HRVATSKO PRAVO

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

13. veljače 2007.

POLITIČKE SPLAČINE ŽIVKA KUSTIĆA ILI OPORTUNISTIČKA KRITIKA TITA NA STEPINČEVO!

Na Stepinčevo, 10. veljače ove godine komentator “Jutarnjeg lista”, Živko Kustić, bivši glavni urednik Glasa Koncila (i aktualni član uredništva), objavio je komentar o blaženom Alojziju Stepincu, koji je od posljedica trovanja od strane titoističkog režima preminuo 1960. blago u Gospodinu, ali svejedno u mukama i boli zbog posljedica trovanja. Dan Stepinčeve smrti proglašen je u Rimokatoličkoj crkvi u Republici Hrvatskoj spomen-danom nazvanim Stepinčevo.

Kao što je od strane povjerenstva Svete Stolice nedvojbeno utvrđeno, komunistički režim maršala Tita i njegovi boljševički sluge u Zagrebu, Vladimir Bakarić i Vladimir Nazor (kojemu se klanja Sanaderova stranka, HDZ), montirali su Zagrebačkom nadbiskupu Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj, i predsjedniku biskupske konferencije, politički sudski proces u staljinističkom stilu, i nedužnog ga osudili na dugogodišnju zatvorsku kaznu, za vrijeme koje ga je jugokomunistička tajna policija OZN-a sustavno trovala kroz hranu, a iz susjedne zatvorske ćelije ga izlagala radiokativnom zračenju. Titoistički zločinački režim ubio je Zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Stepinca.

Međutim, Živko Kustić preskače ovaj važan detalj, tako da neki neupućeni čitatelji “Jutarnjeg lista” dobivaju dojam kao da je Tito dao Stepinca osuditi i držao ga u zatvoru i pritvoru, te da je Stepinac jednog dana umro od starosti, kao zdrav čovjek.

Živko Kustić i inače u vezi blaženog Alojzija Stepinca podilazi bivšim komunistima koji su skrivili Stepinčevu smrt. Kada je predsjednik Hrvatske stranke prava 1861. Dobroslav Paraga podnio protiv Josipa Manolića nadležnom državnom odvjetništvu kaznenu prijavu, zbog osnovane sumnje da je Josip Manolić, kao bivši visoki dužnosnik jugokomunističkog režima (šef zatvorskog sustava tzv. “Narodne Republike Hrvatske”) nakon Drugog svjetskog rata (za vrijeme rata visoki oficir zloglasne tajne policije OZN-e) sudjelovao u trovanju Alojzija Stepinca i u njegovu ubojstvu, Živko Kustić je na stranicama “Jutarnjeg lista” praktički stao u obranu Josipa Manolića, kao da se Manolić nije mogao sam braniti. I te kako se Joža Manolić može sam braniti, čak i pakostiti i lagati u velikom stilu, kao prošle godine u funkciji svjedoka tužiteljstva Haaškog suda ICTY kada je Dobroslava Paragu oklevetao kao navodnog “predvodnika prvorazredne nacističke organizacije”, nazivajući tako HOS, dakle, domoljubnu organizaciju koja je Republiku Hrvatsku branila od velikosrpske agresije.

