HRVATSKO
PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
12. ožujak 2007.
SVAKI NAROD IMA ONAKVU VLAST KAKVU ZASLUŽUJE!
Kada se govori o najvišoj sudskoj i pravosudnoj
ustanovi koja nadzire ustavnost i zakonitost u nekoj zemlji, onda razuman
čovjek polazi od pretpostavke da u takvoj ustanovi sjede sve odreda
najugledniji i najpriznatiji pravni stručnjaci, ljudi sa visokom kulturom i
akademskim vladanjem, koji sigurno ne mogu imati nikakvu mrlju na svojoj
prefesionalnoj i ljudskoj karijeri koja bi dovodila u sumnju njih same i
dignitet ustanove koju predstavljaju.
Međutim, postavlja se pitanje kakav je to narod
koji je izgubio do te mjere osjećaj za pravednost, pravdoljubivost, etiku i
ljudsko dostojanstvo kada dopušta Račanovoj i Sanaderovoj kliki na vlasti da ih
preko svake mjere ponižava i pljuje čudovišnim sudskim presonalom Ustavnog suda
Republike Hrvatske?!
Mogao bi netko reći, pa Tito i Bakarić su tamo
držali svoje partijske otpatke, pa su suci Ustavnog suda svojedobno bili i
šusteri i vodoinstalateri, a jedan je postolarski šegrt bio čak i predsjednik
ove, u Hrvatskoj, nakaradne institucije, koja služi odvajkada na sramotu
hrvatskom narodu i Republici Hrvatskoj.
Sve dosadašnje protudemokratske vlasti htjele su
se i na taj način narugati Hrvatima i pokazati im koliko drže do njihovih
ustavnih, građanskih i ljudskih prava. Inače, kćerka ovdje opisanog «predsjednika» Suda i boljševičkog
batinaša, odavno umrlog Titovog
dinosarura, jedna je od najglasnijih truba Račanove lažne ljevice.
Dok je nedavno preminuli Ivan Supek obnašao dužnost rektora Hrvatskog sveučilišta, u obračunu u zgradi rektorata, jednu od istaknutijih uloga imao je i jugokomunistički student prava i batinaš koji je batinama uz pomoć Udbe istjerivao studente štrajkače iz zgrade Pravnog fakulteta. Naravno, kasnije im je bio i jedan od krunskih svjedoka na suđenjima radi takozvanog hrvatskog nacionalizma. Ali, Titov krvnik je i njega rehabilitirao kao hrvatskog nacionalistu nakon 1990. godine, pa mu je ovaj za protuuslugu radio sve moguće svinjarije i prljavštine ne bi li nekako pokrio Tuđmanovu gramzivost i pohlepu. Za nagradu je zasjeo na fotelju predsjednika Ustavnog suda, netom je sa nje sjašio tobožnji veliki ustavni stručnjak, koji je 1950. godine rekao jednom svome kolegi:»Čuj, od danas sam promijenio prezime i ušao u Partiju, jer se samo tako može napraviti pravnička karijera, na što mu je ovaj kolega dobacio «Dakle, prodao si dušu đavlu».
Međutim ni članstvo u Partiji ni promjena imena nisu ga zaustavili u pohlepi i krađi, pa je kao predsjednik jednog provincijskog suda u Liki pokrao materijal za obnovu zgrade suda radi izgradnje vlastite kuće.
Čak ni Titova partija nije mogla prijeći preko toga svome odanome kadru, pa su ga smijenili, osudili i degradirali, da bi nakon nekog vremena doselio u blizinu Zagreba i uz pomoć jednog uglednog suca postao sudski pripravnik na jednom seoskom sudu.
No, kasnije kada je lopovluk opet zakucao na velika vrata ovaj naš «junak» i kvazi stručnjak, opet je zasjao u punom sjaju, pa je pod Tuđmanovom diktaturom dugo godina grijao stolicu predsjednika tobožnjeg Ustavnog suda Hrvatske i pri tom nije pazio koga će i kada zgaziti da bi se dodvorio caru gospodaru, šumskom razbojniku iz Velikog Trgovišća. Čak je u toj prljavoj i kriminalnoj raboti svojom odlukom razbio višestranački parlamentarni sustav Republike Hrvatske, koji je upravo on morao najviše zaštititi.
Dakle, jedan od ovdje opisanih likova krao je građevinski materijal još duboko u vrijeme Tita i Partije ali mu to nije pod Tuđmanom zasmetalo da napreduje u karijeri i pokrade cijele parlamentarne političke stranke, a drugi je kao batinaš, konfident Udbe i njezin svjedok na montiranim političkim procesima, za nagradu, do dana današnjeg sudac ove sramne ustanove bez ikakvog profesionalnog, pravnog i moralnog digniteta, prema kojoj su i dugoselske kravlje štale svečanost čistoće i ljudskoga poštenja.