HRVATSKO PRAVO

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

23. veljače 2007.

ZA BAVARSKOG PREMIJERA I SANADEROVA PRIJATELJA STOIBERA VELIKOSRPSKA AGRESIJA NA RH JE GRAĐANSKI RAT!

(KOMENTAR)

Vladi bliski liberalni “Jutarnji list” prenio je u članku “Sanader s premijerom Bavarske Stoiberom”, od 22. veljače 2007. godine, izjavu predsjednika vlade “Slobodne Države Bavarske” o ratu u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji: “Stoiber je ustvrdio da je Hrvatska imala težak put u Jugoslaviji, tijekom “građanskog rata” i za vladavine Tuđmana “koji je vladao autokratski”, ali kako danas ima premijera /Sanadera/ koji je privržen demokraciji”.

Krasno. Ako je premijer njemačke pokrajine Bavarske, koja uz Kaliforniju, Texas, Connecticut, Baden Würtenberg i Nordrhein-Westfahlen spada u gospodarsko-industrijski najrazvijenije pokrajine zapadnih zemalja demokracije, a time i na svijetu, ako je, dakle, bavarski premijer najveći, najbolji i najsnažniji vanjsko-politički saveznik Republike Hrvatske u Europskoj Uniji i na svijetu, uz mišljenje trećeg po snazi političara u Njemačkoj, Edmunda Stoibera, da je velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku 1991. bila “građanski rat”, onda laku noć Hrvatska!

Premijer Edmund Stoiber, državnik i političar u ostavci zbog velike afere tajnog prisluškivanja jedne lokalne političarke iz njegove vlastite vladajuće bavarske stranke koja ga je kritizirala, zbog čega u rujnu ove godine odlazi iz politike, što znači da Sanader ostaje bez “prijatelja”, svojim je sramotnim i netočnim stavom o “građanskom ratu” umjesto Miloševićeve velikosrpske agresije, ponovio stajalište kontroverznog američkog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Georgea Busha seniora (oca aktualnog am. predsjednika), koji je 9. studenog 1991. izjavio:

„U Jugoslaviji vidimo kako ta ponosna riječ nacionalizam može zemlju gurnuti u krvavi građanski rat.“

Poruka je glasila da nacionalni suverenitet mora postati dio povijesti, u zamjenu za „Novi svjetski poredak“, koji je Bush senior urbi et orbi proglasio putem svjetskih TV-kamera odmah nakon završetka vojne operacije „Pustinjske oluje“ 1991. godine.

Od čelnika svih kršćanskih zemalja samo je papa Ivan Pavao II imao hrabrosti progovoriti protiv srbijanske osvajačke politike. Mnogi čelnici protestantske Crkve bili su šutljivi i suzdržani. Papa Woytila je tada rekao:

„Mora se zaustaviti ta tregedija koja obeščašćuje Europu i svijet. (...) Bilo je nevjerojatno žestokih napada diljem Hrvatske, ali posebno na Dubrovnik i Vukovar. (...) To je agresija i to mora prestati. Molim jugoslavensku vojsku da poštedi živote nezaštićenih civila.“

Beogradska vlada odgovorila je na papinu humanističku poruku i molbu tako što je pojačala bombardiranje hrvatskih civilnih ciljeva, potpuno sigurna da Bushova vlada neće pokrenuti akciju zaustavljanja nasilja.

Izvjestitelj britanske novine The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosni i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Nije poznato da li je premijer Sanader na turističkom sajmu u Münchenu odgovorio na netočnu tvrdnju svojega kolege Stoibera o «građanskom ratu», ali prije će biti da je hrvatski premijer prešutio Stoiberovu krivu povijesnu interpretaciju rata u bivšoj Jugoslaviji odnosno u Republici Hrvatskoj. Međutim, gospodin Stoiber ne može tvrditi da nije s hrvatske strane upoznat sa povijesnim događajima na području Hrvatske 1991. i BiH 1992. godine, zato što je predsjednik Hrvatske stranke prava 1861. g. Dobroslav Paraga u iscrpnom pismu bavarskom premijeru i predsjedniku Kršćansko-socijalne Unije Bavarske (CSU), Edmundu Stoiberu, objasnio 1999. godine da rat u Europi iz godine 1991. nije bio «građanski rat» nego Miloševićeva velikosrpska agresija.

