HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

05. studeni 2007.

General Anton Tus posvjedočio bolnu istinu o nedopustivim propustima Franje Tuđmana, potvrđujući ispravnost Paragine politike:

FRANJO TUĐMAN NIJE HRVATSKU PRIPREMIO ZA OTPOR VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI MILOŠEVIĆEVE SRBIJE I JUGO-ARMIJE!

Nekadašnji načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, general Anton Tus, posvjedočio je u razgovoru za „Jutarnji list“ od 4. studenog 2007. godine, u članku pod naslovom „General Kadijević je s maršalom Jazovim dogovarao puč u SSSR-u i Jugoslaviji“, da prvi predsjednik Republike Hrvatske, i Hrvatske demokratske zajednice, Franjo Tuđman, NIJE Hrvatsku bio pripremio za otpor velikosrpskoj agresiji i invaziji posrbljene „Jugoslavenske narodne armije“:

„(...) Tuđman je do zadnjeg trenutka ima povjerenje u Kadijevića /ministra obrane SFRJ/ za kojeg smo mu govorili da je potpuno u službi Miloševićevih interesa. Tuđman ni početkom rujna 1991. godine još nije imao spremnu vojnu opciju! U razgovoru 14. rujna sam rekao: „Predsjedniče, kasnimo u obrani najmanje mjesec dana, i nije pet do 12 nego je debelo prošlo 12! Nema čekanja, agresija je na djelu“. I tek se tada odlučuje na vojni odgovor.“

Kao izgovor zašto, po odgovornosti na osnovi ovlasti vlasti koje je nekadašnji Titov general prigrabio dolaskom na vlast u Hrvatskoj, nije Hrvatsku pripremio za otpor agresiji, Tuđman je odgovorio da „vjeruje Kadijeviću“ da JNA ne će voditi rat protiv Hrvatske.

To podsjeća na svjedočenje posljednjeg veleposlanika SAD u SFR Jugoslaviji, Zimmermana, koji je u razogovoru s predsjednikom Tuđmanom ostao zatečen, nakon pitanja kako misli riješiti problem okupacije trećine hrvatskog teritorija, i dobiti nužnu međunarodnu potporu za oslobođenje ako istovremeno provodi politiku podjele BiH, kad je Tuđman odgovorio da „vjeruje Miloševiću“ koji mu je u Karađorđevu rekao da njega „Srbi u Hrvatskoj ne zanimaju“. To je, naravno, bila Miloševićeva laž izrečena u cincarskom stilu jer je srbijanska tajna služba „DB“ (državna „bezbednost“ odnosno sigurnost) poticala pobunu kninskih Srba, i održavala okupaciju Hrvatske od strane srpskih paravojnih četničkih jedinica, i oficira JNA, što je potvrdio haaški sud ICTY na suđenju kninskom zubaru i „krajinskom“ vođi Milanu Babiću.

Na pitanje u razgovoru za „Jutarnji list“, koliko je Hrvatska bila spremna za rat, g. Tus je odgovorio – Malo. Predsjednik Tuđman bio je uvjeren da se još sve može riješiti diplomatskim putem, pa čak i ako se nešto teritorija izgubi, to će se vratiti pregovorima.

Iz svjedočenja g. Tusa pred javnošću iščitava se, uoči obljetnice pirove pobjede tzv. „JNA“ u Vukovaru i tragičnog pada grada-heroja u ruke četničkih zločinaca, da je hrvatsko vrhovništvo izdalo Vukovar. Sveopći napad na Vukovar započeo je 24. kolovoza 1991. godine, a predsjednik Tuđman ni 14. rujna Hrvatsku nije pripremio za obranu od velikosrpske agresije, s jedne strane, a ako Vukovar i padne, kao što je vrhovnik Tuđman u svojoj politici isprogramirao njegov pad, ne poslavši djelatnu pomoć onda kada je trebalo, i kada se moglo pomoći (naprotiv, Tuđman je zapovijedio da se kontingent bojovnika HOS-a, koji su početkom studenog 1991. krenuli u pomoć Vukovaru, pritvori u osječkoj vojarni), bude taj dio hrvatskog teritorija vratio diplomatskim putem, što se 1998. i dogodilo, ali uz koju cijenu? Cijena je da je Vukovar danas neslužbena srpska županija u Hrvatskoj, i da većinsko stanovništvo Vukovara čini srpska nacionalna manjina, preseljena iz kninske tzv. „Krajine“. (Već je previše žalopojki Hrvata iz Vukovara koji tvrde da ih Srbi u Vukovaru i dan danas provociraju i teroriziraju, a da bi to bilo slučajno. To je uostalom posljedica Tuđmanove politike prema Vukovaru.) Previše licemjerno i podlo prema jednom gradu i njegovim hrabrim građanima koji su živote i svoju budućnost založili za međunarodnu samostalnost Republike Hrvatske.

