HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

 

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

 

09. studeni 2007.

 

               DVA LICA CRKVE

 

Bishop Jezerinac instead of that divides the destiny of poor person of Croatian soldiers lives in the luxury and luxuries on the scandal Catholic  churchKršćanstvo ima mnogo toga zajedničkog s demokracijom, jer je ona u biti evanđeoskog obilježja, njezina unutarnja snaga je ljubav.

Kršćanstvo je u biti postavilo temelje demokracije i njegove istine o slobodi i jednakosti ljudske prirode moraju biti temelj svake zajednice koja želi biti slobodnom. ( Le Fur).

Hrvatski narod danas ne pripada svijetu slobode, ne pripada svijetu potpunoga čovjeka, čovjeka kulturne slobode, čovjeka vjersko- moralne slobode, čovjeka socijalno-ekonomske slobode.

Privođenje i uhićenje novinara  Peratovića pokazuje da u Hrvatskoj nema ni političke slobode i da vlast u Hrvatskoj prelazi u otvorenu diktaturu.

No dokaz je to da vlast i diktat u Hrvatskoj gubi svoju unutarnju snagu i uspjeh.

Potežući za takvim sredstvima, za čistim nasiljem, vlast dokazuje da  nema više mogućnosti održati se i da je sam diktat pri svom svršetku.

Otuda zapravo njegovo takvo pojačano i luđačko postupanje.

Takvim svojim ponašanjem olakšava supstancijalni uspjeh protivnika diktata približavajući ih definitivnoj pobjedi.

Ima li u crkvenim krugovima protivnika diktata i onih snaga koje pokazuju put kako izići iz siromaštva i kako živjeti bolje i slobodnije ?

Crkva u cjelini ne svraća puno pozornosti i pažnje socijalnim pitanjima i slobodama u Hrvatskoj. Socijalno mjerilo ispušta iz vida i ne obraća puno pozornost što narod trajno stradava.

U većini ne djeluje moralno, čak i brani ovakvo stanje i ovakvu mafijašku Hrvatsku.

Dali su kao takvi uistinu vjerni Evanđelju?

Pravi stav Crkve o svemu izrekao je sam kardinal J. Bozanić u emisiji « Lica Nacije « izjavivši kako Crkva neće preuzeti odgovornost političara za današnje stanje.

Skidajući tako odgovornost sa sebe i same Crkve samo je pilatovski oprao ruke.

Pokušaj opravdavanja za vlastiti nerad i bježanje od odgovornosti primjetno je i u izjavama, koje dolaze iz crkvenih krugova , koje opravdavaju  i hvale sadašnje stanje društva.

A stanje je takvo da gore i siromašnije ne može biti.

Dali je Crkva danas zaista nada siromašnima?

Zasniva li se njen rad u zauzetosti za siromašne( u ovome slučaju za seljački stalež, za radnički stalež, za obrtnički stalež, za prava žena…) za njihovo dostojanstvo?

Po mojem mišljenju premalo.

Bit crkvenog socijalnog nauka jest dostojanstvo i apsolutna vrijednost ljudske osobe, što se odnosi na svakog pojedinog čovjeka i sve ljude bez razlike.

Već je rečeno da današnja Hrvatska nije država demokratskog tipa , no ona nije ni država socijalnog tipa. Ne štiti siromašne, dopušta da zemaljska dobra budu koncentrirana u rukama samo malog broja koja tako nisu u funkciji zajedničkog dobra sviju, posebno siromašnih.

I tu Crkva nije bila vjerodostojna.

Nije razvijala socijalnu duhovnost kod takvih ljudi koji u većoj mjeri posjeduju zemaljska dobra i njima raspolažu, a o etičkoj razini takvih ovisit će i ovisi sama hrvatska država.

Ne valja griješiti dušu pa ne reći kako u Crkvi postoje i one snage koje zagovaraju zalaganje vjernika kao građanina za demokratski sustav, a kao kršćanina traženje koncilskih i biblijskih rješenja.

Ima takvih i oni se ne boje i ne bježe od odgovornosti, nisu lišeni njenog smisla jer biti lišen smisla odgovornosti , isto je kao biti zvono bez zvuka.

Takvi ne niječu da u Hrvatskoj nema socijalne pravde, ukazuju na krađe i prijevare, na korumpiranost i podmitljivost, dakle na stanje u kojem nije moguće ostvariti istinsku slobodu i demokraciju.

U vjersko-moralnom pogledu mi smo danas nerazvijen narod i sama ta činjenica pogoduje sustavu diktature, njenom održanju i njenom shvaćanju da je Hrvatskoj kao takvoj diktatura jedino moguće rješenje.

                                                            MIRKO OMRČEN