Živko Kustić je D. Paragi predbacio da Stepinac ne bi tužio Manolića, nego da bi mu oprostio. Možda bi mu oprostio, ali Živko Kustić kao da je zaboravio da je princip demokracije striktno postupanje pravne države, bez obzira na težinu kaznenog djela, a trovanje je teško kazneno djelo, a u Stepinčevu slučaju se radi o o političkom ubojstvu i djelu državnog terorizma koje ne zastarijeva. Živko Kustić uopće nije u pravu kada je u svom članku na Stepinčevo, pod naslovom „Tito se nije znao svladati“ sveo sudsku osudu Stepinca na razinu Titove neke navodne osobne osvete (ubojstvo Stepinca preskače), jer je Stepinac u narodu bio popularniji od Tita. To podsjeća na Mesićeve nebuloze da je „Bleiburg“ bio partizanska osveta. Partizani se nisu imali za što osvećivati ustašama jer nisu ustaše razbili prvu Jugoslaviju nego Sile osovine, i nisu ustaše dizali oružani ustanak nego partizani, i za vrijeme tog ustanka su titoisti ubili od 1941. do 1945. stotine svećenika Rimokatoličke crkve i hodža Islamske zajednice. U kondicionalu Živko Kustić postavio je teoriju da je sudska osuda Stepinca bila od strane Tita motivirana i osudom i smaknućem četničkog vođe Draže Mihajlovića, što je apsolutno netočno. Živko Kustić nema pojma o povijesnim silnicama: Svi komunistički režimi diljem svijeta, tako i u Titovoj Jugoslaviji, likvidirali su i proganjali predstavnike Crkve zato što je Crkva bila u izravnom konkurentskom odnosu prema komunističkoj partiji koja je vrbovala pripadnike naroda, a Crkva joj je u tome smetala, isto kao što je Hitlerovoj partiji i pokretu NSDAP smetala Rimokatolička i Evangelička crkva za koje je imao u planu da ih nakon rata u cijelosti likvidira i raspusti, kao što se u Francuskoj dogodilo za vrijeme revolucije 1789. godine.

Komunisti su deklarirani ateisti i stoga je vjernik Stepinac bio smetnja, kao i svi kršćani. Staljin je svom satelitu Titu naredio obračun sa Crkvom, kao što se dogodilo i u Mađarskoj, Čehoslovačkoj, Poljskoj i drugdje gdje su također stradali nadbiskupi. Živko Kustić je izričito prešutio da je blaženi Alojzije Stepinac proglašen blaženikom i zato što je ŽRTVA KOMUNIZMA. (Kustić očito ne čita Glasnik Postulature „Blaženi Alojzije Stepinac“.) Za razliku od svećenika Rimokatoličke crkve Živka Kustića, koji se zbog ženidbe za pravoslavku odrekao rimokatoličkog obreda i prešao na grkokatolički, kako bi se mogao oženiti, gospićko-senjski biskup Bogović, kao i kardinal Josip Bozanić, su na Stepinčevo 2007. izričito naglasili Stepinčevo mučeništvo zbog totalitarnog komunizma.

Kad imamo u vidu čudno ponašanje Živka Kustića, poziv pape Benedikta XVI da Crkva i politika u bivšim komunističkim zemljama provedu lustraciju ima i te kako uporište u hrvatskoj zbilji, i što se prije bude lustraciji pristupilo, to će prije iz javnog života nestati oni koje je Otac domovine dr. Ante Starčević nazvao da love ribu u mutnome.

Kustićev poziv hrvatskim katolicima na kraju njegova sramotnoga članka, da se odreknu Tita i Pavelića, jer da možda ima hrvatskih katolika koji nisu svjesni da Tito i Pavelić spadaju u prošlost, zaista je prevršio svaku mjeru, jer u eri kriptokomunističkog titoističkog sustava u Republici Hrvatskoj aludirati na to da netko u hrvatskom društvu želi povratak poglavnika Pavelića, predstavlja lukavu kriptokomunističku politiku, jer ispada kao da u Hrvatskoj danas divljaju titoisti i ustaše. (Vesna Pusić naime tvrdi da Hrvatskom drmaju ustaše.) Neka Kustić uputi takve kritike Anti Đapiću i Mladenu Schwartzu koji sigurno ne predstavljaju hrvatske katolike, a ne hrvatskim katolicima, jer hrvatski katolici ne priželjkuju poglavnika Pavelića, dok su za Tita tako i tako ateisti i neki skriveni titoisti kao deklarirani katolici.

I ne bi bilo loše kada bi katolik Živko Kustić jednom kritizirao titoiste u listu u kojemu piše, dakle, Davora Butkovića ili pak Stjepana Mesića, Ivicu Račana, Luku Bebića i Vladimira Šeksa. U suprotnome će netko pomisliti da je Živko Kustić titoist, a ne samo katolik.