Svjedočenje Antona Tusa o Tuđmanovoj pasivnoj politici glede pripreme hrvatske obrane pred velikosrpskom agresijom potvrđuje, ne samo ispravnost zahtijeva prvog ministra obrane RH, generala Martina Špegelja, koji je u ljeto 1991. bio pred predsjednika Tuđmana iznio plan o napadu na kasarne JNA po Hrvatskoj i zapljeni toliko potrebnog oružja i municije za obranu od agresije, nego potvrđuje ispravnost politike pravaškog vodstva na čelu sa Dobroslavom Paragom koji je u ljeto 1991. godine, dakle taman kada je krenula agresija „JNA“ i četničke bratije na Hrvatsku, naoružao hrvatske branitelje i bojovnike Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), kao i mnogobrojne policijske stanice u Republici Hrvatskoj. HOS je u Vukovaru slomio kičmu jugo-armiji, i hrabri hrvatski branitelji zaustavili su u Vukovaru daljnju agresiju na Hrvatsku, i spasili hrvatsko stanovništvo od potpune okupacije i novog „Bleiburga“ koji bi se dogodio da je JNA umarširala u Zagreb i osvojila politički centar Hrvatske, kao što se dogodio mini-Bleiburg odnosno genocid nad Vukovarcima nakon što je grad pao 18. studenog 1991. godine, i ratni zločin za vrijeme dok je grad bio opkoljen i neprestano tri mjeseca bombardiran.

Franjo Tuđman nije Hrvatsku pripremio za obranu od velikosrpske agresije, te se postavlja pitanje što bi bilo da Dobroslav Paraga nije naoružao Hrvatsku? Podsjetimo, predsjednik Hrvatske stranke prava, Dobroslav Paraga, je u srpnju 1991. obrazložio osnivanje Hrvatskih obrambenih snaga time što Tuđman nije Hrvatsku naoružao i pripremio za obranu.

Ponovimo, 14. rujna 1991. godine Franjo Tuđman samo je „malo“ pripremio Hrvatsku za obrambeni rat, ali je zato Franjo Tuđman 21. rujna 1991. dao ubiti načelnika Hrvatskih obrambenih snaga, g. Antu Paradžika! Većeg dokaza o veleizdaji Republike Hrvatske od strane Franje Tuđmana nema od činjenice likvidacije dopredsjednika Hrvatske stranke prava Ante Paradžika !!! (U svjedočenje Antona Tusa nema smisla sumnjati jer se radi o izrazito stručnoj i obrazovanoj osobi koja je svoje hrvatske domoljublje dokazala angažmanom za vrijeme Domovinskog rata.)

Dok Franjo Tuđman Hrvatsku sredinom rujna 1991. nije naoružao za obranu od agresije, onaj koji je suorganizator hrvatske obrane od agresije, Ante Paradžik, ubijen je, pod izgovorom da se radi o vođi „paravojnih jedinica“ koji nije poslušao Tuđmanovu zapovijed da HOS prekine opsadu kasarni „JNA“ u Zagrebu i drugdje. Tusovim svjedočenjem otpada i Hebrangova tvrdnja da je Paradžikovo ubojstvo bilo nužno kako bi Hrvatska imala jednu zapovjednu liniju, ali, koju, onu koja 14. rujna 1991. nije postojala jer nije bilo ni Hrvatske vojske ni Glavnog stožera HV, ili ona koja je postojala jer je postojao HOS? Andrija Hebrang bi zadnji trebao biti koji izriče takve neispravne i uvredljive tvrdnje na račun ubijenog Paradžika jer je Hebrangov otac, istoimeni Andrija Hebrang, ratni sekretar CK KPH, također ubijen, od maršala Tita, pod izgovorom da Hebrang predstavlja smetnju jugoslavenskom partijskom i državnom vodstvu. (Paradžik je ubijen od Titovog nekadašnjeg generala i politkomesara.)

Tusovo svjedočenje je dokaz da je cijeli današnji sustav RH ilegalan jer se temelji, ne samo na kardinalnim političkim ubojstvima nego i na velikim lažima jer Franjo Tuđman nije stvorio hrvatsku državu, niti je zaslužan za njeno stvaranje, naprotiv, Tuđman, Manolić, Mesić, Perković Josip i drugi iz tadašnjeg vrhovništva predstavljali su glavnu smetnju osnivanju samostalne hrvatske države (Tuđman je uvijek tvrdio da je jedino rješenje hrvatskog pitanja unutar avnojskih granica, što je nazivao „savez suverenih država“), kao i glavnu smetnju uspostavi demokracije, višestranačkog sustava, i pravne države. Danas je još uvijek u RH na snazi tuđmanov sustav, ofarban talogom iz pakla izvađenog titoizma !