HRVATSKO PRAVO

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

09. veljače 2007

HRVATSKA POLITIČKA GARNITURA SJEČE GRANU NA KOJOJ SJEDI!

Danas nije potrebno biti posebno mudar da bi se došlo do spoznaje da je Republika Hrvatska prespavala zadnje desetljeće i svaki dan zaostaje u utrci na lokalnoj, evropskoj i globalnoj razini. Republika Hrvatska je na početku svoje samostalnosti početkom zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća prilikom stjecanja svoje nezavisnosti imala najveće potencijale da i pored rata postane vodeća država od svih postkomunističkih država u Evropi, i to u podizanju demokracije, privrednog razvoje, standarda i svega onoga što bi nas danas činilo jednom respektabilnom evropskom državom, koja je mogla postati jedna od prvih članica Evropske Unije, ukoliko njeni građani ne bi odlučili drugačije kao na primjer, Norveška.

Njena današnja politička elita( ako se to može nazvati elitom od predsjednika Stjepana Mesića, zatim, svih onih koji danas obnašaju bilo kakvu funkciju uključujući vladu na čijem se čelu nalazi Ivo Sanader te sva ministarstva i političke stranke zastupljene u Saboru, HTV i urednike vodećih novina u Republici Hrvatskoj), ne da je prespavala nego uporno i danas spava ili se ponaša po onoj narodnoj “samo lud siječe granu na kojoj sjedi”. Ovi današnji kriptodemokrati nisu u stanju provesti niti jednu korjenitu reformu iz prostog razloga jer su svi upleteni u kojekakve mutne poslove i kombinacije ili "stenju" pod teretom svoje prljave prošlosti, što bi mogao dokazati obični pučkoškolac ako mu se stavi gomila novina na stol, pa ih površno pregleda.

Jedino državni odvjetnik to nije u stanju vidjeti pa kad neke od novina otkriju neku od afera, onda se čeka mig s Markova trga, no hoće li mig stići nije sigurno, dok se ne dogovore članovi "trijumvirata"Mesić, Sanader i Račan, a ovi će dati nalog jedino ako data afera ne nanosi štetu niti jednoj interesnoj skupini koju predstavljaju ova tri političara. I to nam se u Republici Hrvatskoj zove neovisno sudstvo.

Isti slučaj je i sa HTV-om, jer tu na "vječnoj straži bdije"bivši jugoslavenski dopisnik iz Pariza Mirko Galic, e da se nebi što negativno objavilo, da ne "pomrči sjaj" ove trojice ili neke od interesnih skupina što su iznjedrila ova naša tri političara.

Ukoliko se kojem novinaru što zaleti negativno po ova tri glavna nositelja vlasti, slijedi premještaj, oduzimanje emisije ili "posipanje pepelom", odnosno samokajanje dotičnog novinara, pa je slijedeća teme navedenog novinara iz ekologije, medicine itd.

Ako se slučajno i daju kakve političke emisije to je u kasne sate, kada normalni ljudi idu spavati ili se takve emisije dodjele provjerenim starim komunističkim kadrovima kao što su Goran Milić ili Holverka Novak Srzić. I to nam je sloboda medija u Republici Hrvatskoj.

Da nebi zaboravili i ostale koji žive od saborske plaće a članovi su drugih stranaka (čast izuzecima). Ti su više manje upleteni u kojekakve prljave poslove pa ih iz navedenih razloga Mesić, Sanader i Račan discipliniraju preko gore navedenih institucija pravosudja ili HTV-a. I to nam je višestranacki sustav i trodioba vlasti u Republici Hrvatskoj.

Posebna priča je saborska frakcija koju ova saborska gospoda nazivaju Hrvatska Stranka Prava i njen predsjednik pitomac komunističke partijske škole iz Kumrovca, lažni magistar I nesuđeni "poglavnik"Anto Djapić. S pravom se čovjek pita postoji li ikoji Božji ili ljudski zakon a da ga ovaj osječki gradonačelnik nije prekršio? I ne samo prekršio, nego čak i ne taji da je kršio zakon i da mu ova, gore navedena gospoda, sve to odobravaju i prešućuju. I to nam je višestranačje i pravna država u Republici Hrvatskoj.

Ne treba se čuditi da nam i najveći prijatelji okreću ledja, ako takvih ima? Umjesto angažiranja dobro obrazovanih mladih ničim opterećenih kadrova iz iseljeništva ( u čiju izobrazbu Hrvatska nije uložila niti kune), neopterećenih komunističkom prošlošću, angažiraju se isluženi jugokomunistički kadrovi Budimir Lončar, savjetnik predsjednika Mesića, Vladimir Drobnjak, glavni pregovarač u pregovaračkom timu za pregovore o pristupu Europskoj Uniji, itd.

Stoga danas se s pravom postavlja pitanje koji je u istinu nacionalni interes i cilj, kuda nas vode ovi današnji naši političari? Jesu li to utabane staze Franje Tudjmana - pravac Beograd? Isto kao i 1991 godine, umjesto organiziranja obrane, mobilizacije i obrane Hrvatske što se javno i proklamiralo, dogodili su se tajni dogovori Tudjman- Milosević o podjeli Bosne i Hercegovine i progonu HSP-a i HOS-a na čelu sa Dobroslavom Paragom i ubijenim Antom Paradžikom kao jedinim i pravim oponentima te i takve politike?

Kako stvari sada stoje, ovi današnji Tudjmanovi nasljednici izgleda da javno proklamiraju pristup Europskoj Uniji a polako i tajno se približavaju "bratskoj"Srbiji, pa da pričekamo dok se Srbija demokratizira, jer je na zadnjim izborima 30 posto birača glasovalo za Šešeljevu Radikalnu stranku. No, kada i ako udjemo zajedno u Europsku Uniju sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom hoće li Šešeljevi radikali ponovno crtati granice velike Srbije po tim prostorima? Ne znamo tko će nam tada pomoći? Da priupitamo Mesićeva savjetnika za vanjsku politiku Budimira Lončara, da neće to biti nesvrstane zemlje? Castrova Kuba ili Gadafijeva Libija?

Ivan Marić, povjerenik HSP 1861 za Njemačku