaš nogirao je poltrona I prodanu dušu Đapića, postavljenog na gradonačelničko mjesto po njegovoj milosti, kad je shvatio koliki apetit osječki čaruga ima kad je u pitanju pljačka novca poreznih obveznika (gradnja osječke rukometne dvorane za gotovo milijardu kuna po Đapićevom receptu), a napustili su ga i oportunisti i karijeristi Rožić i Tadić. Polako se ostvaruje prognoza da će Tuđmanov doušnik na kraju ostati potpuno sam. A onda slijedi naknadna kazna!