HRVATSKO PRAVO
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
26. veljače 2007.
HRVATSKI CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE ZLOČINA KOMUNIZMA
.
VESNA
PUSIĆ I BLEIBURŠKI POKOLJ!
Uvjeravamo
hrvatsku javnost da je stav predsjednice Hrvatske narodne stranke, Vesne Pusić,
o «Bleiburgu», koji je ponovila u emisiji «Nedjeljom u dva» na Hrvatskoj
televiziji, 25. veljače 2007. godine, netočan, jer ne odgovara povijesnim
činjenicama.
Gospođa Pusić
je na pitanje, da komentira najavu odlaska kardinala Josipa Bozanića na
ovogodišnju komemoraciju hrvatskih žrtava komunizma u Bleiburg, odgovorila da
je za nju «Bleiburg kontroverzan», priznajući da se pod sintagmom «Bleiburga»
dogodio ratni zločin sa partizanske strane i da su u Bleiburgu i u vezi
«Bleiburga» stradali nevini ljudi, ali da se među njima našlo i dosta onih koji
da su odgovorni za ustaške ratne zločine. Takav stav, koji zastupa i
predsjednik Republike Stjepan Mesić, predstavlja relativiziranje povijesnih
činjenica i pokušaj opravdavanja zločina totalitarnog komunizma, suprotno rezoluciji
1481 Vijeća Europe od 25. siječnja 2006. godine o osudi zločina režima
totalitarnog komunizma. (Njemački dnevnik «Frankfurter Allgemeine Zeitung» je u
vezi sličnih stavova predsjednika Mesića o fojbama nedavno naveo da se radi o
«nacional-komunističkom» stajalištu.)
Povijesne
činjenice u vezi odgovornosti za ustaške zločine su sljedeći: najodgovornija
osoba za ustaške zločine je poglavnik ustaškog pokreta i NDH Ante Pavelić, koji
se u svibnju 1945. nije našao u Bleiburgu gdje je na cjedilu ostavio svo
mnoštvo pripadnika Oružanih snaga NDH i hrvatske civile koje je pozvao na bijeg
u inozemstvo, i koji su se iz Zagreba uspjeli probiti do Bleiburga od 6. do 15.
svibnja 1945. Osim poglavnika ustaškog pokreta bi kao odgovorne osobe za ratne
zločine došli u obzir predsjednik i članovi-ministri vlade, koji se, međutim,
15. svibnja 1945. godine, na dan predaje hrvatskih snaga i civila britanskim
okupacijskim snagama u Bleiburgu koje su ih, protivno međunarodnom pravu,
izručile Jugoslavenskoj armiji maršala Tita, također nisu našli u Bleiburgu,
nego u mjestu Rosenbachu, u južnoj Austriji, gdje su 17. svibnja 1945. izručeni
zapovjedništvu i političkom komesaru partizanske 11. dalmatinske brigade 26.
divizije Jugoslavenske armije. Među izručenima je u toj skupini bio predsjednik
vlade NDH dr. Nikola Mandić i doglavnici NDH Ademaga Mesić i dr. Mile Budak i
drugi. Prebačeni su 18. svibnja vlakom u slovenske Jasenice i isti dan upućeni
u Zagreb, gdje im se trebalo suditi, ali gdje je partizansko-komunistički režim
nad njima izvršio izvansudsku likvidaciju. Članove rodbine, uključujući odraslu
djecu članova posljednjeg sastava vlade NDH, te visoke vojne zapovjednike
Oružanih snaga NDH poubijale su partizanske snage 18. svibnja 1945. u mjestu
Crngrob kod Škofje Loke u Sloveniji. (Kćer književnika i političara Mile Budaka
su neki partizani silovali i ubili.) U mjestu Crngrob je sveukupno ubijeno bez
istrage i suda oko 400 osoba. (Izvor: Joško Radica, «Sve naše Dakse», izdanje u
nakladi Matice hrvatske, listopad 2003.)
Drugim
riječima, u Bleiburgu 1945. nije bilo za ratni zločin eventualno odgovornih
osoba iz ustroja ustaškog pokreta i NDH tako da je najmanje nekoliko desetaka
tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika i civila iz Bleiburga doslovno de facto, a
kamoli de iure, nevino, iako je većina njih ubijena nakon njihove prisilne
repatrijacije na području Slovenije (Maribor/Tezno) i Hrvatske (Macelj kod
Krapine, Zagreb, Rakov potok kod Svete Nedelje kraj Samobora, Sošice/Jazovka na
Žumberku, Bjelovara, Slavonske Požege, Topusko i drugdje). Uz to se postavlja i
pitanje, da li je komunistički režim maršala Tita uopće bio mjerodavan suditi
za ratne zločine u onim rjeđim slučajevima kada su postojale sudske presude
«narodnih sudova» za ratni zločin, jer je istragu vodila totalitarna tajna
služba OZN-a, a presude donosili isključivo komunisti, od kojih mnogi i nisu
bili pravnici, a često su članovi sudskih vijeća sudova u Titovoj Jugoslaviji
1945./1946. bili nepismeni ili polupismeni. Pored toga je diktator Pavelić
postavio nekoliko sastava vlade NDH od 1941. do 1945. godine, te je poznato da
je vlada NDH imala isključivo kozmetičke izvršne ovlasti u odnosu prema
poglavniku-diktatoru.
Goran Jurišić
Voditelj Hrvatskog centra za
istraživanje zločina komunizma
Croatian Center of Survey the Criminal Communism
HR – 10000 Zagreb
Mat. br: 1900072, br.
žiro-računa Raiffeisen Bank u Zagrebu: 2484008-1102798141