HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

30. listopad 2007.

Protudemokratska vlast Republike Hrvatske suptilno kopira burmanski režim vojne hunte, i u zemlji održava neokomunističku diktaturu:

Gospođa Aung San Suu Kyi, i gospodin Dobroslav Paraga pod stopostotnom medijskom cenzurom!

Kada sam 1997. godine kao nastavnik u Prvoj privatnoj gimnaziji koristio za sat njemačkog jezika jedan članak iz političkog tjednika “Der Spiegel” o hrabroj ženi i političarki gospođi Kyi (“In die Hände der Hunta”), koju je anti-demokratski vojni režim u Burmi držao od 1990. pod medijskom cenzurom i u kućnom pritvoru, vođa burmanske demokratske oporbe imala je tada 51 godinu i bila relativno mlada ali protunarodni predstavnici u njenoj zemlji branili su joj bavljenje politikom i do tada su je držali u kućnom pritvoru kako bi je onemogućili u komunikaciji s javnošću, biračima, narodom! Niti  jedan medij u toj azijskoj zemlji nije izvještavao o hrabroj političarki, osim što je od režimskih novinara nazivana “izdajicom naroda” i “državnim neprijateljem”. Tako su je nazivali predstavnici diktature u Burmi, svi odreda korumpirani, prvaci u političkoj korupciji u tom dijelu svijeta, ali i vrlo opasne ubojice!

Tada, 1997. kandidirao sam se na parlamentarnim izborima za Hrvatski državni sabor, i čim je vlasnica privatne škole u kojoj sam radio saznala da sam se kandidirao na izbornoj listi hrvatskog oporbenog političara Dobroslava Parage, dobio sam otkaz, i bio izbačen iz škole, a isto tako me Tuđmanov režim izbacio iz državne Gornjogradske VI. gimnazije u Zagrebu, jer što se ja to imam kandidirati na izbornoj listi “izdajice naroda” i “državnog neprijatelja” (od tada sam tajno izopćen iz obrazovnog sustava Republike Hrvatske). Naime, Tuđmanov neokomunistički režim, pod imenom socijalne demokracije i nacionalne obnove, vodio je protiv Dobroslava Parage prljavu propagandu u Goebbelsovom stilu a da oklevetani nije imao mogućnost u medijima demantirati izrečene objede i laži, dok su i jednome i drugome navodno bili isti politički ciljevi: uspostava hrvatske države, obrana  Hrvatske od velikosrpske agresije, obnova zemlje i njena renesansa nakon komunističe diktature maršala Tita, sloboda hrvatskom narodu i njegov ekonomski prosperitet, demokracija i pravna država. Dok je hrvatska država uspostavljena, i obranjena u velikosrpskoj agresiji, svi ostali politički ciljevi nisu. Međutim, prva dva politička cilja, uspostava hrvatske države i obrana zemlje postignuti su zahvaljujući Dobroslavu Paragi, i jedino zahvaljujući njemu, i pokojnom Anti Paradžiku za čije je ubojstvo pak odgovoran nekadašnji Titov general i partizanski prvoborac komunizma. Gotovo jedino Dobroslav Paraga od hrvatskih političara do 1997. nije sudjelovao u ekonomskoj pljački zemlje koju je 1991. obranio svojim skromnim mogućnostima, nakon što je došao sa golootočke robije. Više požrtvovnosti za jedan zaboravljiv narod zaista nije moguće, pa i previše je, usudio bih se reći, s obzirom na to kako Hrvati radije izabiru zlo, korupciju, i ubojice i varalice naroda da ih vode – u propast. Ali, možda je sve vrijedno u hrvatskom narodu likvidirano 1945. prilikom strašnih i velikih titoističkih staljinističkih čistki u Hrvatskoj kada je likvidirana cjelokupna hrvatska inteligencija, pod izgovorom obračuna s ostacima fašizma! (Ubojice hrvatskog naroda i danas žive na slobodi, usred Zagreba, i nikad nisu odgovarali za svoje velike zločine!)

Godine 1997. kada sam se kandidirao za zastupničko mjesto u hrvatskom parlamentu, čovjek koji je predvodio izbornu listu na kojoj sam se kandidirao, gospodin Dobroslav Paraga, kojemu je generalissimus Tuđman četiri godine prije toga ukrao stranku, i dao je u ruke barabi zvan Anto Đapić, nalazio se već godinama pod medijskom cenzurom, isto kao dobitnica Nobelove nagrade za mir, gospođa Kyi, s tom razlikom što je u Burmi vladalo izvanredno stanje, i proklamirana cenzura nad informacijama oporbe dok je u Hrvatskoj bila razglašena demokracija pod geslom “Imamo Hrvatsku!” Nije mi bilo jasno tada kako to spojiti, demokraciju i cenzuru nad Dobroslavom Paragom. Danas, 10 godina poslije, i uoči novih parlamentarnih izbora sve mi je jasno.