Začuđuje, međutim, Stoiberova ocjena o režimu Franje Tuđmana kao «autokratskom vladaru», jer je na pismo predsjednika Hrvatske stranke prava 1861. iz centrale Kršćansko-socijalne unije u Münchenu stigao u Zagreb bezobrazan odgovor, da «CSU ne surađuje sa strankom /HSP1861./ koja ne prelazi izborni prag». Dakle, CSU surađuje samo sa strankom iz Hrvatske koja prelazi izborni prag, a to je u vrijeme pisma D. Parage Edmundu Stoiberu bio tadašnji Tuđmanov HDZ, kojega Stoiber sada, naknadno, proziva autokratskim vladarom. Kada je g. D. Paraga g. Stoiberu pisao o političkim ubojstvima za koja je odgovoran Tuđmanov režim, kao na primjer smrtonosni atentat na dopredsjednika Hrvatske stranke prava Antu Paradžika, ili o tome da se HSP1861. nalazi pod stopostotnom cenzurom i medijskom blokadom od strane Tuđmanova režima, onda je Stoiberov odgovor bio, da CSU ne surađuje sa Hrvatskom strankom prava 1861. koja ne prelazi izborni prag. To što HSP1861. ne prelazi izborni prag zbog posljedica režimskog nasilja nad njom, zbog toga što je Tuđmanov HDZ godine 1993. ukrao HSP od Dobroslava Parage i dao je na zlouporabu uzurpatoru, doušniku, crnokošuljašu i antisemitu Anti Đapiću, za vrh bavarske Kršćansko-socijalne Unije nije značilo ništa, a nije značilo ništa zato što je bavarski državni vrh još u Tuđmanovo vrijeme, pa i sada u Sanaderovo vrijeme, na veliko trgovao i pokupovao hrvatsko narodno gospodarstvo, dobrim dijelom i preko svojih austrijskih «filijala». Zato CSU, kao «trgovačka», a ne kršćanska stranka, surađuje samo s onim strankama koje su korumpirane i nedemokratske, a k tome i bivše komunističke, kao što je HDZ jučer pod Franjom Tuđmanom, ili danas pod Ivom (Ivicom, kako se prije zvao), Sanaderom.

Zaključno, za Edmunda Stoibera, nedostojnog nasljednika časnog i velikog bavarskog i njemačkog državnika i političara, demokrata i antikomunista Franza Josefa Straussa, ne vrijedi stajalište pape i humanista Ivana Pavla II o ratu u bivšoj Jugoslaviji kao o «agresiji», nego stajalište naftaša Georgea Busha seniora o «građanskom ratu», što je čudno, jer se Bavarska kao katolička zemlja zaklinje u Svetu Stolicu. Nasljednik Velikog Wojtyle, papa Benedikt XVI preuzeo je stajalište svoga časnoga prethodnika da je rat u bivšoj Jugoslaviji bio agresija, tako da Edmund Stoiber očito ne zna što govori, ili pak jako dobro i svjesno govori, ali sa ciljevima koji su suprotni ciljevima i nacionalnim interesima hrvatskih žrtava velikosrpske agresije iz 1991. godine. Ako je takva službena Bavarska najveći saveznik Hrvatskoj u svijetu, onda se Hrvatskoj crno piše, sa ili bez Sanadera.

I na kraju, stajalište Edmunda Stoibera da je Sanader privržen demokraciji ne drži vodu, zato što aktualni premijer RH već skoro dvije godine pruža političku zaštitu Josipu Perkoviću, bivšem djelatniku zloglasne UDB-e, kojega specijalni sud u Münchenu za zaštitu ustavnog poretka i procesuiranje državnog terorizma optužuje kao suučesnika u političkom ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu kraj Münchena 1983. godine, te navedenog optuženika traži glavni državni odvjetnik Savezne Republike Njemačke, njemačka kriminalistička policija BKA, i Interpol. (Sanaderov bliski paritjski suradnik i saveznik Vladimir Šeks nedavno je Josipa Perkovića primio u Hrvatskom saboru, a Perkovićev sin Saša Aleksandar Perković, savjetnik predsjednika Mesića, sjedi u državnom tijelu za borbu protiv korupcije.) Hrvatskoj se zaista piše crno ako se u najskorije vrijeme u Hrvatskoj ne bude dogodio demokratski preokret, a to znači ako Hrvatska stranka prava 1861. u najskorije vrijeme ne bude prešla izborni prag.