HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

09. studeni 2007.

               DVA LICA CRKVE

Kršćanstvo ima mnogo toga zajedničkog s demokracijom, jer je ona u biti evanđeoskog obilježja, njezina unutarnja snaga je ljubav.

Kršćanstvo je u biti postavilo temelje demokracije i njegove istine o slobodi i jednakosti ljudske prirode moraju biti temelj svake zajednice koja želi biti slobodnom. ( Le Fur).

Hrvatski narod danas ne pripada svijetu slobode, ne pripada svijetu potpunoga čovjeka, čovjeka kulturne slobode, čovjeka vjersko- moralne slobode, čovjeka socijalno-ekonomske slobode.

Privođenje i uhićenje novinara  Peratovića pokazuje da u Hrvatskoj nema ni političke slobode i da vlast u Hrvatskoj prelazi u otvorenu diktaturu.

No dokaz je to da vlast i diktat u Hrvatskoj gubi svoju unutarnju snagu i uspjeh.

Potežući za takvim sredstvima, za čistim nasiljem, vlast dokazuje da  nema više mogućnosti održati se i da je sam diktat pri svom svršetku.

Otuda zapravo njegovo takvo pojačano i luđačko postupanje.

Takvim svojim ponašanjem olakšava supstancijalni uspjeh protivnika diktata približavajući ih definitivnoj pobjedi.

Ima li u crkvenim krugovima protivnika diktata i onih snaga koje pokazuju put kako izići iz siromaštva i kako živjeti bolje i slobodnije ?

Crkva u cjelini ne svraća puno pozornosti i pažnje socijalnim pitanjima i slobodama u Hrvatskoj. Socijalno mjerilo ispušta iz vida i ne obraća puno pozornost što narod trajno stradava.

U većini ne djeluje moralno, čak i brani ovakvo stanje i ovakvu mafijašku Hrvatsku.

Dali su kao takvi uistinu vjerni Evanđelju?

Pravi stav Crkve o svemu izrekao je sam kardinal J. Bozanić u emisiji « Lica Nacije « izjavivši kako Crkva neće preuzeti odgovornost političara za današnje stanje.

Skidajući tako odgovornost sa sebe i same Crkve samo je pilatovski oprao ruke.

Pokušaj opravdavanja za vlastiti nerad i bježanje od odgovornosti primjetno je i u izjavama, koje dolaze iz crkvenih krugova , koje opravdavaju  i hvale sadašnje stanje društva.

A stanje je takvo da gore i siromašnije ne može biti.

Dali je Crkva danas zaista nada siromašnima?

Zasniva li se njen rad u zauzetosti za siromašne( u ovome slučaju za seljački stalež, za radnički stalež, za obrtnički stalež, za prava žena…) za njihovo dostojanstvo?

Po mojem mišljenju premalo.

Bit crkvenog socijalnog nauka jest dostojanstvo i apsolutna vrijednost ljudske osobe, što se odnosi na svakog pojedinog čovjeka i sve ljude bez razlike.

Već je rečeno da današnja Hrvatska nije država demokratskog tipa , no ona nije ni država socijalnog tipa. Ne štiti siromašne, dopušta da zemaljska dobra budu koncentrirana u rukama samo malog broja koja tako nisu u funkciji zajedničkog dobra sviju, posebno siromašnih.

I tu Crkva nije bila vjerodostojna.

Nije razvijala socijalnu duhovnost kod takvih ljudi koji u većoj mjeri posjeduju zemaljska dobra i njima raspolažu, a o etičkoj razini takvih ovisit će i ovisi sama hrvatska država.

Ne valja griješiti dušu pa ne reći kako u Crkvi postoje i one snage koje zagovaraju zalaganje vjernika kao građanina za demokratski sustav, a kao kršćanina traženje koncilskih i biblijskih rješenja.

Ima takvih i oni se ne boje i ne bježe od odgovornosti, nisu lišeni njenog smisla jer biti lišen smisla odgovornosti , isto je kao biti zvono bez zvuka.

Takvi ne niječu da u Hrvatskoj nema socijalne pravde, ukazuju na krađe i prijevare, na korumpiranost i podmitljivost, dakle na stanje u kojem nije moguće ostvariti istinsku slobodu i demokraciju.

U vjersko-moralnom pogledu mi smo danas nerazvijen narod i sama ta činjenica pogoduje sustavu diktature, njenom održanju i njenom shvaćanju da je Hrvatskoj kao takvoj diktatura jedino moguće rješenje.

                                                            MIRKO OMRČEN