I danas „Imamo Hrvatsku“. Hrvatskom danas vlada isto takva diktatura kao i u Burmi, samo drugog predznaka, i s tom razlikom da od burmanskih vlastodržaca ovi u Hrvatskoj nose uglađena odijela, kravate i glume finu gospodu, a u biti su najobičniji balkanski manipulatori, korumpirani zlikovci koji u ime demokracije provode protuustavnu cenzuru i ismijavaju višestranački sustav i birače, javnost, cijeli narod.

Kada su njemački novinari iz „Der Spiegel“ jedva jedvice, i kriomice, usred noći uspjeli doći do gospođe Kyi, razgovarali su s njom, i pitali je da li njemačke tvrtke, kad ulažu u Burmu, prije toga dolaze kod nje po savjet, jer Savezna Republika Njemačka službeno ne podržava diktature u svijetu. Odgovor je bio negativan. Gospoda Suu Kyi je rekla da njemački gospodarstvenici zaobilaze njezinu osobu: „(...) Uvijek smo naglasili da stranim ulagačima želimo rado objasniti naša stajališta.“ Nažalost, do danas gospođa Suu Kyi, ne samo da nije uglađenom svijetu objasnila stajališta sa stanovišta potrebe za uvođenjem demokracije u njezinoj zemlji, nego se još uvijek nalazi u kućnom pritvoru, a kada se kaže kućni pritvor to je ZATVOR. I zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac nalazio se u pritvoru župnog ureda u njegovu rodnom Krašiću, dakle, u zatvoru u vlastitom domu gdje je ujedno od Udbe i sustavno trovan do smrti, i ubijen! Za njegovo ubojstvo je pak odgovoran maršal Tito, a izvršitelji tog ubojstva žive slobodno među nama, bez da su ikada odgovarali za počinjena zlodjela.

Gospođa Suu Kyi nedavno je stajala na čelu hrabrog miroljubivog prosvjeda njezina naroda u glavnom gradu Burme Rangoonu kojega su u kolovozu ove godine organizirali svećenici, potpomognuti studentima! Stotine tisuća ljudi je na ulicama zahtijevalo ukidanje cenzure i uvođenje demokracije i poštene višestranačke izbore, te kraj diktaturi! Anti-demokratski režim opet je uveo policijski sat, i proglasio izvanredno stanje. Tako je to od 1990. u Burmi kad je režim u državnom udaru smijenio legalno izabranog vođu burmanske oporbe, gospođu Kyi Suu, koja je pobijedila na višestranakim izborima. (I u Hrvatskoj je 1992. pobijedila oporba na izborima, pa je hunta  vrhovnika izvela državni udar, ukinula je praktički višestranačk sustav, i sto puta od tada pogazila hrvatski ustav!)

Upravo te godine, kad je u Burmi 1990. pao mrak, u Hrvatskoj smo dobili „demokraciju“ od koje se  u međuvremenu svakom poštenom čovjeku gadi, kao i od onih koji lažu da imamo demokraciju i pravnu državu, da se vodi nekakava borba protiv korupcije, da smo navodno demokratska zemlja s razvijenom slobodom medija, a i gospodarski, po najnovijem, spadamo u „srednje razvijene zemlje“, kako iz svijeta tepaju i lažu, da se čovjeku smuči, ali ujedno da u čovjeku potakne onaj inat – lažete, kradete, uhićujete novinare, ubijate, uživate u svojim zločinima, ali svaki tiranin je na kraju otegao svoje papke, pa će i ovi u Hrvatskoj! Čak i da cijeli svijet anti-demokratskim snagama u Hrvatskoj tepa da su demokratske, za mene su to obične podvale sa ciljem da se moju zemlju porobi kao što su svjetski gospodarstvenici, i političari koji stoje iza njih, porobili Burmu, a režimu u Rangoonu prodaju oružje i metke da mogu ušutkati gospođu Suu Kyi i njene ljude i stranku koju vodi. Desničarski režim u Burmi je, međutim, blaži nego ljevičarski režim u Hrvatskoj jer gospođi Suu Kyi ipak nisu oteli njenu stranku, a gospodinu Paragi jesu!

Koliko su naše vlasti demokratske vidi se po uhićenju novinara Željka Peratovića i proganjanju kojem je izložen u „demokraciji“, a javnost ove zemlje potpuno je umrtvljena. Kako bi ispalo da imaju neki motiv, vlasti kažu da je odao državnu tajnu... Ovi na vlasti optužuju nedužnog novinara da bi prikrili vlastitu izdaju zemlje torpediranjem pravne države, štite partizanske ratne zločince i udbaške ubojice, a mnogi od njih su za vrijeme rata počinili veleizdaju Republike Hrvatske! (Parlamentarna opozcija na jednoj je valnoj dužni sa vlastodršcima na Pantovčaku i u Banskim dvorima. Danas je Željko Peratović rekao da najveći motiv u njegovom progonu ima predsjednik Republike!) Ni približno u Hrvatskoj nema svijesti kao u Burmi! To je prednost ovdašnje titoističke hunte, ali na početku bijaše Riječ... Umjesto sudjelovanja na predstojećoj farsi od „izbora“, ovo je moj, jedan, doprinos za buduće slobodne višestranačke izbore.

Goran Jurišić, Zagreb.